Svi američki predsjednici od Eisenhowera do Obame bili su dio elite bilderberške
Prema podacima iz 2006. godine više od 4.000 pripadnika američke elite član je CFR-a (Vijeće za inozemne odnose); tu su i direktori velikih TV mreža i značajnih novina. Kolumnistica Edith Kermit Roosevelt (unuka predsjednika Theodora Roosevelta) kazala je o njima sljedeće: “Većina ljudi ne zna za postojanje ove zakonite mafije. Pa ipak moć Vijeća mogu osjetiti svi – od profesora koji traži novčanu potporu kakve zaklade, do kandidata za mjesto u kabinetu ili posao u MVP-u. Ono utječe na državnu politiku u gotovo svim područjima.”
Zgodan je primjer Barryja Goldwatera, američkoga pilota u Drugome svjetskom ratu, koji je kao kandidat za američkoga predsjednika poražen od Lyndona Johnsona 1964. godine. U vrlo prljavoj kampanji Goldwater je optužen da ima veze sa KKK (tajna organizacija na američkom Jugu poznata po progonu crnaca, katolika i Židova). Ironija je da je Goldwater jedan od ljudi koji su najviše učinili za ravnopravnost crnih ljudi u SAD-u, te da kao Židov po ocu nije mogao imati simpatija za KKK. U filmu “Daisy” (Tratinčica) koji su napravili demokrati prikazuje se slatka djevojčica kako se bezbrižno igra u travi da bi nuklearna gljiva na kraju sve uništila.
Goldwateru se pripisivalo da bi zaoštrio tenzije u Vijetnamu (što je upravo i učinio njegov protukandidat Johnson), te da vodi prema nuklearnom ratu. Kvaka je u tomu da su svi američki predsjednici od Eisenhowera do Obame bili dio elite (Bilderberg i dr.), osim predsjednika Trumpa.
Novinar Gary Allen je kazao da mediji mogu odabrati čovjeka poput Ralpha Nadera i napraviti od njega narodnog junaka (Nadera financira Rockefeller, iskazuje se kao ekoaktivist i anarhist socijalist, op., T.T.). Ili mogu odabrati neprijatelja Rockefellera poput Goldwatera i stvoriti o njemu sliku da je kreten, lakrdijaš, zadrti bogomoljac ili opasni paranoik.
Američki veleposlanik u Velikoj Britaniji i dekan sveučilišta Yale Kingman Brewster mlađi objavio je uvodnik s naslovom “Razmišljanja o svrsi naše nacije”. Kao član CFR-a iznio je cilj kojem je Vijeće posvećeno: “Svrhu naše nacije trebalo bi pronaći u ukidanju američke nacionalnosti i preuzimanju izvjesnih rizika kako bismo ohrabrili i druge da ujedine vlastiti suverenitet sa našim” (ovo jako sliči na papagajske fraze jugosocijalizma o odumiranju države i dokidanju nacije, op., T.T.).
David Rockefeler na skupu u Baden Badenu je zahvalio medijima na 40 godina diskrecije i izjavio da je suverenitet intelektualne elite i bankara nedvojbeno prihvatljiviji od nacionalnog suvereniteta.
Dana 21. V. 1992. u Evianu Henry Kissinger je izjavio: “Danas bi Amerikanci bili ogorčeni kada bi jedinice UN-a ušle u Los Angeles da uspostave red; sutra će na tomu biti zahvalni. To će vrlo pouzdano biti tako ukoliko im se bude reklo da postoji neka vanjska opasnost, stvarna ili nagoviještena, koja izdaleka prijeti samom našem opstanku. Tada će svi narodi svijeta preklinjati svjetske vođe da ih izbave od toga zla. Jedina stvar koje se svaki čovjek boji jest nepoznato. Kada im se podastre takav scenarij osobna prava bit će dragovoljno ustupljena u zamjenu za opću dobrobit koju će im jamčiti svjetska vlada.”
Zanimljiva je izjava R. Salanta, bivšega predsjednika TV kuće CBC News: “Naš je posao davati ljudima ne ono što oni hoće, nego ono za što mi odlučimo da moraju imati.” Jack Welch, bivši glavni direktor “General Electrica”, bio je jedan od predvodnika u zatvaranju američkih industrijskih postrojenja i njihovog preseljenja u Meksiko, Kinu i dr. General Electric financira republikance koji su glumili konzervativizam i patriotizam u vrijeme Reagana. Istraživački zavod Stanford ima 3.300 zaposlenih i trošak od 150 milijuna dolara. Ti se ljudi bave razvojem kontrole mišljenja i biheviorističkih (programiranje ponašanja, uvjetovanost) znanosti; sličan posao obavlja RAND u Engleskoj za Tavistock institut. RAND proučava kontrolu populacije (demografija), kao i načine pogrješnog informiranja i manipulacije velikih skupina ljudi. Oni često prakticiraju orwellovski novogovor (tzv. spinovi) u kojem se pacifiste naziva teroristima, one koji govore istinu naziva propagatorima mržnje i širiteljima zla itd.
U SAD-u su rađeni masovni pokusi (tzv. afera MK-ULTRA) u što su umiješani R. Helms i dr. Ewan Cameron koji je radio izrazito neetične pokuse na ljudima u svrhu lomljenja osobnosti ali i programiranja osobnosti. Postoje tri temeljna pravila rada.
1) brižljivo smišljena prijevara mora sadržavati istinu
2) prijevara mora biti dovoljno zamršena da onemogući jednostavno utvrđivanje činjenica
3) mediji moraju potvrditi vjerodostojnost (istinitost), time se štite i širitelji obmane
Je li nedostatak intelektualne radoznalosti u javnosti simptom buduće mentalne pacifikacije?
Vrijedi napomenuti da je među uhljebima “Simpson, Thacher i Bartleta” (vodeća odvjetnička tvrtka Wall Streeta specijalizirana za reorganizaciju i spajanje poduzeća, nekada je financirala i boljševike) bio tada mladi Ćiro Vance koji će u vrijeme Jimmyja Cartera postati državni tajnik i nakon toga stariji direktor zaklade Rockefeller (za vrijeme Titusa Broza bila je na Šalati Rockefellerova ulica!)
Ćiro Vance je kao član uprave New York Timesa pogurao Cartera koji je na početku kampanije imao samo 5 % podrške među demokratima. Pamet Vam stane (Vječnaja pamjat) kada promislite da su tri najviša službenika Banke saveznih rezervi iz New Yorka, Sanders, Peabody i W. Boyce Thompson financirale boljševike. John Hoefle smatra da je spekulativni kapital svjesno razbucao američku ekonomiju osamdesetih XX. stoljeća.
Korporacije su kupile sve bilo emitiranjem viška dionica i obveznicama bilo bankarskim kreditima sa visokim kamatama. Prljavi novac je ušao u građevinu, koja je dizala nebodere kasnije popunjene gospodom birokratima. Industrija informacija i financija je istisla staromodnu industriju materijala. Proizvodni kapaciteti SAD-a srezani su na polovicu, dočim je javni i privatni dug vrtoglavo narastao. Na kraju toga procesa bogati su postali još bogatiji, siromašni još siromašniji, a srednja klasa se neprestano stanjuje.
(Svršetak)
