Iz dana u dan lažu, trguju s brojem poginule djece tijekom srpske opsade Sarajeva
Nekažnjavanje imenom, prezimenom i počinjenim zločinima poznati, samohvalisanjem dokazanih i potvrđenih muslimanskih ratnih zločinaca svijet je dao, napose “muslimanski” Haaški tribunal, oružje u ruke tim istim islamskim teroristima da vjerski beha sukob, muslimansku agresiju krvi i tla finaliziraju i dođu na Alijin zacrtani cilj, čista muslimanska Bosna i Hercegovina. Alijanistan. Zbog toga muslimanski osvajački rat za teritorij niti tri desetljeća, otkako je hrvatskom narodu nametnuto nepravedno daytonsko primirje, kada su mu tvorci te sramotne tvorevine oteli teritorij, na bleiburški način razoružali branitelje i cijeli narod izručili muslimanskim vjerskim teroristima, i fanaticima kao što su Englezi na Bleiburgu izručili ga velikosrbima i komunistima, rat ne samo da ne prestaje nego se muslimanska bojišnica sve proširuje.
Poratno, zapravo ratno rušenje ostatka ostataka međunacionalnih, poglavito međuvjerskih mostova glavni je prepoznatljivi i jedini izum muslimansko-bošnjačkih radikalista i vjerskih fundamentalista. Osvojeni i prošireni teritoriji zapišavaju i ograđuju neprohodnim materijalima stavljajući do znanja čiji je prostor, čija je vlast i koje gazda. Čiji je Zbirni beha entitet.
Paralelno s osvajanjem i ograđivanjem okupiranog teritorija, što je zločinačko terorističko komadanje nekadašnje referendumske beha zajednice Muslimana, Hrvata i Srba, i današnjeg “Zbirnog beha entiteta”, isilovski prijeteći glasno svijetu lažu o mogućnosti i održivosti u cjelovitosti raskomadane i vjerskom mržnjom podijeljene nekadašnje beha zajednice. Hodeći danas po toj “krčmi pogašenih svjetala” na svakom se koraku čovjek udara o neke ograde, zidove, murali muslimanskih ratnih zločinaca, table na kojima je ispisan vlasnik stola i obavijest tko smije sjesti i gdje. Iznad tih birtijskih stolova izvješene su slike velikomuslimanski i velikosrpskih ratnih generala.
Do jučer u muslimanskim vojarnama visjele su na počasnim mjestima slike iranskih generala, džihadista i ajatolaha Khomeinija. Skinute pod pritiskom međunarodne zajednice, sklonjene na dohvat ruke kad se krčma malo isprazni i gosti ponapijaju Bošnjaci slike podižu i stavljaju ih na svoja zaslužna mjesta. Izbacivači na vratima radikalno odani vlasniku krčme kontroliraju goste, napose one koji dolaze iz kršćanskog svijeta i drugi krajeva beha zajednice, dok one iz islamskih zemalja dočekuju srdačnom dobrodošlicom s pripremljenim prostorom i svim benificijama, zahvalama i potrebama za ugodan i siguran boravak koji se ubrzo pretvara u stalni.
Kako je u BiH sve izmanipulirano, akademsko doktorske diplome, zasluge iz rata, te napose istina krvavog vjerskog beha sukoba za teritorij, kojeg osvojeni kapom i šakom dobivaju za ratno zločinačke uspjehe progona, ubijanja i silovanja Hrvata, strani džihadisti, ujedinjena bošnjačka strana uspješno manipulira i zloupotrebljava u svoje opasne ciljeve i žrtve djece stradalih u ratu. Na tu najosjetljiviju i najemotivniju stranu svakog naroda i svakog društva igraju prljavu igru muslimansko-bošnjački čelnici čija su djeca tijekom rata rasla ili pod babinim radnim stolom, ili u bankovnim trezorima učeći brojiti dolazeće milijarde dolara iz islamskih zemalja za širenje islama u Europi, ili negdje daleko izvan granica beha rata. Danas su oni ne samo najglasniji zagovornici rata, nego i njegove vođe, posjećujući, Erdoganove vojarne, džamije u kojima broje vojnike, a u tvornicama za namjensku industriju broje proizvedeno oružje, pokazujući se tako svom bošnjačkom narodu dobrim računovođama što su naučili u bankovnim trezorima. Kao vrhunski brojači vozikaju se po još uvijek u vjerskom beha ratu uzoranim prometnicama i izdaju zapovjedi gdje staviti murale nekažnjenih ratnih zločinaca, natpis sa izmišljenim brojem stradalih svojih džihadista, pa čak i s brojem stradale djece.
