Tješitelji i rana vidari
Moja pjesma ponekoga dira.
Olakša mu brige, bol nemira.
Nekome se ritmom zvonkim svidi
Jer u njemu Domovinu vidi.
Ima ljudi što u mom sonetu
Prepoznaju znanu sliku svetu
Ili smiješak na malom djetetu,
Uzdah, sanju tuđinom raspetu.
Da i jesu svi moji soneti
Tješitelji i rana vidari,
U tuđini ne će smjeti mrijeti.
A da jesu i dragi, i sveti
Već svjedoče jezikom hrvatskim
Svi soneti tuđinom raspeti.
