Muslimanima-Bošnjacima odgovora ovo daytonsko primirje, jer se njihov bošnjački teritorij proširuje više i brže negoli u ratu

Vrijeme muslimanskog porobljavanja kršćana u Europi je neponovljiva prošlost

Budući da Bosna i Hercegovina, od turskog osvajanja načinima genocida, crkvocida, kršćanocida, djecocida i strašnih zločina silovanja okupirani i porobljenih kršćanskih žena i djevojčica, te zastrašujućih turskih zločina nad bosanskim fratrima, što je Alija Izetbegović ponovio nad fojničkim ujacima i travničkim svećenicima, u muslimanskoj agresiji na katolike i katoličanstvo, životari na tursko muslimanskim zločinima, i od stalno ponavljajući turskih ostataka, onda muslimansko-bošnjačko podizanje spomenika ratnim zločincima iz svog naroda i nije nikakvo iznenađenje. Demonstracija je to onoga što Bakir kaže, prebrojali smo se, džamije kao Erdoğanove vojarne su pune budući ratnika, proizvodnja vojne namjenske industrije cvate i raste.

Osim nas muslimana Bošnjaka u beha zajednici, koju privremeno i pod pritiskom dijela svjetske zajednice dijelimo sa kršćanima katolicima i pravoslavnima, nemaju drugi proizvodnju namjenske industrije, i nitko drugi ne zalazi u te naše tvornice, osim mene i neki izabranih ratnih zločinaca, razglašava Bakir. Naši ratni zločini su toliko bili brutalni, hvališe se sin ratnog zločinca Alije Izetbegovića, da počinitelje ni Haaški sud nije smio, niti smije procesuirati i suditi.

Kršćanski svijet više se ne boji modernog i ubojitog novog oružja kakvo proizvodi, nego se boji našeg islamskog terorizma, koji više razara i ubija negoli sva oružja svijeta. To je razlog, ali i naš zavjet da ćemo štititi i braniti naše ratne i poratne zločince, čak i po cijenu nastavka vjerskog rata, za koji mi Bošnjaci i ne vjerujemo da je stao. Za nas je on samo utihnuo, jer i daytonski sporazum ne držimo kao mir nego samo primirje. Kao švedski stol sa kojega uzimamo ono što nam se sviđa, a to nam više ne može niko zabraniti.

Cijeli taj truli kršćanski svijet smo ušutkali i u mišje rupe utjerali, nastavlja Bakir, 11. rujna 2001. a u Izraelu ponovili 7. listopada 2023. godine, čime smo otvorili bojišnice i prema kršćanima i prema Židovima. Naše tvornice namjenske industrije koje su stopostotno etnički i vjerski čiste bošnjačko-muslimanske, naša vjerska braća isilovci i hamasovci koji nam neprekinuto dolaze sa Bliskog istoka i pridružuju se ovdje braći vehabijama i mudžahedinima u njihovim skrivenim entitetima, snaga su našeg budućeg rata i jamstvo pobjede.

Naš bošnjački teritorij proširujemo i u primirju označujući ga muralima naših heroja, počasnih građana, i ratnih zločinaca koje ne smije ni Haag suditi. Njihove ratne zločinačke akcije, stoga, slobodno i ponosno obilježavamo, a spomenike i obilježja koja im podižemo, poručuju njihovi suzločinci Komšić, Izetbegović, Genjac, Mlaćo… su na hrvatskoj, a malo i na srpskoj zemlji, i tako se naš teritorij širi. Uz to, zahvaljujući lopovluku kojim se služimo u otimanju hrvatskih pozicija u institucijama vlasti, kako to godinama radi naš zet Komšić, i sa kojim obespravljujemo i porobljavamo hrvatski narod, i džamije gradimo na hrvatskoj zemlji, rušimo im groblja za nepotrebno milimetarsko proširenje seoskog puta naših “Građana” i “Ostalih” janjičara. Proširuje se naš bošnjački teritorij više i brže u primirju negoli u ratu. Zato nama ovo daytonsko primirje i odgovara. I stoga je potrebno veličati naše muslimanske ratne zločince, opravdavati i braniti njihova genocidna zlodjela.

