Rehabilitacija četničkog vođe Dragoljuba Draže Mihailovića
Viši sud u Beogradu 14.svibnja 2015.godine donio je odluku o rehabilitaciji četničkog vođe Draže Mihailovića. Sud je, usvojivši zahtjev za rehabilitaciju koji je 2006. podnio Mihailovićev unuk Vojislav Mihailović, poništio presudu tadašnje Federativne Narodne Republike Jugoslavije od 15. srpnja 1946. godine, kojom je Mihailović bio osuđen na smrt zbog izdaje, suradnje s fašističkim okupatorima i ratnih zločina, a dva dana kasnije strijeljan i tajno pokopan. Rehabilitacija Mihailovića je kao rehabilitacija Hitlera!
Rehabilitacija Draže Mihailovića u biti je i posredna rehabilitacija svih četničkih zločina za vrijeme Domovinskog rata. Opće je poznata činjenica da su četničke postrojbe: “šešeljevci”, “Dušan Silni” i “Beli orlovi”, počinili stravične zločine u Tovarniku, Lovasu, Berku, Sotinu, Vukovaru, Ovčari, kao i na drugim područjima za vrijeme velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku.
Četničkome ideologu i vođi „đeneralu Draži Mihailoviću – Čiči“ podignut spomenik još davne 1992. godine u Vukovaru nakon okupacije i stravičnih ratnih zločina nad stanovnicima grada i okolnih sela. U to je vrijeme gradom u ulozi gradonačelnika upravljao današnji saborski zastupnik i predsjednik SDSS-a dr. Vojislav Stanimirović. Spomenik je napravljen u Beogradu 1991. godine i bio je prvi spomenik podignut četničkom zločincu nakon njegova pogubljenja 1946. te postavljen upravo u Vukovaru gdje je počinjen najveći ratni zločin u Domovinskom ratu, gdje se nakon pada grada 20. studenog 1991. orila pjesma: “Slobodane, šalji nam salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate!“. Taj isti dan četnici s kokardama i vojnici tzv. JNA sa zvijezdama petokrakama na kapama na Ovčari su od 17 sati pa do jedan sat iza ponoći mučili i sustavno u egzekucijama ubijali više od dvije stotine ranjenika iz vukovarske bolnice. Više od pet tisuća branitelja i civila stradalo je u stravičnom razaranju grada Vukovara, a na tisuće ih je odvedeno u logore širom Srbije. https://www.vecernji.hr/vijesti/mihailoviceva-rehabilitacija-opravdava-cetnicke-zlocine-u-rh-389016 – www.vecernji.hr
Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji: „I to je završetak jednog procesa koji zapravo vodi reviziji čitavog Drugog svjetskog rata, tako da se Srbija odrekla svega što je bila neka europska vrijednost – mislim tu na antifašizam i tu tradiciju koji su sada potpuno poništeni. Ono što zapravo zabrinjava je to što Europa na to nije reagirala, a mi smo na to puno puta skretali pažnju. U Srbiji će to izazvati dosta reakcija manjina, prije svega muslimana i drugih koji su bili na udaru četničkih odmazdi za vrijeme Drugog svjetskog rata, ali i samih Srba. Tu je također vrlo duboko sjećanje na zločine protiv Srba koji su imali drugačija uvjerenja. A to će naravno imati odjeka i u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, jer su se i ratovi devedesetih vodili pod četničkim zastavama i to će dosta komplicirati odnose među zemljama u regiji“
Svetosavski nacionalizam provodi se kroz mitove o Jasenovcu i Kosovu
Ako analiziramo srpske dokumente koji su uzrok ogromne mržnje i povod za genocidne zločine Srba prema susjednim narodima Hrvatima i Muslimanima:
- „Načertanije“ – 1844. Ilije Garašanina,
- „Gorski vijenac“ – 1846. vladike crnogorskog Petra Petrovića Njegoša,
- „Srbi svi i svuda“ – 1849. Vuka Stefanovića Karadžića,
- „Homogena Srbija“ – 1941. Stevana Moljevića,
- Valerijanova memoranduma 1941. Srpske pravoslavne crkve,
- Memorandum SANU-a I. i II. – 1986. i 2011.,
dolazimo do zaključka da iza njih stoji SPC sa svojim „Mitom o Kosovu“. Postoji jedna zajednička nit koja povezuje sve ove dokumente, njihove autore i protagoniste sa SPC-om a to je – svetosavski nacionalizam. Svetosavski nacionalizam je desna politička ideologija koja predstavlja spoj srpskog nacionalizma i pravoslavnog klerikalizma. Bitna poveznica svetosavske ideologije je sintagma – jedan narod, jedne religije u jednoj državi.
(Nastavak slijedi)
