Bergoglio želi otkazati svećenički celibat, stvoriti kaos koji će dovesti do samouništenja Crkve
Bergoglio ima lukav plan postupnog ukidanja celibata kako bi stvorio kaos i dovršio uništenje Crkve. Tijekom svog prvog Svjetskog dana mladih 2013. godine, pozvao je sve prisutne: “Stvorite kaos!” U avionu je tada odobrio homoseksualnost rekavši: “Tko sam ja da mu sudim (homoseksualac)?” Danas, deset godina kasnije, vidimo da to nije bila samo jednokratna izjava, već je time pokrenuo svoj remetilački program unutar Crkve. Kaos koji namjerno stvara ima za cilj prikriti duboke promjene koje čini i planira napraviti kako bi ostvario transformaciju Katoličke crkve u jedan globalistički New Age Antichurch.
Što je kaos? Kaos je bezakonje, zbunjenost, gdje vapaji za pravdom i istinom ostaju nečuveni. Sve je naopako i nema granica kriminalu i prijevari. Duh laži i smrti, vrag, je tvorac kaosa. Bog je, s druge strane, uspostavio svoj red koji nas štiti. Bergoglio namjerno stvara kaos kako bi zavarao katolike i natjerao ih da izgube iz vida cilj, odnosno spasenje duše. Kaos uzrokuje da budu zaokupljeni trivijalnim stvarima, dok Bergoglio gura naprijed s postupnim, ali nepovratnim promjenama i na privremenu i na vječnu štetu duša.
Nažalost, moramo priznati da je čak i 2. vatikanski koncil izazvao kaos. Oltari su bili okrenuti od šatora, ili su šatori premješteni u bočnu kapelu. Ovaj kaos je imao svrhu. Duh neomodernizma suptilno je prodro u teološke discipline. Dovedeni su u pitanje najosnovniji stupovi vjere – Kristova otkupiteljska smrt na križu, njegovo povijesno i stvarno uskrsnuće, kao i božansko nadahnuće Pisma. U isto vrijeme, ovaj kaos stvorio je prostor za poštivanje poganstva i njegovih kultova. Vjernici su usvojili lažno javno mišljenje da su kršćanstvo i poganstvo jednako valjani načini spasenja.
Širenje pseudo-duhovne literature
U intervjuu s Messorijem 1984. godine, kard. Ratzinger je izjavio da je nakon Vatikana II. preuzela fascinacija onim što je orijentalno. Kršćanska duhovnost odustala je od svog mjesta jogi ili zen meditaciji i širenju pseudo-duhovne literature. Duhovni život otvorio je put suvremenim psihologijama, što je dovelo do kolapsa motivacija za vjerski život. Ženske vjerske kuće najviše su patile zbog toga. Vjerske sestre bile su učiteljice u američkim katoličkim školama. Gubitkom zvanja i odlaskom žena religioznih, škole su postale u državnom vlasništvu. Ratzinger je ukazao na katastrofu u katoličkom Quebecu u Kanadi, gdje se broj religioznih žena naglo smanjio nakon Vijeća i gotovo da nije bilo novih zvanja.
Postalo je moderno pozivati budističke redovnike u samostane radi takozvanog oživljavanja duhovnosti, bilo da su benediktinci, Xaverijanci, isusovci … To je dovelo do anti-misije u srcu Crkve. U ovom kaosu bilo je nemoguće braniti pravoslavnu doktrinu. Takozvano poštivanje drugih religija, odnosno poganskih kultova, nije dopuštalo poštivanje Prve zapovijedi. Širile su se krivovjerja modernizma, ali umjesto da brane vjeru, svećenici su se morali baviti reformom liturgijskog prostora i liturgijom. U ovim uvjetima zbunjenosti, naglašavajući činjenicu da je Isus jedini Spasitelj smatran je uvredom drugim religijama. Izvorni i osobni grijeh, Kristova otkupiteljska žrtva na križu, tj.
