I Čovjek postade
Pradavno sunca sinuše
i zvijezde moćne
u nebeske se daljine vinuše
i Čovjek postade
grobovi mu čuvaju kosti
tijelo mu jede zemlje
unatoč tomu
kroz ere i sfere
prolazi Čovjek
za njim koračaju zvijezde
mjesečina se prelijeva
po njegovim putovima
kazuju Čovjeku
da nije samo kost
da nije samo zemlja
