Dr. Bailey: povezanost između homoseksualizma, psihičkih oboljenja i samoubojstava
Knjiga vrsne sociologinje Gabriele Kuby “Svjetska seksualna revolucija – uništenje slobode u ime slobode” napisana je 2012. Godine (Benedikta, Zagreb, 2013.), nažalost je vrlo aktualna jer se iz država poput Engleske, SAD-a, Kanade, Njemačke, Belgije, Nizozemske koje prednjače(ili zadnjače) u promicanju homoseksualizma i spolnoga promiskuiteta preko političara liberala, zelenih i socijalista te tzv. nevladinih udruga intelektualna zaraza proširila na cijeli svijet, pa i na Crkvu i stranke koje pogrješno držimo konzervativnim i tradicionalističkim. O suptilnim metodama kojima se se služe seksualni revolucionarci; pravničkim smicalicama, školama i medijima, te NGO organizacijama najbolje će kazati sama autorica dr Kuby.
Napominjem da mi je poslije čitanja ove knjige jasnije zašto se nova vlast u Zagrebu okomila na dr. Gordanu Buljan Flander. Iako liberalna osoba dr. Flander je učinila kao stručnjak puno za zaštitu djece i mladeži, te je javnost upoznala sa vrlo ružnom stvarnošću. Dr. Kuby kaže “danas u Europi nitko ne istrjebljuje narode, ali se godišnje diljem svijeta ubije više od 40 milijuna djece … u majčinoj utrobi. Imamo u osnovi demokratski poredak, ali postoje centri moći koje nitko ne može kontrolirati… postoji moć medija i financijske oligarhije.”
Godine 1930. Aldous Huxley opisao je “novi vrli svijet” koji nastaje kada zabava postane smisao života, a seks glavni svakodnevni užitak za svaku osobu. 1949. je napisao: “revolucija ne može biti istinski revolucionarna kada se djeluje na vanjski svijet, nego samo kada se djeluje iznutra, u duši i tijelu ljudi.” U tom vrlom novom Huxleyevom svijetu nema bolesti, prljavštine, država podiže djecu, djeca se rađaju iz “epruvete”, uništavaju se embriji sa greškom, djecu se uči erotskim igrama.” Mediji zabavljaju ljude i manipuliraju ih da budu sretni i zadovoljni. Omiljena poslovica je što civiliziraniji to steriliziraniji. Droga i seks čine da i ne primjećuju diktaturu.
Marxov kompanjon F. Engels naučavao je: “prva klasna suprotnost koja se pojavila u povijesti poklapa se sa pojavom netrpeljivosti između muškarca i žene u braku, a prvo klasno izrabljivanje pojavilo se s izrabljivanjem ženskog roda od muškoga.” Uz Marxa, Freuda, W. Reicha i druge dr. Kuby ističe Freudovog nećaka Eddieja Bernaysa koji veli: “ako budemo razumjeli mehanizam i motive grupnog razmišljanja moći ćemo kontrolirati i upravljati masama po svojoj volji i bez njihova znanja o tome.”
“Tko manipulira nevidljivim društvenim mehanizmima stvara nevidljivu vladu koja je istinska vladarska moć naše države.”
Sa groznim pedofilom i mazohistom Kinseyjem) (inače stručnjakom za kukce) koji je krivotvorio znanstvene podatke, te vršio istraživanja sa pedofilima, robijašima, prostitutkama i malom djecom došlo se do vrhunca razgradnje zapadne kulture i morala. John Money je kao i Kinsey zagovarao skupni seks i biseksualnost, šezdesetih XX. stoljeća je u SAD-u otvorio prvu kliniku za promjenu spola. Nad jednim od dvojajčanih blizanaca koji je bio teško ozlijeđenoga penisa je izvršio promjenu spola (zapravo kastraciju). Taj blizanac nikada nije prihvatio nametnuti ženski identitet, te je shrvan osjećajima stida i patnje izvršio samoubojstvo u 38. godini. Unatoč tome Money je propagirao bezopasnost promjene spola. Ne znači slučajno money na engleskom novac.
Značaj ljevičarenja i liberala na sveučilištu i “pobuna” iz 1968. nisu još dovoljno istraženi, svakako studenti iz 1968. kasnije su nastavili u praksi provoditi svoja mladalačka uvjerenja. Pogledajmo kronologiju liberalizacije u Njemačkoj: 1961. antibebi pilula, 1969. ublaženo kažnjavanje homoseksualnosti i brakolomstva, u škole uveden seksualni odgoj kao predmet, 1973. slobodna pornografija, 1976. liberaliziran pobačaj, 1993. moguć kasni pobačaj zbog “medicinske indikacije”, 1994. dokinuta kažnjivost homoseksualnosti, 1999. na vlasti crveno-zelena koalicija kojoj rodna ideologija (po kojoj je rod stvar izbora a ne rođenja) postaje vodeće načelo i glavna zadaća politike, 2001. priznata istospolna životna zajednica, priznata prostitucija kao zanat, slijedi borba za izjednačavanje braka sa istospolnom zajednicom, usvajanje djece od strane istospolaca, unošenje spolnog identiteta u zakon. Godine 2011. broj poroda opet se smanjio za 2,2 %, tj. za ukupno 15.000 poroda, i time se srozao na najnižu razinu u povijesti, na 1,39 poroda po ženi.