Misija je zamijenjena poganskom protumisijom. Kršćanska duhovnost otvorila je mjesto socijalnom radu. Taj duh svijeta i poganstva otvorio je vrata nemoralu. Formalnost je izmjenjivala živi odnos s Bogom. Kršćanski moral bez motivacije žive vjere postao je samo nepodnošljiv teret.
Kroz sinodu o sinodnosti, Jorge Bergoglio usavršava uvjete za konačni kaos, a ukidanje svećeničkog celibata jedno je od sredstava da se to postigne. U međuvremenu, Bergoglio će, bez ikakvih zapreka, ostvariti svoju namjeru da pretvori Crkvu u New Age Antichurch. Tome je prethodila njegova predanost Sotoni u Kanadi i ustoličenje demona Pachamama u Vatikanu.
Papa želi da svi budeno zarobljeni grijehom
Svećenik moli za Očenaša na misi: “Gospodine, molimo se… da uz pomoć vašeg milosrđa uvijek možemo biti slobodni od grijeha i sigurni od svake nevolje, dok čekamo blagoslovljenu nadu i dolazak našeg Spasitelja, Isusa Krista.«
Bergoglio, međutim, želi da svi budemo porobljeni grijehom. Želi da budemo nesigurni usred svake nevolje. On ne čeka dolazak našeg Spasitelja, već priprema put za lažnog spasitelja.
Što se tiče celibata, mi istočni biskupi možemo s pravom upozoriti zapadno svećeništvo da ga ne otkaže. S druge strane, također smo upoznati s pitanjem celibata svećenika u zapadnoj Crkvi. Svećenik je izložen izvanrednom pritisku svijeta. Osim toga, svećenička priprema je nedovoljna, a svećenik se uglavnom osjeća napuštenim u župi. Otkazivanje celibata nije rješenje ove krize i ni na koji način nije Božja volja. To ne bi riješilo pitanje svećeničke duhovnosti niti bi dovelo do obnove Crkve.
Jedino rješenje za ovu situaciju je povratak zdravim duhovnim načelima, vraćanju reda, koji štiti svećenike i odlaže ih u duhovni život. Svećenik to ne može sam riješiti. Potrebna mu je zajednica. Izlaz za svakog svećenika je započinjanje polureligijskog života. Skupina od 4-7 svećenika sastaje se svake nedjelje navečer u jednoj od župa i provodi 1,5 dana moleći se, razmišljajući o Božjoj riječi u bratskoj zajednici, slaveći euharistiju. To su načela prvih kršćana.
Svećenici se sastaju u nedjelju navečer i razilaze se u utorak poslijepodne. Što se tiče molitve, poželjno je provesti 3 sata u zajedničkoj molitvi, a tijekom četvrtog sata, nakon čitanja liturgijskih tekstova za nedjelju, potrebno je moliti Božjom riječju nad Svetim pismom. Moguće je zapisati misli koje vam padnu na pamet tijekom molitve preko odgovarajućeg teksta. Jednom kada sat završi, svatko može imati koristi od dijeljenja svega što je Duh Božji objavio drugima. Duhovnu korist vjernici će iskusiti i tijekom nedjeljne homilije.
Osnovni uvjet za obnovu obitelji je takozvana matična crkva, koja ima svoju molitvenu rutinu. Nalazi se na stupovima redovite večernje molitve u 20:00-21:00. Za svaki dan priprema se drugačiji molitveni program. Dio molitvene rutine matične crkve je posvećenje sedmog dana, kada je većinu vremena posvećeno Bogu, duši, obitelji i bratskom zajedništvu. Tako se može izgraditi čvrst temelj za obnovu Crkve.
Kakav bi kaos i kakve katastrofalne posljedice donijelo otkazivanje celibata? Otkazivanjem celibata Martin Luther je biskupe i svećenike pretvorio u obične pastire. Jorge Bergoglio, međutim, pretvorit će biskupe i svećenike u sodomce i štovatelje Sotone. Odlazi, narode moj, iz Bergogliovog Babilona! (Otk 18:4) (bcp)
