Diktatori su svi isti, pa ni “bošnjački” nisu ništa drukčiji
Diktatori sa svih prostora i iz svih povijesnih krvavih razdoblja čovječanstva, svugdje i uvijek su isti. To su pojedinci klonovi vladajuće publike iz vremena arena koji uživaju u gledanju mučenja, stradanja, i užasno mučnog umiranja i nestajanja nedužnih ljudi, koji su krivi samo zato što su drugačije mislili i misle od njih. Stoga je svaki diktator, a između njih je uvijek znak jednakosti, ubojica, zločinac i brutalni zlikovac, koji je sretan jedino u patnji naroda, ne samo onog kao političkog protivnika nego u cjelini cijelog čovječanstva. Za diktatore je cijelo čovječanstvo neprijatelj, i kao prve žrtve njegova barbarstva je narod nad kojim vlada.
Diktatori i nemaju svoj narod, u konačnici to su živi mrtvaci koji su spremni, a to uvijek i čine, povući za sobom u provaliju nestanka i cijeli svijet. Jedino što znaju raditi, a to samo i čine, je spletkarenje, izmišljanje neprijatelja i problema, i ubijanje. Iza sebe, stoga, ostavljaju krvav trag sa milijunima ubijenih nedužnih ljudi svih uzrasta, stari, žena, djece, bolesni i nemoćni.
Diktator je spreman koristiti, i koristi, sva nedozvoljena sredstva za uspinjanje na vlast, no još je odlučniji u korištenju tih sredstava u održavanju na vlasti. Slučaj kršćanofobičnog Komšića u političkom ubijanju i likvidaciji hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini potvrđuje sve brutalnosti i zločine diktatora.
Što je neki narod slabiji i nerazvijeniji, siromašniji i needuciraniji, tim je veća, zapravo jedina, mogućnost diktatorske vladavine. Jednako tako i državne zajednice koje su heterogenije, nacionalno i vjerski šarenije, plodno su tlo za klijanje i rast diktature i diktatora. Zločinaca, terorista i ubojica.
Bez obzira što su kod diktatora uvijek ruke krvave do lakata, i što su svi brutalni i profesionalni ubojice, ipak vjerski diktatori kakvih je danas pun islamski svijet nadmašuju u zločinima i teroru sve ideološke i režimske, ekonomske i teritorijalne.
Niti jedan sloj povijesnih vladara svake titule nije tako ujedinjen kao diktatori. Međusobno se nadopunjuju, izmjenjuju zločinačka iskustva i proširuju znanja ubijanja, mučenja i sve načine likvidacija cijelih naroda. Oni žive u svom svijetu zločina i terora, zbog čega su spremni za mrvicu vlasti poubijati i milijune ljudi.
Ljudska povijest je zabilježila i Osmanlije, i Hitlera, i Staljina, i Tita, i Honeckera, i Castra, i Ceauşescua, i Miloševića, i Erdoğana, i Aliju, i Bakira, i Komšića… Diktatori i izdajnici su BiH učinili laboratorijem usavršavanja diktatorskih režima, i izdržljivosti žrtava. Na toj europskoj periferiji izmijenjale su se, i još uvijek izmjenjuju najbrutalniji i najkrvoločniji diktatori i izdajnici, sve od onog turskog danka u krvi, preko Tita, velikosrpskih, i velikomuslimanskih vjerskih i režimskih diktatora, do jučerašnjeg islamističko-vjerskog diktatora Alije Izetbegovića, današnjeg mu sina Bakira, i aktualnog Komšića koji je mješavina zala i brutalnosti vjerskog, političkog, slugansko izdajničkog, anacionalnog, kršćanofobičnog i kroatofobićnog diktatora, ispunjenog svim negatvnostima zločina i terora kakvima se služili njegovi prethodnici u kraljevini hrvatskih kraljeva Tvrtka I. i kraljice Katarine.
Komšić nadmašuje i svog vjersko islamističkog diktatora Aliju Izetbegovića koji je javno govorio da je spreman žrtvovati, što znači likvidirati, i 250 tisuća tadašnjih svojih Muslimana, današnjih Bošnjaka, za vlast na koju se penjao i za cilj kojem je od mladosti težio, Islamska Repubilka Bosna i Hercegovina, s diktaturom islama.
