Namjerna opstrukcija radi opstrukcije
Predsjednik Vlade Andrej Plenković boravio je u Varaždinu gdje je među ostalim sudjelovao na svečanoj akademiji u povodu 20. obljetnice Didakovih dana kojima se promoviralo lik i djelo fra Didaka Buntića, dobrotvora i prosvjetitelja. Plenković je dao izjavu, prvo se osvrnuo na situaciju u Izraelu:
“Osudili smo terorističke napade Hamasa koji će dovesti do destabilizacije stanja. Ovo su brutalni napadi, bez presedana, doslovno egzekucija civila. Što se tiče hrvatskih državljana, u kontaktu smo s veleposlanstvom. Dio njih je danas sletio u Beč, oko 53 osobe, a sutra dolazi drugi dio hodočasnika koji je čekao vratiti se prema planu”, rekao je pa se opet obrušio na predsjednika Zorana Milanovića zbog Zakona o izbornim jedinicama.
O Milanoviću: Taj stvarno ima puno vremena
“Jučer sam slušao što je izgovorio nakon dugo vremena. On stvarno ima jako puno vremena, do detalja prati nastupe i replike u saborskim raspravama. Njegova lijenost da ne potpiše zakon je presedan, dok je on bio premijer tri puta je Josipović potpisivao zakon u roku manjem od osam dana. To je zakonodavna praksa koja je uobičajena. Rok od osam dana je maksimalan rok, nigdje ne piše da ne može potpisati ranije. Zadnja situacija je bila u lipnju, kada je Sabor donio Zakon o socijalnoj skrbi, stupao na snagu 1. srpnja i to je potpisao. Zašto je zakonodavac želio da Zakon stupu na snagu 1. listopada? Jer je Ustavni sud ukinuo raniji zakon s krajem rujna, da nemamo pravni vakuum. Teza da on to nije smio je laž, on voli lagati. Nadalje, vidim da se ulovio bilance. Njegova bilanca je ovakva, dobio je izbore zbog Sanadera i s ogromnom koalicijom. No iduće izbore je odigrao egal da bi izgubio sa sedam mandata od mene, a njegovi nasljednici od nas izgubili s 25 razlike. Postao je predsjednikom zahvaljujući Miroslavu Škori, njegova kandidatura je bila kula od karata, malo domoljublja, malo je bilo opstrukcija u dijelu HDZ-a, dobio je jer je Škoro odnio pola glasova Kolindi. O njegovim potezima u mandatu predsjednika? Sve što je bilo strateški, bio je protiv. Njegov stav o ruskoj agresiji, potpuno proruski stav, hvali se da se nije rukovao sa Zelenskim, koronu je usporedio s karijesom”, rekao je.
Milanović je dobio izbore prema AP-u, jer je Škoro odnio pola glasova Kolindi. Kako je Škoro odnio pola glasova Kolindi gospodine Plenkoviću ako je u prvom krugu izbora bilo 1,881.643 važećih glasova, a u drugom 1,963.877 ili 82.234 više nego u prvom krugu? I. Po županijama u kojima je pobijedio Zoran Milanović u drugom krugu bilo je: u Zagrebačkoj županiji 145.848 važećih glasova, a Zoran Mlanović ( kratica ZM ) je dobio 79.499 glasova i Kolinda Grabar-Kitarović (kratica KGK) je dobila 66.349, u Krapinskoj-zagorskoj 59.757, a ZM je dobio 35.936 i KGK je dobila 23.821, u Varaždinskoj 81.066,a ZM je dobio 54.024 i KGK je dobila 27.042, u Koprivničko-križevačkoj 47.980,a ZM je dobio 27.046 i KGK je dobila 20.904, u Krapinskoj-zagorskoj 59.757,a ZM je dobio 35.936 i KGK je dobila 23.821, u Bjelovarsko-bilogorskoj 49.218,a ZM je dobio 25.398 i KGK je dobila 23.820, u Primorsko-goranskoj 