Orjunaši i poltroni o izdaji planski snili, dok smo mi u rovu bili
Na bojištim ginuli smo
I po blatu i u rovu;
Iznad svega, branili smo
Domovinu i tri boje,
Al’ mislili tada nismo
Na ovakvu i na ovu
Ukradenu, pokradenu,
Kojoj stranci zakon kroje…
Nemamo je, nemamo je.
Nemamo je, jer su oni,
Orjunaši i poltroni
O izdaji planski snili,
Dok smo mi u rovu bili.
Nismo znali, što se sprema,
Što nam snuju iza leđa.
I, dok mi smo krvarili
I po blatu i po prahu,
Oni su se vješto krili,
Umirući u svom strahu.
…Al’ su danas bučni, smjeli
I ne kriju što su htjeli…
…Isto što i njini oci
Zvani ”OSLOBODIOCI.”
I, ta rulja mutnih gena
Ponovo nam propast sprema,
Podcjenjujuć naše žrtve,
Prezirući naše mrtve,
Propisujuć razne kazne
Zbog zastave I amblema,
Pod kojim su mnogi pali,
Kad su pred njih hrabro stali.
I, uz to im jasno nije,
Što u sebi ZA DOM krije;
Da smo s njime sve to jači,
Jer iz njega ljubav zrači.
