Izjava predsjednika vlade dra Nikole Mandića „Osvit“, Sarajevo, broj 81, 19. rujna 1943.
DANAS JE SVETA DUŽNOST SVAKOGA HRVATA, BEZ OBZIRA NA NJEGOVU DOSADAŠNJU STRANAČKU PRIPADNOST, DA SVE SVOJE UMNE, FIZIČKE I MATERIALNE SNAGE STAVI NA RAZPOLAGANJE ZAJEDNICI. — VJERA NA OBSTOJNOST DRŽAVE MORA OBSTOJATI, KAO I VJERA U POBJEDU. — ŠTO JAČA NARODNA POVEZANOST. — U HRVATSKOJ NE MOŽE BITI T. ZV. GRADJANA DRUGOG REDA.
Kako je već objavljeno Poglavnik je svojom odredbom imenovao predsjednikom Hrvatske državne vlade dra Nikolu Mandića, poznatog javnog radnika i odvjetnika iz Sarajeva.
Imenovanje dra Mandića za predsjednika Hrvatske državne vlade naišlo je u narodu na vrlo liep prijem. Dr. Mandić izpisana je knjiga — puna životnog izkustva — protkana jakim uzponom u činovničkoj hierarhiji, političkom i kulturnom životu bivše dvojne monarhije — čija se nit na kulturnom polju nije do danas prekinula.
Dr. Mandić spada medu prve suradnike „Osvita“.
On ga je svojim savjetom i suradnjom stalno pomagao. Njegovi članci o životnoj povezanosti Hrvata islamske i katoličke vjere bili su mnogo zapaženi i cienjeni.
Nama je osobito drago, da je dr. Mandić zauzeo ovaj visoki položaj u ovo težko vrieme, jer čvrsto vjerujemo, da će ukazano mu povjerenje sa najvišeg mjesta opravdati svojim radom na dobro i korist naroda i države. Među prvima, koji su posjetili dra Mandića nakon njegovog imenovanja predsjednikom vlade bio je izdavač našega lista Hadžiosmanović, koji mu je, u ime svoje i u ime ciele redakcije, zaželio uspjeh u izpunjavanju povjerenih mu zadataka. Ovom je zgodom predsjednik vlade preko „Osvita“ izporučio svima Hrvatima svesrdne pozdrave izjavivši u nevezanom razgovoru:
„Osvit“ mnogo cienim, kao i njegove suradnike, koji na onako težkom području šire državnu i nacionalnu misao; ja sam bio uviek veseo, kad mi je doteklo vremena, da u njemu nešto napišem. U mojoj ranoj mladosti stavio sam sebi u zadatak, da svoje skromne snage stavim u službu narodu. To je bio moj životni put i dobra namjera nije nikada izostala, a uspjeh nije uviek ovisio o meni. Tako je bilo negda, a danas je sveta dužnost svakoga Hrvata da sve svoje umne, fizičke i materialne snage stavi na razpolaganje zajednici. Probitci pojedinaca moraju se podvrći probitcima zajednice. Podvlačim svakog Hrvata, bez obzira na njegovu dosadašnju stranačku pripadnost; vremena su i previše ozbiljna, pa se sitni računi moraju baciti postrance. Osnovno je pomoći Poglavniku, da očuvamo i izgradimo majku „Croatiu“.
Živimo u vrtlogu najviših i najtežih zbivanja, koja sviet pamti. I u takovom vrtlogu izgrađujemo našu državnu zajednicu. Samo se po sebi razumije, da iz takovih prilika rezultira pomanjkanje mnogo toga, što je potrebno za život. U tome pravcu, pored najvišeg truda i volje, ne može se mnogo na stvari promieniti, ali zato je zadatak pametne narodne inteligencije, da narod uputi na samo-stegu i podizanje sviesti.
Vjera na obstojnost države mora obstojati, kao i vjera u pobjedu.
Država iznad svega.
Ona je odraz vjekovne borbe hrvatskog naroda i mi, koji smo dočekali njezino ostvarenje, dužni smo, da je predamo budućim pokoljenjima, izgrađenu i smirenu. Dok je, kako sam rekao, država odraz vjekovne narodne borbe, dotle je unutarnje uređenje svake države odraz obćeg gledanja na uređenje svieta. Sa ove točke gledišta treba stvari promatrati i svaki je član naše nacionalne zajednice dužan, da poradi na što jačoj narodnoj povezanosti.
Narodna povezanost jedina je u mogućnosti, da ga osposobi da i najteže udarce u životu može bez jačih trzavica podnieti. Ta povezanost treba danas, da je usredotočena u osobi našega Poglavnika, kao nosioca vrhovničtva, te u ustaškom pokretu, čija uzvišena etička načela treba da budu izvor sviju podhvata u političkom, kulturnom i priradnom polju.
Pošto je Nezavisna Država Hrvatska pravna država, t. j. osniva se na temeljnim načelima pravde i zakonitosti, to ona poziva i skuplja oko sebe na zajednički javni rad sve pozitivne snage u našem narodu i to bez obzira na vjersku pripadnost samo pod tom predpostavkom, da svaki pojedinac kao i manje i veće skupine naroda ma koje vjeroizpoviesti bile, vrše točno i savjestno sve građanske i državljanske dužnosti prema našoj državi, a zajamčuje im se time, da će uživati sva prava u državi, kao i svaki pošteni i čestiti Hrvat, jer Hrvatska država, kao pravna država, ne može i ne smije poznavati t. zv. građane drugoga reda.
