Izdajnici brane nam širenje istine

Neokomunistička i velikosrpska peta kolona u Hrvatskoj uklanja članke s Wikipedije

Prije nekoliko sati na svoj status na facebooku postavio sam komentar vezano za neke izjave Branka Caratana u sinoćnjoj epizodi dokumentarno-igrane serije "Rat prije rata" (o djelovanju Ivice Račana u vrijeme krize u SFRJ) i u tom kontekstu naveo sam i članak s Wikipedije vezano za razoružanje Teritorijalne obrane Republike Hrvatske u svibnju 1990. godine. Ubrzo nakon što je status objavljen, članak s Wikipedije na koji sam se pozvao je brisan u cijelosti uz napomenu:

"Wikipedija nema članak s ovim imenom. Molimo pretražite Wikipediju u potrazi za Razoružanje Teritorijalne obrane SR Hrvatske 1990., u slučaju da postoji drugi naslov ili način pisanja."

U nedostatku izvora na koji bih se ponovno pozvao, prenosim svoj status s dijelom citiranim iz (sad već nepostojećeg članka Wikipedije na tu temu): "Tragikomični likovi poput Branka Caratana trude se iz petnih žila dokazati "zasluge" malog Iveka (Račana) u prihvaćanju višestranačja u Hrvatskoj i stvaranju slobodne i samostalne države, kao da cijela Hrvatska ne zna da je mali Ivek do zadnjeg daha bio za Partiju ali nije imao petlje provesti svoju koncepciju kad se u Hrvatskoj zavaljalo, jer bi ga narod objesio. Uz to, Caratan i drugi tragikomični likovi potpuno "zaboravljaju" onu "junačku" epizodu svoga maloga Iveka KAD JE RAZORUŽAO HRVATSKU I IZMEĐU DVA KRUGA IZBORA 1990. GODINE PREDAO KRVNICIMA IZ REDOVA "JNA" PREKO 200.000 CIJEVI.

NEK' SE ZNADE: SKH-SDP I IVICA RAČAN SU NAJVEĆI KRIVCI ŠTO JE HRVATSKI NAROD RAZORUŽAN I AKO JE TO ZASLUGA, NEKA IM BUDE, JA SAM UVJEREN DA NIJE.

Evo što o tomu piše Wikipedija u članku pod naslovom "Razoružanje Teritorijalne obrane SR Hrvatske 1990": 'Predaja oružja Teritorijalne obrane tadašnje SR Hrvatske 'Jugoslavenskoj narodnoj armiji' 1990. uoči agresije na Hrvatsku dogodilo se neposredno prije početka velikosrpske vojne agresije na Hrvatsku. Radilo se je o velikoj količini naoružanja koje je tadašnji SKH-SDP na čelu s Ivicom Račanom predao JNA: Hrvatskoj je na taj način oduzeto oružje kojim se moglo naoružati 200.000 ljudi – uključujući znatnu količinu protuoklopnog i protuzračno naoružanja, te lako topništvo: s imanentnom opasnosti od ratnog sukoba morala se potom Hrvatska suočiti praktično lišena ratne tehnike, izuzev skromne količine lakog pješačkog naoružanja kojim su raspolagale policijske postrojbe, lovačkog, muzejskog i trofejnog oružja.[1]

Vlada SDP-SKH je 23. svibnja 1990. – svega osam dana prije okupljanja prvog saziva Sabora sa HDZ-ovom većinom nakon prvih demokratskih izbora provedenih nakon II. svjetskog rata – predala cjelokupno naoružanje hrvatske Teritorijalne obrane neprijateljski nastrojenoj JNA.[2]

Ustroj teritorijalne obrane bio je utemeljen na odredbi članka 239. tadašnjeg ustava SFRJ prema kojem su republike – tako i SR Hrvatska – imale pravo organizirati i rukovoditi Teritorijalnom obranom. Analognu odredbu sadržavao je i članak člankom 237. tadašnjeg Ustava SR Hrvatske. Na čelu Teritorijalne obrane bio je zapovjednik TO, kojega je imenovalo i razrješavalo dužnosti tadašnje predsjedništvo SFRJ na prijedlog Predsjedništva tadašnje SR Hrvatske; tu je dužnost u trenutku predaje oružja JNA 1990. godine obnašao bivši premijer Ivica Račan.

Procijenivši da zapadnim republikama Sloveniji i Hrvatskoj treba oduzeti oružje Teritorijalne obrane, Generalštab oružanih snaga SFRJ donio je 14. svibnja 1990. zapovijed o oduzimanju oružja, s potpisom načelnika generalštaba JNA generala Blagoje Adžića. Naredbom se kompletno naoružanje i strjeljivo Teritorijalne obrane predaje na smještaj i čuvanje JNA.[3]

Za razliku od Slovenije, gdje su republičke vlasti odlučno odbile razoružati Teritorijalnu obranu, u Hrvatskoj je oružje je predano bez protivljenja Ivice Račana i SKH-SDP; ta je akcija zahvaljujući hrvatskim kadrovima nomenklature u vrhu zapovjednog lanca Teritorijalne obrane Hrvatske provedena vrlo brzo i učinkovito. [4] [5] [6]'

(Vidi: https://hr.wikipedia.org/wiki/Razoru%C5%BEanje_Teritorijalne_obrane_SR_Hrvatske_1990.)"

Već sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća, američki intelektualac i publicist židovskog podrijetla, Philip J. Cohen upozorio je u svojoj knjizi Srpski tajni rat – propaganda i manipulacija historijom (Sarajevo 1996.) na vrlo važan problem s kojim se sreću istraživači na ovim našim područjima vezano za uklanjanje dokumenata iz arhiva i gradiva koje se odnosi na djelovanje velikosrpske ideologije njihove propagande kao i četničkog i komunističkog pokreta, kako bi se u konačnici zadržale stare dogme i mitovi i spriječilo objektivno i nepristrano istraživanje razdoblja između dva svjetska rata, onoga od 1941. do 1945. godine, kao i poraća.

Mi u Hrvatskoj smo svjedoci istoga procesa, danas na pragu trećega desetljeća 21. stoljeća.

Ne znam što bi nam se još trebalo dogoditi pa da shvatimo s čime i s kime imamo posla i da se jednom dozovemo pameti, te da sve ono što smatramo važnim počnemo pohranjivati u svoja osobna računala, na Hard Diskove kako bi se sačuvala istina koju mnogi žele sakriti.

Živimo u jadnoj i nesretnoj zemlji u kojoj se ne smije slobodno misliti, govoriti i pisati. To bi također morali razumjeti i biti svjesni te žalosne činjenice.

Zlatko Pinter