130.687,a ZM je dobio 84.856 i KGK je dobila 45.831, u Istarskoj 95.193, a ZM je dobio 76.946 i KGK je dobila 18.247, u Međimurskoj 53.175, a ZK je dobio 39.574 i KGK je dobila 13.601 i u Gradu Zagrebu 381.296, a ZM je dobio 227.609 i KGK 153.687. Ukupni broj stanovnika u županijama i Gradu Zagrebu u kojima je pobijedio ZM bilo je prema procjeni Državnog zavoda za statistiku 31. prosinca 2019. godine 4,058.165, a registriranih birača na izborima u drugom krugu 1,955.966 ili 880 birača na tisuću stanovnika, a važećih glasova 1,044.220, a ZM je dobio 650.918 i KGK je dobila 393.302. II. Po županijama u kojima je u drugom krugu pobijedila KGK bilo je važećih glasova: u Sisačko-moslavačkoj 70.111, a ZM je dobio 32.937 i KGK je dobila 37,174, u Karlovačkoj 60.783, a ZM je dobio 28.306 i KGK je dobila 32.477, u Ličko-senjskoj 22.541, a ZM je dobio 8.167 i KGK je dobila 14.374, u Virovitičko-podravskoj 36.980, a ZM je dobio 17.432 i KGK je dobila 19.548, u Požeško-slavonskoj 33.407, a ZM je dobio 14.284 i KGK je dobila 19.123, u Brodsko-posavskoj 62.887, a ZM je dobio 26.657 i KGK je dobila 36.230, u Zadarskoj 78.093, a ZM je dobio 33.622 i KGK je dobila 44.471, u Osječko-baranjskoj 123.005, a ZM je dobio 56.428 i KGK je dobila 66.577, u Šibensko-kninskoj 48.437, a ZM je dobio 20.753 i KGK je dobila 27.684, u Vukovarsko-srijemskoj 66.706, a ZM je dobio 26.722 i KGK je dobila 39.984, u Splitsko-dalmatinskoj 209.478,a ZM je dobio 87.503 i KGK je dobila 121.975 i u Dubrovačko-neretvanskoj 55.696, a ZM je dobio 24.219 i KGK je dobila 31.477. Ukupno je u županijama u kojima je u drugom krugu pobijedila KGK prema procjeni Državnog zavoda za statistiku 31. Prosinca 2019. Godine bilo 1,836.557 stanovnika, a na izborima je registrirano 1,726.076 birača ili 940 birača na tisuću stanovnika. Važećih glasova je bilo 868.124, a ZM je dobio 377.030 i KGK je dobila 491.094. Broj stanovnika u županijama i Gradu Zagrebu u kojima je pobijedio ZM bio je bio je 385.051 veći od broja stanovnika u kojima je pobijedila KGK, a broj registriranih birača u drugom krugu izbora 229.590. Ukupni broj važećih glasova u županijama u kojima je pobijedila KGK bio je 868.124, a ZM je dobio 377.030 i KGK je dobila 491.094. U drugom krugu izbora u svim slavonskim županijama bilo je manje važećih glasova nego u prvom krugu izbora, a ukupno u njima je bilo 7.800 manje. U svim ostalim županijama bilo je 79.148 važećih glasova više nego u prvom krugu izbora, a za slavonske županije je 954 birača po ukupnom broju stanovnika. Na biralištima u inozemstvu u prvom krugu je bilo 40.647 i u drugom krugu 51.533, a ZM je dobio 6.222 i KGK 45.311 ili 87,93% dobivenih glasova. Koliko bi još KGK dobila glasova naših državljana u inozemstvu gospodine Plenkoviću da ste omogućili dopisno i/ili elektroničko glasovanje? Koliko naših državljana s prebivalištem u Hrvatskoj iseljenih tijekom Vaše vladavine nije glasovalo na izborima za predsjednika Republike, Europski parlament, Hrvatski sabor i na lokalnim izborima 2021. godine zbog odbijanja Vaše Vlade gospodine Plenkoviću dopisnog i/ili elekroničkog glasovanja?