Kršćani stjerani u kut

Rastu u toj muslimansko-bošnjačkoj euforiji osvajanja i islamiziranja Bosne i Hercegovine i njenih kršćana, napose katolika stjeranih u suvremene arene i katakombe po beha bespućima, spomenici i obilježja tim muslimanskim barbarima, i bošnjačkim “građanima” i “ostalim janjičarima”. To i jest razlog gotovo svakodnevnog posjećivanja njihovih suratnika i suzločinaca tim građevinama, ne samo diljem bošnjačkog teritorija nego i izvan njegovih granica označenih muralima muslimanskih ratnih zločinaca, a i bez njih prepoznatljivih svakom prolazniku u slici etničke i vjerske čistoće njegovih stanovnika, i modom oblačenja koje prkosno demonstriraju, prisilno je namećući svim nemuslimanima kršćanima.

Jedan u nizu takvih spomenika zločinu i zločincu  iz perioda vjerskog beha rata krvi i tla, je onaj na Vlašiću, podignut jednom od najbrutalnijih kršćanocidista i genocidista, podsjećajućeg imena po zločinima turskim osvajačima, Mehmedu Alagiću. Ratni muslimanski zločinac koji je po uzoru svoga turskog zločinačkog prethodnika u osvojenoj Bosni, Mehmeda II. Osvajača, ubijanja i mučenja katolika

i oskvrnjenja njihovih crkava i svetinja na konju ušao, nakon progona i ubijanja Hrvata katolika, u okupirani gučogorski samostan, te počinio, uz zločin genocida, kršćanocida, djecocida i zločin crkvocida.

Jašeći na konju u samostanskom dvorištu nakon što je sve pokrao, polupao i pobacao u blato najveće katoličke svetinje, naređuje po krvi i zločinima svojim barbarima, i stranim vehabijama i mudžahedinima, uz prisustvo novinarke koja se hvališe da je pratila zločinačku Mehmedovu armiju na putu genocida, Vildane Selimbegović aktualne urednice “Oslobođenja”, da mu donesu Bibliju. Tu najveću Svetu knjigu kršćana kao “nenaoružani” zapovjednik zločinačke muslimanske armije potpaljuje i pali ne znajući i ne vjerujući da ta svetinja nad svetinjama kršćana ne može izgoriti, a zatim iz pištolja je sa nekoliko metaka rešeta, te tako “nenaoružan” još više metaka ispaljuje u kip Svetog Frane, kojeg su fratri postavili u samostanskom dvorištu za 700. godišnjicu franjevaca u BiH.

Potomci Osmanlija

Samo potomci Osmanlija, pripadnici zločinačko terorističke muslimanske armije, pristalice ratnog zločinca i veleizdajnika BiH Turcima Alije Izetbegovića, muslimanski ratni zločinci, ubojice bosanskih fratara, silovatelji časnih sestara, tvorci konclogora za katolike, etničko vjerski čistači Hrvata i hrvatstva, katolika i katoličanstva, muslimanski rušitelji crkava i kopači masovnih hrvatskih grobnica, mogli su i počinili su tako gnjusne zločine iz vjerske mržnje prema kršćanima. Prema križu.

Takvom, i takvim muslimanskim zločincima kakvih je puna fratarska Bosna, banovina hrvatskog bana Tvrtka i kraljevina hrvatske kraljice Katarine, čiju djecu su prisilno islamizirali neki turski Mehmedi prije zločinačkog Mehmeda Alagića, njegovi suzločinci dižu spomen obilježja na okupiranoj kršćanskoj planini Vlašić, s ciljem i namjerom osvajačkog proširenja bošnjačkog teritorija u podijeljenoj, i još uvijek ratnoj Bosni i Hercegovini. Svi ti silni Mehmedi koji su prošli kroz Bosnu i Hercegovinu ostavljajući krvave i genocidne tragove iza sebe, spaljene i porušene crkve, opustošena hrvatska sela i masovne grobnice katolika, završavali su i završili na đubrištu povijesti. Nikakvi ih podignuti spomenici i oslikani murali nisu mogli spasiti, niti su ih bilo kada spasili od povijesne osude.

Janjičari

Njihove zločine uveličava i janjičar, zet Komšić pripadnik Alagićeve zločinačke armije, braneći i svog komandanta u zločinima Alagića, i kaže “SUDBINA MEHMEDA ALAGIĆA JE TRAGIČNA, MISLI LI IKO O DUDAKOVIĆU, O NEPRAVEDNO OPTUŽENIM…”.