Naravno muslimanske, jer ni mrtvoj djeci iz drugih naroda ne daju da budu s njihovom. Na sve moguće načine navlače broj na 250 tisuća stradalih Muslimana, koliko ih je ratni zločinac i veleizdajnik beha zajednice Alija Izetbegović planirao ugraditi u temelje prvog čistog muslimanskog entiteta u Europi.
Bošnjačko manipuliranje brojem stradale djece u Sarajevu, čiju provjeru traže čak i neke poznate bošnjačke osobe, uz to što je zločin prema svoj djeci žrtvama vjerskog beha sukoba ne dajući im mir i spokoj, je i poruka nebošnjacima čije je Sarajevo, ali i priprema bošnjački mladi za rat. Broj stradale djece u Sarajevu jedna je od najvećih i najzaštićenijih ratnih tajni, poput hrvatskih masovnih grobnica, bošnjačkog čelništva, jednako tajnovita i zaštićena kao i muslimanski ratni zločinci. A sve dok je tako zaštićena čak i od bošnjačke javnosti izazivat će sumnju i tražiti pravi odgovor.
Budući da se sa svim tajnama lako manipulira, i da su uvijek ratno gorivo radikalistima, Bošnjaci ih koriste vrlo inovativno i ratno huškački provokativno, što je zasigurno glavni razlog nestabilnosti Zbirnog beha entiteta i međunacionalno međuvjerskog povjerenja kao temelja mira i sigurnosti. No, dakako i daljnje podijele već debelo podijeljene beha zajednice.
Podebljavanjem ratom izgrađenih nacionalno vjerskih zidova diobe, zapišavanjem osvojenih i obranjenih teritorija, nemoguće je niti muralima velikosrpskih niti velikomuslimanskih nacionalista i ratnih zločinaca, niti tablama bilo s brojem žrtava i brojem dana pod opsadom na ulazu u grad ili teritorij, graditi bilo kakvo nacionalno vjersko zajedništvo i cjelovitost beha zajednice. Ako Bošnjaci stavljaju natpis na ulaz u Sarajevo s brojem dana opsade toga grada, a stavljaju, to isto pravo, pa čak i veće, bi morali imati Hrvati na svim ulascima u Lašvansku dolinu u kojoj su Muslimani s mudžahedinima i vehabijama držali više od 70 tisuća Hrvata pod opsadom. Na ulazu u Križančevo Selo treba postaviti tablu, putokaz s brojem masakriranih Hrvata, u Buhinim Kućama, Miletićima, Maljinama, Vitezu… i svim drugim mjestima na kojima su Alijini zlikovci i strani džihadisti počinili strašne zločine nad hrvatskim narodom.
U Zbirnom beha entitetu, odnosno u Holbrookeovom “malom terorističkom muslimanskom otoku”, Bošnjaci ponavljaju sve one zločine što su ih činili u ratu, čineći sve da se počne “klin klinom izbijati”, nacionalni teritorij zapišavati i muralizirati, a na ulazima u njih umjesto grada stavljati natpise s danima pod opsadom, brojem poginulih, prognanih, silovanih, srušenih bogomolja i imenima počinitelja zločina. Dakako s nacionalnim i vjerskim predznakom zločinaca i stradalih.
Zasigurno to nije materijal bilo kakvog zajedništva u razjedinjenoj beha zajednici. To je produžetak rata za teritorij i daljnja podjela Zbirnog beha entiteta, te čvrsti materijalni dokaz da Bošnjaci nikako ne žele bilo kakvu Bosnu i Hercegovinu s Hrvatima i Srbima ili bilo kojim drugim nebošnjacima. A da ne žele ni Židove, pokazuje činjenica da svojoj djeci zabranjuju i ekskurzijski, školski ulazak u sinagogu u Sarajevu.
Uz murale muslimanskih ratnih zločinaca na beha prometnicama, natpise sa brojem dana opsade i stradalih Muslimana, te bošnjačka zabrana svojoj djeci da ulaze u sarajevske sinagoge, slika je koju iranizirano afganistanizirani, mudžahedinizirani, vehabizirani Bošnjaci slikaju pod vodstvom Kavazovića, Izetbegovića II. i Komšića, te nekažnjenih muslimanskih ratnih zločinaca, budući “veliki teroristički muslimanski otok”, na vratima Europe.
