Gradskim ulicama tuđinci šeću
(našim hrabrim pretcima koji su nam sačuvali
ovaj komadić zemaljskog raja)
Žmirkamo
pitamo se sja li nam još
pradjedovski znamen na čelu
kako doskočiti jadu
kapom ne možemo nevolju pokriti
tuga u nama ključa
sve naše nade postaju pepeo
srce se stišće
oko njega korona crna
nigdje traga radosti
tonu u tugu i oni koji još s praga otjerani nisu
na gumnima ne vrše se pšenica
ne vije lopatama žito
gradskim ulicama tuđinci šeću
naše stope brišu
uzaludno sanjali
naša povijesna zbilja uvijek je teška
crvljiva
mi uvijek bičevani i linčovani
od vlastite krvi izdani
