Slike nose sjećanja i bol, spomen na prošlost i mrak
Slikar Peter Weisz, suvremeni likovni umjetnik s jakim međunarodnim ugledom, autor je impresivnog opusa, niza ciklusa na platnu u u ulju i akrilu, ali i crteža, uspješni izlagač na brojnim samostalnim izložbama u respektabilnim svjetskim galerijama i danas je aktivan, u atelijeru svakodnevno slikajući i u organizaciji artističkih događanja.
Jedan se motiv posebno ističe u njegovom bogatom i kompleksnom opusu, izrazito upozoravajući, opominjući.
Riječ je o tijelima koji lebde u prostoru, neka raspoznajemo, druga opažamo kao tamne sjene, u čudesnim volumenima, iznad plavih, zelenkastih, šarenih podloga.
U tim prostorima vlada beskonačna vladavina tišine, beskrajni muk, dok tijela plove u oblacima sjećanja na užase prošlih vremena, na stradanja, na bol, na konstantni osjećaj opasnosti koji obuzima čitavo tijelo i duh na kraju, kada od čovjeka ne preostane ništa.
Lebdeća tijela upozoravaju, groza koja prijeti čovječanstvu, svakom čovjeku ne zamire nikada, ponekad, netko je namjerno razbudi, podbode i ona se krvavo razmaše, sve dok ne utihne i gotovo nestane. Ali ne zavaravajmo se, ta groza nikada neće nestati, niti biti izbrisama s lice planeta.
Weisz je svoj ciklus posvećen tegobnim sudbinama ljudi i naroda vrlo sugestivno kreirao snažnim kolorom i jasnom i nedvosmislenom simbolikom.
Njegove slike nose sjećanja i bol, spomen na prošlost i mrak.