Kardinal Schönborn kazao je 2008. godine u Jeruzalemu: “Riječ je o budućnosti Europe. Tijekom posljednjih 40 godina Europa je tri puta rekla ne svojoj budućnosti. Godine 1968. rekla je ne enciklici “Humanae vitae” pape Pavla VI., nekoliko godina kasnije prihvatila je Pravila o rokovima (za pobačaj), a na kraju i istospolni brak”. Kazao je Isus: “Oprosti im Gospodine jer ne znaju što rade!”
Max Horkheimer i Adorno su znali što rade: “Nijekanjem čovjekove prirode ne biva zbrkana i zamagljena samo svrha čovjekova života. U trenutku kada se čovjek odvoji od svijesti o sebi, odriče se svoje prirode i svi mu ciljevi vlastita života postaju ništavni.” Marguerite Peeters tvrdi da je postmodernizam naumio destabilizirati i skršiti naše racionalno i teološko shvaćanje stvarnosti… te uzdići pojedinca do nasilnoga suvereniteta, a njegovo pravo na slobodan izbor pretvara u apsolut.
Znači stotine malih cvilidreta, nesuđenih minijaturnih kraljeva. Dr. Kuby navodi da su se u svibnju 2009. sastali u New Yorku David Rockefeller, Bill Gates, Ted Turner, Goerge Soros, M. Bloomberg i W. Buffet, te se složili da je glavni problem planeta Zemlje prenapučenost. Da bi bilo što manje siromašnih pobrinut će se uz pomoć agencija za reproduktivno zdravlje. Zato su osnovali klub dobrih ljudi (The Good Club). Planiranje obitelji (IPPF), UNFP, Pro familia i slično lijepo zvuče, ali odnose se na sterilizaciju i pobačaje. Konferencija UN o ženama u Pekingu predala je “vlast” u ruke radikalnim feministicama, odnosno moderna birokracija je dala alate nevladinim udrugama čineći ih partnerima države i moćnim(i financijski i organizacijski) grupama za pritisak.
Pomoću pojma gender (rod) umejsto spol nastoje razgraditi pojmove muško i žensko, te izjednačavanje heteroseksualnosti sa homoseksualnošću i perverzijama. Pri tome su prema D. O’Learyju krivotvorili prijevode, nazivali protivnike fundamentalistima, primjenjivali načelo dogovora pri glasovanju, produžili konferenciju za 1 dan da bi predstavnici siromašnih zemalja otputovali. Bilo je doduše otpora Vatikana i muslimanskih država, iako se inzistira na jednoglasno prihvaćanju zaključaka konferencije. Zanimljivo je kako su networkeri (svjetski igrači na internetu) zajedno sa predstavnicima UN-a u Glen Coveu (SAD) pretvorili pobačaj u ljudsko pravo. Iz prava na slobodu kretanja izveli su pravo na putovanje u inozemstvo radi pobačaja. Pravo na slobodno odlučivanje o trudnoći i pobačaju obrazlažu kao pravo na privatnost.
Pravo žena svih dobi na informacije o “reproduktivnim zdravstvenim uslugama”(tj. pobačaju i kontracepciji) ozakonjuje se kao pravo na slobodno izražavanje mišljenja. Homoseksualni lobi ne prihvaća znanstveno istraživanje uzroka homoseksualnosti niti terapeutsku pomoć za iste, čak pokušavaju takav čin kriminalizirati i zakonski onemogućiti. Kvaziznanost poput Rodnih studija, ženskih studija i slično pokušava se uvući i na Tehnički fakultet, tako u Münchenu traže 2009. referenta(icu) za radno mjesto savjetnika za rod (gender consulting) u upravnom tijelu tog fakulteta. Impresivno! Nositelji rodne ideologije žele čak izbaciti riječ majka iz uporabe, Hillary Clinton se zalagala da na putovnicama piše roditelj 1 i roditelj 2.
Kažimo nešto i o zlu koje se neometano širi i zagađuje ljudskost, o pornografiji. Brojke vezane uz pornografiju iz 2006. godine: (danas je daleko gore!)
– broj pornografskih servera 4.2 milijuna
– 12 % svih web stranica
– broj preuzimanja datoteka (download) sa porno stranica 1,5 mlrd.
– 35 % preuzimanja datoteka
broj odraslih koji se služe porno stranicama 42,7 %
Legalna dobit od pornografije 2006. u svijetu je 57 milijardi dolara. Njemačka je tu na drugome mjestu na svijetu, iza SAD-a. Procijenjuje se da se u Njemačkoj prostitucijom bavi 400.000 osoba, jasno da pornografija potiče moralnu bešćutnost i ovisnost. Silovanja, brutalnosti, pa i nastranosti se povećavaju kada nestaje osjećaja stida i kada je čovjek preplavljen od djetinjstva negativnim sadržajima.
Autori B. Siggelkow i B. Buescher u knjizi “Njemačka seksualna tragedija. Kad djeca više ne uče o tome što je ljubav”, govori o širenju devijantnom ponašanja među nižim slojevima, ali i elitom. Tadašnja (2008.) ministrica obitelji Ursula von der Leyen odbila je dati izjavu o toj knjizi. Dr. Kuby upozorava na studije dr. Baileya o svezi između homoseksualizma, psihičkih oboljenja i samoubojstava.
(Svršetak u sljedećem broju)