Komšić ide i dalje od Alije pa je spreman žrtvovati, odnosno istrijebiti i sve Srbe, i sve Hrvate, sve zajedno više od 2 milijuna nemuslimana da bi došao na Alijin cilj, sada pod izmijenjenim nazivom, “Građansko Islamska Republika Bosna i Hercegovina” sa doživotnim vladarom i čuvarom ideologije “komšićizam”.
S Titinom slikom u uredu, Alijinom školom ubijanja bosanskih fratara, silovanja časnih sestara, te praktičnom ratnom obukom u školi najradikalnijih islamističkih džihadista u trajanju vjerskog beha sukoba za teritorij, Komšić je postao za hrvatski narod, koji je najveća žrtva njegove komšićke ideologije, muslimansko bošnjački Bin Laden. Diktator koji svojim zločinačkim ciljevima umotane u ostale i građanske folije pokušava na hitlerovski način izbrisati cijele kršćanske narode, nacije i vjere na beha prostorima, koju u budućnosti, sa planiranim ratnim širenjem, vidi kao “Velika muslimanska Bosna i Hercegovina”.
Na tragu Hitlera
Koliko je Komšićevo oružje “Ostali” a poglavito “Građani” za hrvatski nacionalni i vjerski katolički identitet ravno Hitlerovom vidi se i u tomu što je Komšić došao na vlast daleko nedemokratičnijim, lopovskijim, u mnogo čemu terorističko zločinačkim prema Hrvatima, od Hitlera prema Nijemcima, i što je Hitler govorio da samo nacizam jamči društvo bez konflikta, a Komšić tvrdi da samo “građanska BiH garantira društvo bez konflikta”.
U tim dvama totalitarističkim režimima, Hitlerovom nacizmu i Komšićevom građanizmu nema ama baš nikakvih razlika, i u svemu su slični kako jaje jajetu. Čak u višenacionalnim i viševjerskim zajednicama Komšićeva ideologija krvi i tla, građanizam je i nacističkiji, pogubniji, brutalniji i krvaviji i od nacizma, fašističkiji i od fašizma. Komšićeva ideologija građanizma je genocid nad malobrojnijim hrvatskim narodom u beha zajednici islama, katoličanstva i pravoslavlja. Genocid nad kršćanima, isti onaj kakav je Erdoğanova Turska, Bakirov i Komšićev diktatorski uzor, napravila 1915. godine nad 1,5 milijuna Armenaca, i ponavlja ga i danas u Gorskom Karabahu. Nekažnjeni turski zločin se uvijek i svugdje ponavlja, pa tako i danas u Bosni i Hercegovini, nad Armencima, na Cipru, nad Kurdima…
Stoga, građanski komšićizam je zbir najnegativnijih i najkrvavijih sastojaka osmanizma, nacizma, fašizma, staljinizma, komunizma, talibanizma, i isilizma. Već u svom začetku je zločinački, i ono što ni jedan drugi totalitarizam nije uspio i masakrima milijuna i milijuna ljudi, žena, djece i stari, s ciljem stvaranja jedne nacije i jedne vjere, u slučaju komšićizma muslimanska nacija i islamska vjera, to javno zagovara i obećava Komšić uz pomoć muslimansko bošnjački vjerski i političkih lidera, čiji predci nisu uspjeli to učiniti ni u prošlosti u Bosni i Hercegovini, pa čak ni dankom u krvi ni prisilnom islamizacijom.
Znači, Komšić iskustvom ratovanja sa mudžahedinima i vehabijama planira to realizirati sa još brutalnijim načinima, samo njemu i njegovim suratnicima iz vjerskog beha rata poznatim, sredstvima i metodama, sa talibanima i isilovcima. Očito, svijet nikada ne može bez Hitlera svoga vremena, što i jest razlog da nacizam nikada nije pobijeđen, i da će Drugi svjetski rat koji još nije dovršen Hitleri voditi sve do ulaska svijeta u Treći svjetski sukob. Bosna i Hercegovina pod vladavinom Hitlera sa svojih prostora ima to žalosno i teško iskustvo na kojoj su počimali neki svjetski ratovi.
