Obiteljski križni put, 12. postaja

Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

Posljednji čin zemaljske ljubavi i nježnosti: Isus moli učenika Ivana za brigu oko njegove majke, i moli svoju majku da brine za Ivana kao svoga sina. Njih obadvoje ostaju uz Njega do posljednjeg daha.

Dirljiva i tužna slika koja još uvijek, usprkos svemu neizbježno svjedoči: Prava ljubav ne ostavlja nas nikada same ni u najtežoj boli. Isus predaje svoj život riječima: "Svršeno je." "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj." (usp. Iv 19,30; Lk 23,45)

Ljubav i povezanost čine predanost mogućom.

Hrvatski narod u Istri povijesno je vezan uz Katoličku crkvu. Svećenstvo je jedino ostalo uz narod i sačuvalo hrvatski identitet Istre. Javno su iskazivali svoju ljubav prema Bogu, vjeru gradnjom sakralnih objekata pa i križnih puteva.

Impozantna Kalvarija, s postajama križnoga puta i osmerokutnom kapelicom, nalazi se na brežuljku iznad Pazina. Ne zna se sa sigurnošću kada je Kalvarija sagrađena. Spominju se godine 1764., kada je završena barokna rekonstrukcija pazinske župne crkve Sv. Nikole, pa 1837. i 1860. Te 1860. godine sagrađena je u historicističkom slogu kapelica prema projektu arhitekta Giuseppea Antonija Ciprijanija. Iz izvješća o vizitaciji porečkog biskupa Francesca Polesinija, od 3. lipnja 1780. godine, saznajemo o postojanju brda Kalvarija. Treba podsjetiti da je do 1788. godine pazinska župa bila u sastavu porečke biskupije.

Brdo Kalvarija nalazi se sjevernije od Pićna gdje su pronađeni dijelovi histarske gradine. Na brdu Kalvarija smještena je romanička crkvica Sv. Mihovila iz 13. st. Budući da je izgrađena na vrhu brda, njen prirodni belvedere nudi neometen pogled na okolna područja. Ovaj lijepi pogled je 1999. godine obogaćen kamenom skulpturom Obitelj, talijanskog kipara Nane Zavagnoa, koji je sudjelovao u Mediteranskom kiparskom simpoziju na Dubrovi kod Labina.

Kalvarija na brežuljku kod Boljuna sagrađena je 1914. godine po uzoru na slične u središnjoj Istri. Riječ je o tri kamena križa. Na blagdan Sv. Josipa 2016. godine porečki i pulski biskup dr. Dražen Kutleša predvodio je pobožnost križnog puta i blagoslovio obnovljenu Kalvariju. Obnovu Kalvarije u drevnom Boljunu, koja je trajala godinu dana, posebno su željno iščekivali Nevenka i Radovan Križman koji su financirali radove. Nešto dalje od središta Tinjana, uz romaničku crkvicu Sv. Križa iz kraja 13. st., nalazi se kalvarija sagrađena 1894. godine.

Supetarsku Kalvariju (1880.), koja je nakon dovršetka sanacije 2009. godine jedna od najljepših u središnjoj Istri, blagoslovio je pater Krištofor, pavlin iz Varšave, na blagdan Cvjetnice prije početka tradicionalne procesije. Podsjetimo da je Kalvarija u Gračišću podignuta oko 1856., u Kringi 1876., u Pazu 1885., a ona u Bermu 1901. godine.

12. POSTAJA

ISUS UMIRE NA KRIŽU

Biblijski tekst
„Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga. Kao voda razlih se, sve mi se kosti razliše, srce mi posta poput voska, topi se u grudima mojim. Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi. U prah smrti bacio si mene. Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinački okružile. Probodoše mi ruke i noge, sve kosti svoje prebrojati mogu, a oni me gledaju i zure na me.“

(Ps 21, 2. 15-18)

-Klanjamo se Tebi, Isuse, i blagoslivljamo Tebe!
-Jer si po svom svetom Križu svijet otkupio!

Isus se rastaje od svojih najdražih i najvjernijih: od svoje majke, od učenika Ivana, odmale skupine dobrih žena. Umire na križu. Bila je to strašna smrt. Kad je  izdahnuo njegovi  su malobrojni prijatelji pod križem osjetili strahoviti osamljenost. Grozotu pustoši. Kao da su ponavljali tvoje riječi, Oče, zašto si nas ostavio! Ali, u tom teškom času ohrabrila ih je  vjera u Oca, vjera s kojom je  izdahnuo.

Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!

U tami Golgote već se nazire trak uskrsnoga jutra.
I u našim je obiteljima mnogo osamljenosti i umiranja. Često kao da umiru ljubavi, umire vjera, umiru i mnoga nadanja…Umiru, pogibaju, stradaju česte najdraži, najbliži…
Suočujemo se s teškim grešnim licem smrti. U kuću se uvuče praznina, suze i bol sve do očaja. Oče, zašto si me ostavio čuje se zdvojni vapaj mnogih obitelji, supruga, roditelja,
djece… Gospodine, molimo te podari u tim teškim trenucima, svim obiteljima bistrinu očiju i barem tračak svjetla vjere u Oca koji nikad nikome ne zatvara, vrata. U tim teškim časovima, utješi ih Gospodine vjerom da si ti svojom smrću m križu svima otvorio prolaz za vječno zajedništvo života. Podaj im snage da podnesu bol zemaljskog rastanka nadom ponovnog susreta u životu vječnome ne Nebesima. Amen.

Daj mi s tobom suze livat,
Raspetoga oplakivat,
Dokle diso budem ja.

Rane drage Majko sveta,
Spasa za me razapeta
Tisni usred srca mog.

Lili Benčik