Niz slika posvećenih emocijama

Najzanimljiviji su porteti lica koji se pojavljuju na slikama Lukše Obradovića

Dubrovački slikar Lukša Obradović, autor je obimnog opusa, uglavnom ulja i akrila, u kojem, naravno prevladavaju različiti dubrovački motivi. Motivi arhitekture, povijesna jezgra, pojedine njemu važne osobitosti grada, sveci i ljudi, povorke i tišine po ulicama, zvonici i nebo, šaptanja i mrmorenja po mračnim kutovima, brojni oblici kamena, književni likovi koji su čudesno oživjeli na Obradovićevim slikama i nastavljaju igrati svoje uloge i u suvremenom svijetu, danas, tu oko nas.

No, ono što mi je u posljednje vrijeme najzanimljivije u opusu  Lukše Obradovića jesu porteti lica koji se kontinuirano pojavljuju na njegovim slikama i svaki od tih likova, mladih i starih, muškaraca i žena, svetaca i onih drugih, nose, pokazuju na svojim licima silnu ekspresiju, njihova lica govore više od bilo čega ili su radosni ili su ljuti ili su uvrijeđeni, uplašeni, zlobni i zavidni, umorni i nestvarni, ponosni, lijepi ili pokvareni i doista ako pozorno promotrimo likove koji nastavaju sliku ili pojednačnu figuru, njihove su emocije ključ za čitanje slike, emocija govori sve a ostalo je samo scenografija u koju smo uronjeni u svakodnevnom životu.

Istodobno, ako bi poredali sve Obradovićeve slike u jedan niz, dobili bi dnevnik umjetnika, njegova promišljanja o samome sebi, o vlastitom životu ali i o gradu i ljudima oko slikara, o svijetu koji i dovoljno daleko i dovoljno je blizu.

Lukša Obradović uporno slika, koliko mu to stvarni uvjeti dopuštaju, ne imajući pravog atelijera ali ni malo se ne odmiče od slikarstva, on je duboko i iskreno povezan s likovnom umjetnosti i zna da od nje ne može pobjeći jer bez nje ne bi bio ono što je, slikar i čovjek Lukša Obradović. Njegov trud i njegov opus zaslužuju barem pristojan prostor za rad a to bi mu Grad morao omogućiti.

Preporučam svakom gledatelju koji će imati prigodu suočiti se s pojedinim djelima Lukše Obradovića, samo neka se koncentrira na izraz lica likova ili likova koji žive imaginarni život  u slici i pokuša proniknuiti u njihov emotivni svijet, tko zna što se može otkriti i tko zna što ti lica mogu nama reći.

Miroslav Pelikan