“Namjerna opstrukcija radi opstrukcije, zakon ćemo opet uputiti u Sabor, on će opet biti izglasan i raspravljat će se o tome što je već raspravljeno. U njegovom mandatu je BDP narastao za 2 milijarde eura, u našem za 20. O LNG terminalu nisu napravili ništa, Schengen ništa. I Merkel je uspio odvratiti da dođe i on ima obraza govoriti o bilanci! Nama? Iza kojih će ostati Pelješki most, koridor 5C, Rafalei… On danas dovodi u pitanje tu kupovinu. Proruski stav, destrukcija svemu bitnom. Slučajno sam ga išao slušati, sad bi on želio kupiti bolju prošlost sebe kao premijera i političara”, rekao je Plenković.
O ustavnoj mogućnosti da „šmrkavac“ može zlorabiti potpisivanje Zakona morali ste voditi računa gospodine Plenkoviću!
Hrvatski sabor se 14. studenog 2019. godine izjasnio sa 105 glasova ujedinjene “antifašističke” koalicije HDZ-SDP-SDSS-HNS-GLAS-IDS-HSS – ostalih zastupnika nacionalnih manjina i Bandićevih “žetončića” protiv amandmana zastupnika Zlatka Hasanbegovića o ukidanju obilježavanja 22. lipnja, tzv. Dana antifašističke borbe kao državnog blagdana te protiv uvođenja sovjetskoga tzv. Dana pobjede nad fašizmom 9. svibnja kao spomen dana. Jednakim brojem glasova ista koalicija spriječila je referendumsko izjašnjavanje za promjenu izbornih pravila za izbor zastupnika u Hrvatski sabor građanskih inicijativa ” Narod odlučuje” i “Ne istambulskoj konvenciji” prihvativši obrazloženje smijenjenog bivšeg ministra uprave Lovre Kuščevića o nedovoljnom broju potpisa za održavanje referenduma. Po hitnoj proceduri izglasali su Zakon o blagdanima i spomen danima i time nepotrebno produbili postojeće podjele u hrvatskom društvu. Premda su građanske inicijative “Glasujmo imenom i prezimenom” 2014. godine s 380.649 potpisa i “Narod odlučuje” s preko četiristo tisuća potpisa birača tražile promjenu izbornih pravila Hrvatski sabor još nije promijenio izborne jedinice određene Zakonom 29. listopada 1999 godine, a broj zastupnika je ostao 151. Broj birača u drugom krugu predsjedničkih izbora 5. siječnja 2020. godine je bio prema mojoj procjeni 317.316 veći od broja punoljetnika. Priloženi tablični prikazi dokazuju grubu manipulaciju biračima s prebivalištem u Hrvatskoj od 3. siječnja 2000. godine. Svi izbori zadnjih 20 godina su neregularni i predsjednički 2020. godine zbog grube manipulacije biračima s prebivalištem u Hrvatskoj! Na trećim izborima za Europski parlament 26. svibnja i u drugom krugu predsjedničkih izbora pokazali smo velikim brojem nevažećih listića ili izbornom apstinencijom da ne želimo Kuščevićev “festival demokracije” i diktatorsku vladavinu AP-a pomoću Bandićevih “žetončića” i etnobisnismena poput Pupovca i Radina. Nadali smo se “Novoj hrvatskoj paradigmi” prema načelima iznesenim u ogledu Davora Ive Stiera, a dobili smo Šeksovu boljševičku paradigmu vladanja Hrvatskom. Kolinda Grabar Kitarović je zbog takve politike Plenkovićeve interesne zajednice izgubila izbore. Između dva loša kandidata izabrali smo križanje listića. Profesor na Ekonomskom fakultetu Davor Filipović bi trebao analizom dokazati tvrdnju da je Miroslav Škoro svojim nevažećim listićem presudio rezultat predsjedničkih izbora u korist predsjednika Republike Zorana Milanovića. Koalicijski partneri Andreja Plenkovića: Milorad Pupovac, Furio Radin, Radimir Čačić, Predrag Štromar i Branimir Glavaš su glasali za Zorana Milanovića, a Vladimir Šeks je spominjao proslavu rođendana Zdravka Mamića. Nevažećim listićima glasovali su birači Živog zida, a Hrvatski suverenisti su glasali u drugom krugu za Kolindu Grabar Kitarović. Kako je “ekstremna desnica” križanjem listića dovela za predsjednika Republike “šmrkavca” kako je “učtivo” oslovio Zorana Milanovića predsjednik Vlade Andrej Plenković = Šeksov poluproizvod “Plenkošenko”? Kad bi sve nevažeće glasove pribrojili gubitnici Kolindi Grabar Kitarović Zoran Milanović imao bi 15.486 glasova više od gubitnice.
