Isukanim noževima udarali su duboko u četrnaestostoljetni hrvatski korijen
Bošnjački rat kojeg potomci Osmanlija vode u daytonskom tridesetogodišnjem primirju po posljedicama koje su sada vidljive u žrtvama hrvatskih stradalnika toga osvajačkog pohoda, zasigurno je katastrofalniji za Hrvate od one oružane muslimanske agresije tijekom beha sukoba religija za teritorij. Nije samo bošnjačka agresivnost razlog tako strašnog hrvatskog stradanja, u jednakoj mjeri je to i hrvatska politička naivnost, koju je i Muslimani i Bošnjaci uveliko zloupotrebljavaju, a Hrvati k’o guske u maglu upadaju iz jedne u drugu muslimansko-bošnjačku smicalicu.
Na hrvatskoj žrtvi muslimanske agresije potvrđuje se ona narodna izreka, tko ne uči od prošlosti ona mu se uvijek vraća u najtragičnijem obliku. Dešava se to Hrvatima sve od onog tragičnog momenta političke naivnosti vezivanja zastava sa Muslimanima u Bosni i Hercegovini u vrijeme velikosrpske agresije teritorijalnog širenja na Zapad, i skrivene pripreme muslimanskog udara noža u leđa Hrvatima. Toliku dobronamjernost, toliko povjerenje prema tadašnjim Muslimanima mogao je iskazati samo naivan narod kakav je hrvatski, što mu se kasnije obilo o glavu na način muslimanskog udara noža u leđa, i brutalne agresije krvi i tla.
Nije prvi put da se potvrđuje narodna izreka koju katolici u svojoj domovini Bosni i Hercegovini uvijek govore ali ništa od nje ne uče, “udomi i primi sirotu na svoju sramotu”. Kroz dugu i tešku prošlost u svojoj političkoj naivnosti katolici fratarske zemljice Bosne uvijek su primali i udomljavali sirote i čak kad nisu i sami imali dovoljno od danas do sutra. I uvijek im te sirote udarale nož u leđa, što gotovo i ne čudi muslimanski udar, baš u najtežem vremenu kada su im velikosrpski agresori bili isplanirali biološki nestanak u Katarininom kraljevstvu fratarske Bosne. Događa se da ni iz jednog stradalničkog perioda nisu ni izašli u potpunosti, niti mrtve pokopali, a već su djetinjastom naivnosti upadali u drugu zamku.
Prijeteći govor
Naime, dok je još Alijin govor odjekivao u Bosni i Hercegovini nakon velikosrpskog spaljivanja katoličkog sela Ravno kako to nije njegov rat, Hrvati upadaju u razapetu muslimansku mrežu referenduma. Izlaze i lovi ih se u toj najvećoj povijesnoj opasnosti što im je Muslimani pripremili, vršeći tim pozitivnim glasovanjem na referendumsko pitanje “Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine, Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?” jedan strašan oblik suicida. Sve to vrijeme hrvatskog naivnog vjerovanja susjedima, Muslimani pripremaju put daljnjeg prevođenja žednih Hrvata preko vode, čekajući priliku kada budu nasred popucalog mosta da im onda kao znak zahvale što su svijet prisilili da prizna BiH, no još više da prizna prvi put Muslimane kao narod u fratarskoj Bosni, žestoko udare nož u leđa. I nakon što uspijevaju po tajnom dogovoru u Beogradu u Središnjoj Bosni pridošlim planiranim prognanicima i izbjeglicama odnos snaga promijeniti u svoju korist, gotovo 100 Muslimana naspram 1 Hrvata, isukani nož udaraju duboko, u trinaeststoljetni hrvatski korijen.
Započinju sa najširom muslimanskom vojnom akcijom protiv Hrvata u to vrijeme, daleko većom negoli protiv Srba. Umjesto da kreču u oslobađanje od Srba okupiranih svojih teritorija, oni se usmjeruju u osvajanje hrvatski, i do tad u neviđeno i nezabilježeno etničko i vjersko čišćenje hrvatski i katoličkih prostora Lašvanske doline.
Strategiju porobljavanja i denacionaliziranja Hrvata uspješno, uz pomoć dijela Svjetske zajednice koja svoje bogatstvo povećava naftnim dolarima iz islamskih zemalja, prilagođavaju trenutku danog vremena koje koriste do maksimuma. U taj nacifašistički proces, koji poprima obrise turskog zuluma prisilne islamizacije, priključuju se sve bošnjačke nacionalističke asocijacije i vjerske udruge.
Nacifašistički pokret
Visoko mjesto, gotovo vodeće u tom nacifašističkom pokretu denacionaliziranja Hrvata zauzima samozvana muslimansko-bošnjačka Asocijacija nezavisnih intelektualaca “Krug 99”. Plaćeni novcima i hrvatskih poreznih obveznika bošnjačka grupa okupljena u “Krugu 99” sve svoje “intelektualno” znanje koristi i pokazuje agresirajući na konstitutivnost, na jednakost, ravnopravnost, slobodu i pravo hrvatskog naroda u, prije turske okupacije samo njihovoj Bosni, a danas beha zajednici tri naroda, tri religije, tri kulture, tri civilizacije, tri svijeta.
Za bošnjačke krugaše intelektualnog zvanja, koje miriše na vrijeme turskog zuluma u pokorenoj kraljevini kraljice Katarine, “konstitutivnost naroda jeste instrument razarajućeg hegemonizma, teritorijalnih aspiracija i velikodržavnog ekspanzionizma susjednih zemalja, etnonacionalizma i neofašizma”.
Bošnjačko nepriznavanje i dovođenje u pitanje konstitutivnost naroda nije samo tridesetogodišnji razlog bosansko hercegovačkog propadanja i permanentne krize koja vodi u oružani sukob, nego je to uistinu suvremeni bošnjački nacizam i fašizam s dimenzijama onog iz Drugog svjetskog rata za kojeg je Europa rekla “nikad više”.
I zasigurno ga i ne bi bilo u Europi da se na njenoj periferiji nije pojavio islamsko-deklaracijski islamizam Alije Izetbegovića, ratnog zločinca koji je bio spreman žrtvovati 250 tisuća svojih Muslimana za taj nacifašistički projekt. Ako je bio toliko zločinački raspoložen prema svom narodu, a jest, onda i nije teško zamisliti sve one zločine koje je počinio nad hrvatskim narodom u konclogoru Lašvanske doline, u čija sela se ni nakon tri desetljeća ne vraćaju prognani Hrvati.
To govori i o dubini ubodenog noža Muslimana u hrvatska leđa, dok su im Hrvati u svojoj naivnosti primali na svoj teritorij prognane sunarodnjake od strane srpsko-muslimanskih beogradskih sugovornika tajne diobe Bosne i Hercegovine. Iz tih pregovora koji su također bili muslimanski nož u leđa Hrvatima izrasla je i nacifašistička bošnjačka ideologija krugaša, koja danas čini sve svojim aktivnostima da se ukine konstitutivnost Hrvata kako bi ojačao muslimansko bošnjački hegemonizam krvi i tla.
