Crkva u Hrvata radi protiv interesa i Hrvata i katolika i morala i etike
Preko Istanbulske konvencije (promicanje rodno spolne agende), Marakeškog sporazuma (liberalizacija kretanja radne snage), raznih programa koji su se nametali vrtićima i školama došli smo i do otvorenoga razgovora o prostituciji, kako javlja legendarna i hrabra novinarka Arna Šebalj, pozivajući se na Jutarnji list od 23. lipnja 2024. Ministar policije Davor Božinović je formirao radnu skupinu koja je predložila uvođenje švedskoga modela kojim se ne kažnjava osoba koja se prostituira, već klijent. To je vrsta poreza na budale, kao da kažnjavate ovisnika a ne dilera.
U situaciji liberalizacije društva, porasta konzumacije droga i jakoga opadanja morala (vidjeti da se svaki drugi brak rastavi, sve kasnije godine stupanja u brak, sve manji broj djece, sve veći promiskuitet i LGBT propaganda) ova bi mjera liberalizacije prostitucije mogla biti još jedan korak prema ubrzanom uništavanju društva. Zamislite još da opadne standard uslijed kakvoga rata ili ekonomske krize, koliko bi se prostitucija raširila.
Nekada se društveno zlo prostitucije toleriralo jer su mnoge žene do ulaska u brak bile nevine, pa je postojao veliki broj frustriranih muškaraca, osobito onih lošeg ekonomskoga stanja koji sebi nisu mogli priuštiti brak. Danas je to uz porast standarda i liberalizaciju spolnosti besmisleno. Već nas je u Hrvatskoj milijun manje nego 1990. godine, najviše “zahvaljujući” iseljavanju.
Seks turizam
Ugledni ekonomist i bistar čovjek Slavko Kulić već je najavio da države kojima dobici od turizma prelaze 25 posto BDP-a prelaze i na seks turizam. Negativne i barbarske pojave predstavljaju splitska MK Ultra i Zrće.
Da u nas zapravo ne postoje konzervativne stranke, to mi je jasno, ali mi šutnja Crkve nije jasna. I u Dubrovniku imamo izložbu fotografa Stijepa Brbore, kako je najavljeno “erotike malo radikalnijega pristupa”. Nije sada stvar što je nekoj ženi konop obavijen oko vrata, drugoj oko nogu, niti što jedna gospođa čuči u položaju za nuždu bočno od crkvenih vrata, druga na dnu skala od jezuita. Pitanje je drugo; gdje postaviti granice slobode i provokacije. Dotični Stijepo je 2018. godine snimao (bez dozvole, jer dopust nikad ne bi dobio) u dubrovačkoj isusovačkoj crkvi golu babu, u suradnji s njemačkom Deutsche Film und Vernsehen Akademijom, a u vrijeme biskupovanja Mate Uzinića. Naravno da ne tražimo pakistanske, iranske i saudijske zakone za hulitelje, ali se pitamo što činiti kada se sustavno vrijeđa i omalovažava na grub način nečija vjera ili nacija. Ovaj narod i ovaj grad – naš dubrovački – je ranjen u ratu, najmanje na čemu možemo inzistirati je pristojno ponašanje i civilizacijsko poštivanje drugoga, tkogod on bio. Namjesto da rečeni fotograf zbog grubih i promišljenih provokacija postane persona non grata, na što imamo pravo kao suverena država, on još ljeti dobiva i prostor za promicanje svojega svjetonazora. Vjerojatno to još i država sufinancira kao program u kulturi.
Nemam ništa protiv toga da ljudi budu ateisti, pa i kritični prema Crkvi. Dapače. Nemam ništa protiv erotske fotografije. Ali granice nečije slobode trebaju biti ograničene tuđom slobodom i dostojanstvom. To je kao da narušavate svetinju nečijeg privatnog doma. Niti na ulici nije sve dopušteno. U Hrvatskoj su na vlasti Plenkovićevi liberali, kao i u Europi. Mi ih možemo tepajući nazivati pučanima. Crkva, kao i država imaju svoj grijeh struktura. Jedna stvar je oprostiti (kada slijedi pokajanje), druga stvar je zagrliti gubavca, sasvim treća je tolerirati zlo djelo.
Kuća gori, baba Europa češlja kosu. Ili se fotografira gola u Crkvi.
Zanimljivo je da takav performans umjetnik Stijepo ne će napraviti u Beogradu, gradu u kojem živi. Niti u Saudijskoj Arabiji. U ime širenja slobode i bratstva i jedinstva. I kulta golih baba.