Predsjedničkim kandidatima na sučeljavanjima prije drugog kruga izbora nisu postavljena pitanja o izbornom zakonodavstvu i neposrednoj demokraciji niti su oni samostalno pokrenuli ta pitanja.
Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović i bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović su bili kandidati “antifašističke” koalicije koja izbjegava implementaciju rezolucije Europskog parlamenta usvojenoj 19. rujna 2019. naziva “Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP))“, kojom su osuđeni i izjednačeni nacistički i komunistički zločini kao i zločini svih ostalih nedemokratskih autoritarnih režima.
Dosta nam je 20 godina “antifašističke” diktature: Stjepana Mesića, Josipa Manolića, Budimira Lončara, Mate Granića, Jadranke Kosor, Vladimira Šeksa – Sove, Miroslava Šeparovića Gavuna, Mata Arlovića Vrbika, Branka Bačića, Ive Josipovića, Zorana Milanovića, Andreja Plenkovića, Gordana Jandrokovića, Davora Božinovića i Jasne Omejec! Dosta nam je korumpiranih političara i sudaca! Na izborima 5. siječnja 2020. godine prekrižili smo listiće, jer su oboje kandidata pripadnici stranaka koje su od 3. siječnja 2000. godine glasovanjem u Hrvatskom saboru gušile neposrednu demokraciju i sudjelovale u izbornim prijevarama. Iskoristili smo izbore kao referendum o nepovjerenju političkoj kasti uzurpatora boljševičkog mentalnog sklopa.
Kandidati za predsjednika Republike Hrvatske u drugom krugu izbora 2014. godine su dobili:
- Kolinda Grabar-Kitarović 1,114.945 glasova ili 51,74 %
- prof. dr. sc. Ivo Josipović 1,042.436 glasova ili 49,26 %. Nevažećih glasačkih listića bilo je 60.728 glasova ili 2,69 %
Za predsjednicu Republike Hrvatske izabrana je Kolinda Grabar-Kitarović.
Članica izbornog stožera Ive Josipovića pravnica Sandra Petrović Jakovina je na izborima za predsjednika Republike Hrvatske 2014/2015; nakon izbora privukla pažnju javnosti nakon što je – bez dogovora sa samim Ivom Josipovićem u javnosti argumentirala pravne nedoumice, koje prema njoj, osporavaju legitimnost izbora kandidatkinje iz redova HDZ-a Kolinde Grabar-Kitarović za Predsjednicu RH. Odvjetnik Krunislav Olujić i neki članovi SDP-a su osporavali pobjedu na izborima 2015. godine Kolinde Grabar Kitarović jer nije dobila apsolutnu većinu glasova u drugom krugu izbora. Sramotno je da Hrvatski sabor još nije promijenio superlativ najveći u komparativ veći budući da u drugom krugu sudjeluju samo dva kandidata.
