Sva je velikosrpsko-komunistička politika satkana u genocidu nad hrvatskim narodom. Obruč koji je to desetljećima štitio i prikrivao sve više puca. Zadnji obruč, vidimo da i UN pokreće akciju dokazivanja srpskog genocida u Srebrenici. Naime, srbočetnički koljači sa „Ovčare“ i „Srebrenice“ nagrađeni su sa 49 posto teritorija BiH i taj teritorij je nazvan Republika srpska. Da bi rodbina pobijenih osam tisuća Muslimana i četiri Hrvata mogla doći na Srebrenicu i pokloniti se na grob pokojnika morali su tražiti suglasnost vlasti Republike srpske. Izgleda da je i tome došao kraj. Iako u Ujedinjenim narodima nije prošla Rezolucija o genocidu u Srebrenici zbog ruskoga veta. Po tom prijedlogu, kojom je bio upućen poziv svim državama da se o genocidima uči u školama, a posebno se kritizira negiranje genocida.
Misija Velike Britanije u Ujedinjenim narodima dostavila je Srbiji nacrt rezolucije o Srebrenici, koji se pripremao u Vijeću sigurnosti UN-a, piše beogradski Blic. „Apelira se na sve države na svijetu da razvijaju obrazovne programe koji će usaditi u buduće naraštaje lekcije prošlih genocida“, piše u rezoluciji u kojoj se ne spominje izrijekom ni Srbija ni Republika srpska, ali se rezolucija poziva na haaške presude u kojima se govori o genocidu koji su počinile snage Republike srpske. U nacrtu se osuđuje genocid kao i svako negiranje genocida. Po negiranju genocida u Srebrenici poznat je predsjednik Republike srpske Milorad Dodik, koji dovodi u pitanje i broj žrtava. Rezolucija ističe i da su „desetci tisuća žena, djevojaka, muškaraca i dječaka bili žrtve silovanja u BiH, uključujući i Srebrenicu“. Šef srbijanske diplomacije Ivica Dačić rekao je da će vlada razmotriti tekst rezolucije, koja bi na sjednici Vijeća sigurnosti trebala biti 7. srpnja (Večernji list, 16. lipnja 2015. str. 17.).
Zašto je komunistima dosta priče o partizanima i ustaša?
Antihrvatska, velikosrpsko-komunistička oligarhija, zbog postojanja NDH, punih je 70 godina progonila Hrvate, pojedinačno i masovno ih likvidirali, nacionalno, kulturno i ekonomski obespravili, a istovremeno optuživali Hrvate da su proustaški, zločinački i genocidan narod. Kako su sva sredstva javnog informiranja bili u rukama komunističkih vlastodržaca tu antihrvatsku propagandu širili su po cijeloj Europi, ali i dalje sve do Australije, Amerike i Kanade. To vrijeme jednoumlja Hrvati se nisu mogli ni smjeli povijesnim činjenicama braniti jer bi to značilo negirali njihove tvrdnje. To bi značilo širenje neprijateljske propagande a za to se išlo na robijanje.
Uz sve to, 1991. godine, srbočetnički agresor je izvršio vojnu agresiju na Hrvatsku. Uz direktnu ratnu štetu, hrvatsko gospodarstvo je dodatno upropašteno zbog ratnih uvjeta, zatvorenog tržišta i nemogućnosti normalnog poslovanja. Sve to, od 1945. do današnjih dana čini jednu povijesnu cjelinu progona Hrvata, sistematske pljačke Hrvatske i upropaštavanja hrvatskog gospodarstva. Danas kad je ISTINA o srbočetničkim masovnim zločinima nad hrvatskim narodom isplivala na površinu, kad se više ne može lažima obmanjivat hrvatski narod i svijet, sada se služe drugom metodom. Sada govore da je dosta priča o ustašama i partizanima jer ljudima trebaju kruha, radnih mjesta i redovne plaće. To je još jedan pokušaj obmanjivanja kako bi i na taj način prikrili istinu o svojim zločinima i upropaštenom hrvatskom gospodarstvu.
Ljudima treba i kruha i radnih mjesta, ali ti ljudi trebaju upoznati razloge zašto nemaju kruha ni radnih mjesta, a cijeli svijet treba saznati ISTINU o tome tko su ti koji su cijelo stoljeće činili zločine na ovim hrvatskim prostorima. Kako se više ne mogu prikrivati ogromni partizansko četnički zločini i zvjerstva i obmanjivati civilizirani svijet to je potvrdio sam Slavko Goldstein, jedan od vodećih tužitelja hrvatskog naroda. Goldstein je, na sjednici osnivanja Antifašističke lige Hrvatske, izjavio da je Tito bio antifašist do završetka Drugog svjetskog rata, a dalje nije. Dakle, i Goldstein je postao svjestan da laži treba svesti na jednu prihvatljivu mjeru koja još može prolaziti.
Sada, kada je uz dokazani genocid na Bleiburgu i križnim putovima, otkrivena i opisana zvjerstva izvršena u Hudoj Jami koja su nadišla zvjerstva Hitlerovih zločinaca, valjda se i Goldsteinu probudila savjest, ako uopće takvi likovi imaju savjest. Oni su se u zadnjih desetak godina pokušavali prikrivati kao antifašisti, ali sa zločinima komunizma ne može se u antifašizam. Koliki su bili antifašisti to potvrđuje samo jedna izjava srpskog krvoloka Aleksandra Rankovića, tadašnjeg ministra unutarnjih poslova koji je početkom 1952. izjavio: „Kroz naše zatvore, između 1945. i 1951. godine, prošlo je 3.777.776 zatvorenika, dok smo likvidirali 586.000 unutar tog broja 500.000 su Hrvati“. Dakle, danas, kad utvrđenim činjenicama hrvatski narod treba svijetu dokazati tko je stvarno činio zločine na ovim hrvatskim prostorima i tko su stvarni zločinci, kako bi skinuo stoljetnu stigmu o lažima o zločinima hrvatskog naroda, sada nam nude šutnju i brigu o razvoju hrvatskog gospodarstva.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više