Dubrovački sv. Jakov i apartmanizacija

Bezidejnost koja misli živjeti na turizmu, trgovini i građevini je naša stvarnost!

Prostor sv. Jakova – kraj od Belevedera do hotela Argentina, naravno uključuje i sjeverno naselje Zlatni potok – je vrlo delikatan i svaki zahvat u taj prostor koji je najljepša očuvana prigradska oaza na Mediteranu i ujedno najprepoznatljivija dubrovačka vizura je meni ravna ubacivanju lego kockica u portret Mona Lise. Već je dovoljna sramota djelo arhitekta Krunoslava Ivanišina i kolege mu, koje je jezovita interpolacija marsijanske arhitekture u renesansni Dubrovnik.

Već postojeće zgrade teško da možemo smatrati uklopljenim, i nije mi jasno zašto im je data građevinska dozvola, novi sadržaji će samo malo pomalo prazniti taj džep vegetacije; mislim da Vojnović, Bukovac i Rogowski mogu biti zadovoljni jer to ne će morati gledati. Upropaštavanje Uvale Lapad, dopuštanje četverokatnica i šesterokatnica na Pločama (nije bitno zovu li se graditelji Violić, Zagorac, Todorić ili Halilhodžić), prometni i urbanistički kaos na glavicama Babinoga kuka i kao završni čin upropaštavanje svetoga Jakova s novom Vilom Dubrovnik imat će izgleda i sudski epilog, barem što se tiče eventualnih pogrješaka gospođa Vlašić i Baća. Društvo u cjelini tone, ali bitno je da neka persona može piti kapućino u sv. Jakovu i gledati dubrovačke zidine. A s apartmanizacijom sv. Jakova započeo je gradonačelnik Vido Bogdanović, nastavila Dubravka Šuica koja je glavna i odgovorna za stanje urbanizma danas, da bi ostali nastavili dovršavati posao, ma koliko se kleli da ih tezoro ne zanima. Ista Dubravka Šuica, koja je koristila svoj položaj gradonačelnice da ospori svome susjedu gradnju, ali i da malo "prećera" u svojoj vlastitoj izgradnji, pri čemu ne mislim na vilu njenoga brata u sv. Jakovu.

Pametna vlast bi uvela moratorij na svaku gradnju u sv. Jakovu, ispod Petke i na Gospinom polju i u Uvali Lapad, koji su jednostavno neprepoznatljivo "pritrujeni" krajolikom koji tvori pohlepa. Istodobno niti država niti grad nisu našli alternativu za turizam koji je kako vidimo i bez tzv. korone vrlo osjetljiva djelatnost. Bezidejnost koja misli živjeti na turizmu, trgovini i građevini je naša stvarnost!

Teo Trostmann