Prema članku 17. za izbor predsjednika Republike predsjednik Republike Hrvatske, bez obzira da li na izborima sudjeluje jedan ili više kandidata, bira se većinom glasova svih birača koji su glasovali. Ako niti jedan kandidat ne dobije takvu većinu, izbor se ponavlja nakon 14 dana. Ako je na izborima sudjelovalo više kandidata, pravo da budu birani imaju dva kandidata koja su u prvom glasovanju dobili najviše glasova. Ako koji od kandidata odustane, pravo da bude ponovno biran stječe kandidat koji je slijedeći po broju dobivenih glasova.
U slučaju da zbog odustajanja kandidata koji prema odredbama prethodnog stavka imaju pravo sudjelovati na ponovljenom izboru ostane samo jedan kandidat obavit će se izbor. Na ponovljenom izboru izabran je kandidat koji dobije najveći broj glasova birača koji su glasovali. Ako kandidati dobiju isti broj glasova, izbor se još jednom ponavlja.
U drugom krugu izbora bilo je registrirano na biralištima u Hrvatskoj 14.352 više nego u prvom krugu. Svi gradovi i općine s više stanovnika od tri tisuće osim Slavonskog Broda imali su više birača u drugom krugu. Svi gradovi i općine s više birača u prvom krugu od broja stanovnika popisanih 2011. godine imali su još više birača u drugom krugu.
Jesu li rezultati izbora vjerodostojni? S kojom je razlikom pobijedila Kolinda Grabar Kitarović? Je li opravdana sumnja na pokušaj izborne prijevare? Kad će „Plenkošenkova“ vladajuća većina promijeniti članak 17 Ustava za izbor predsjednika Republike tako da superlativ najveći broj glasova promjeni u komparativ veći broj glasova. Koliko će još godina trebati takvoj većini za promjenu superlativa u komparativ! Više birača od broja stanovnika u oba kruga imali su: općina Gvozd u Sisačko-moslavačkoj županiji,: Cetingrad i Saborsko u Karlovačkoj županiji,: Crikvenica, Novi Vinodolski, Baška, Dobrinj, Malinska-Dubašnica i Omišalj u Primorsko-goranskoj županiji,: Benkovac, Nin, Obrovac, Gračac, Jasenice, Kali, Lišane-Ostrovičke, Pašman, Polača, Preko, Privlaka, Starigrad, Vir i Zemunik Donji U Zadarskoj županiji, : Biskupija, Civljane, Ervenik, Rogoznica, i Tribunj u Šibensko-kninskoj županiji, :Komiža, Makarska, Stari Grad, Supetar, Vis, Baška Voda, Cista Provo, Gradac, Lokvičići, Lovreč, Milna, Okrug, Podgora, Selca i Šolta u Splitsko-dalmatinskoj županiji te Medulin u Istarskoj županiji.