Eto to je tragična budućnost bez budućnosti Bosne i Hercegovine u kojoj muslimanski zločinci brane svoje (su)zločince, taložeći zločin na zločin ugrađujući ih u temelje muslimanske zločinačke Bosne i Hercegovine, za kakvu se uvijek borio, i za kakvu je vjerski rat započeo udarom noža u leđa Hrvata, ratni zločinac i veleizdajnik zemlje Alija Izetbegović. Na muslimanskim zločinima nad hrvatskim narodom, i nad masovnim njihovim grobnicama koje i danas bošnjački barbari skrivaju, politički zločinac nad hrvatskim mjestima u beha Predsjedništvu, ratnik i lopov koji nije ničiji ni komšija, ni komšić, ni susjed, osim svojim ratnim suzločincima na Vlašiću obilježava u kolovozu 2024, “Dane pobjede, dane ponosa” i otvoreno spomen-obilježje borcima Armije RBiH “Mehmed Alagić – Ljiljan Ljuta greda”.

Za ratnog zločinca čiji rušilačko osvajački, kršćanocidno genocidni pohod rušenja crkava i ubijanja katolika je pratila travničanka, aktualna glavna urednica okupiranog i etnički očišćenog “Oslobođenja” i koja sigurno zna za masovne grobnice Hrvata i pljačke, oskvrnjenja i rušenja crkava, suratnik mu i vjerojatno suzločinac budući da ne zna koliko je poubijao neprijatelja katolika i pravoslavaca, Komšić kaže na okupiranom Vlašiću “kako je general Alagić bio veliki čovjek ali tragične sudbine”.

Da veliki (ne)čovjek još veći zločinac, što je pokazao u progonu, ubijanju, silovanju, hrvatskih žrtava muslimanske mržnje prema križu. Zločinac u konclogorima za Hrvate u Gluhoj Bukovici kamo ih je iz Travnika gdje ih hapsio zajedno sa svečenicima i časnim sestrama slao njegov suzločinac Genjac a u tom zloglasnom logoru dočekivali ih Džaferović, Alija Izetbegović, Ganić…, odakle su neke odvodili u visoke peći Željezare Zenice gdje im se gubi svaki trag.

Za tog i takvog, pa valjda sebi istog, zločinca, kradljivac, a svaki kradljivac je zločinac, svega što se u beha zajednici može ukrasti, kradljivac slobode i dostojanstva hrvatskog naroda, dijete iz miješanog braka, koje je hodža Cerić opisao najpogrdnijim imenima, ali ne i njega, kaže “Alagić je veliki čovjek”. Velik po počinjenim zločinima i po krvavim tragovima hrvatskih žrtava što je ostavio iza sebe.

Kradljivac

Komšić u procesu krađe i lopovštine koje ne može opravdati ni čaršijski odgoj, ni četnički utjecaj na njegovo odrastanje, ni čaša alkohola sa kojom se slika što mu postaje znak prepoznavanja, u temelje neke svoje muslimanske BiH ugrađuje suratničke zločince i kršćanske žrtve, vjerujući na vremenski zaborav i strah u kojem će hrvatske žrtve u budućnosti živjeti. Ali takva Komšićeva, muslimanska Bosna i Hercegovina na temeljima hrvatskih žrtava muslimanski ratni i bošnjački poratnih zločinaca, Alagića, Genjaca, Džaferovića, Izetbegovića, Mlaće… niti u turskom zločinačkom vremenu nije mogla zaživjeti, pa zasigurno neće nikada zaživjeti niti u građanskoj, ostaloj, Komšićevoj, Alkalijinoj, Fincijevoj, Kovačevićevoj, Zorićevoj… budućnosti, jer takva terorističko zločinačka, lopovsko kradljivska tvorevina nema ni sadašnjosti a kamoli da ima budućnost.

Budućnost joj nije mogao osigurati ni ondašnji turski Sultan i zasigurno joj ne može takvoj budućnost osigurati ni današnji Sultan Erdoğan kojeg Komšić i građansko janjičarska družina na koljenima mole da im pomogne u zločinačkim namjerama. Vrijeme muslimanskih porobljavanja kršćana u Europi je neponovljiva prošlost.

Vinko Đotlo