Gruba manipulacija biračima s prebivalištem u Hrvatskoj počela je na izborima za Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora održanim 3. siječnja 2000. godine skokovitim porastom broja birača prema broju birača na lokalnim izborima održanim 13. travnja 1997. godine za 217.755 birača s godišnjim povećavanjem broja birača za 79.880 birača. Broj birača 3. siječnja bio je za 376.915 veći od broja punoljetnih stanovnika popisanih 2001. godine. Ličko-senjska županija imala je više birača od stanovnika popisanih 2001. godine. Na izborima za Hrvatski sabor održanim 1.422 dana kasnije 25. studenog 2003. godine Vlada Ivice Račana s tadašnjom ministricom pravosuđa, ustavnom sutkinjom Ingrid Antičević Marinović je broj birača s prebivalištem u Hrvatskoj povećala s 3,882.448 za 115.652 na 3,974.545 birača , a na izborima za Hrvatski sabor održanim 24. studenog 2007. godine bivši ustavni sudac Antun Palarić, tadašnji ravnatelj Središnjeg ureda za upravu i lokalnu samoupravu, je povećao u 1.463 dana broj birača s prebivalištem u Hrvatskoj za 99.085 na 4,073.630. Prema procjeni, na temelju prirodnog kretanja stanovništva i popisima stanovništva 2001. i 2011. godine, je broj birača s prebivalištem u Hrvatskoj od 2007. godine trebao je neprekidno padati zbog prirodnog gubitka stanovništva i negativnog migracijskog salda. No, ustavni sudac Davorin Mlakar je kao ministar uprave povećao broj birača s prebivalištem u Hrvatskoj na izborima za Hrvatski sabor održanim 4. prosinca 2011. godine na 4,092.493 za 605.827 više od broja punoljetnih stanovnika popisanih 2011. godine. Raspodjele birača po županijama, općinama i gradovima grubo odstupaju od prirodnog i migracijskog kretanja stanovništva i od popisa stanovništva 2001. i 2011. godine, a to izaziva osnovanu sumnju da vlade od 2000. godine do sada grubo manipuliraju biračima s fiktivnim prebivalištem u Hrvatskoj radi namještanja rezultata izbora i referenduma te sprječavanje referendumskog odlučivanja birača o bitnim pitanjima hrvatskog društva i države.
Bivši ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić je rujna 2019. godine na sjednici Sabora održao slobodni govor kojemu su glavna tema bila lažna prebivališta u Hrvatskoj. Ustvrdio je da je u Hrvatskoj 250 tisuća birača s lažnim prebivalištem i da Hrvatska mora ustanoviti točan broj stanovnika i vjerodostojne popise birača te na taj način ući u izbore i izboriti se za legalnu i legitimnu vlast. Već na početku naglasio je kako po tko zna koji put ističe da se u Hrvatskoj vlast i politika zasniva na prevari i da policija i DORH ne reagiraju na tu činjenicu, a predsjednica, prešućujući tu temu, ne radi svoj posao. Navodeći primjer iz Metkovića gdje je otkriveno da je žena na osnovu lažnog prebivališta oštetila Republiku Hrvatsku za 190 tisuća kuna Orepić je rekao: „Ljudi moji, samo jednu ženu od minimalno 250 tisuća koji imaju lažno prebivalište. Samo U Zagrebu imamo u ovom trenutku 50 tisuća lažnih prebivališta.
Orepić je u nastavku rekao da se više ne može tolerirati autobuse koji na izbore organizirano dovode glasače koji to ne bi trebali biti (Nemaju prebivalište u Hrvatskoj!).
Na izborima za Hrvatski sabor 2015. i 2016. godine broj birača srpske i talijanske nacionalne zajednice bio je veći od broja pripadnika tih manjina popisanih 2011. godine. Birača srpske nacionalne zajednice bilo je 41.742 više od punoljetnih pripadnika popisanih 2011. godine, talijanskih 3.494 i mađarskih 896. Prema Bivšem ministru unutrašnjih poslova iz registra birača trebalo je izbrisati 40.103 birača srpske nacionalne zajednice, 880 mađarske i 494 talijanske.
Od 25. siječnja 2000. godine Vlada Ivice Račana je za 1.420 dana do 23. 11. 2003. godine povećala broj birača s prebivalištem u Hrvatskoj za 115.652 i s godišnjim rastom od 29.727. birača, a Vlada Ive Sanadera za 427 dana za 30.417 odnosno s godišnjim rastom od 26. tisuća što ukupno iznosi do drugog kruga predsjedničkih izbora 25. siječnja 2005. godine za 146.069 birača. Vlada Ive Sanadera je do izbora za Hrvatski sabor 25. 11. 2007. godine za 1.036 dana povećala broj birača s godišnjim rastom od 24.191 birača za 68.663 birača, a Vlada Jadranke Kosor je do 11. siječnja 2010. godine s godišnjim rastom od 7.370 birača povećale broj birača za 15.690 birača na ukupni iznos 4,089.320 birača.
