Referendumske psine i varke

Zaprašivanje javnosti izmjenama Zakona o referendumu

Traljava turistička sezona, slabo punjenje proračuna, loši rezultati poljoprivrede, osim ostalog zbog teških vremenskih uvjeta, a zatim političkoga udara na nju drage druge (drugarice) Europe i „majčice“ Rusije i još mnoštvo toga važnoga koje putuje prema dolje poput onoga Miga 21 vladajućima nije prva tema nakon godišnjeg odmora već je to izmjena Zakona o referendumu. Nakon poduljega saborskoga odmora s njim je javnost „zaprašio“ Peđa Grbin, esdepeova ustavnopravna zvijezda.

Goran Beus von Richembergh

O predviđenim izmjenama ne treba puno „filozofije“, analiza pravnih stručnjaka, naročito ne onih navijačkih, jer je sve jasno od prve: narodu se želi oteti referendum, ali tako da to ne bi izgledalo kao otimanje već kao pravno „uređenje“. A kad i ako se glupi narod i dosjeti bit će kasno. Ni GONG doniran iz Gruzije, ne će mu pomoći. Sve ostalo što se mota u toj raspravi je nevažno, jedno ništa, trle babe lan, bogme i dide. Metnut će se sada prikupljanje potpisa u prostorije državne uprave, pretpostavljam i policije pa će se strogo paziti tko i za što se tko potpisuje. E pa toga se ne bi dosjetili ni Staljin ni Lenjin skupa. Ovime bih ja svoju građansku dužnost sudjelovanja u „javnoj“ raspravi o izmjenama Zakona o referendumu završio; valjat će naime čuvati glavu.

Ključna potpora Gorana Beusa Richembergha

Spomenut ću tek usput dvije, tri sitnice. Među prvima ovu je ideju podupro zastupnik u Hrvatskom saboru Goran Beus(von?) Richembergh, inače član HNS-a, pa time i „čedo“ Radimira Čačića. Taj ga je tamo metnuo, istrgovao pa posjeo kao i sve njih – da ga ne bi  ni oni, osim onih nekoliko varaždinsko-međimurskih zastupnika tamo sjedili. Dakle, škrgućući zubima i sikćući mržnju na Prvom radiju taj je izjavio kako se potpisi više ne će skupljati na tako „opskurnim mjestima“ kao što su birtije, prošteništa, prostori ispred crkava… Iz koje je taj ono stranke? Iz „hrvatske“ nije. Iz „narodne“? Ni da bi. Iz „liberalne“, ma kakvi. Pa iz kakve onda? Ološke možda, ne znam, treba vidjeti. Iz bivše svakako. Inače taj ništa ne razumije, a i pamćenje ga slabo služi.

Zaboravio je jadni (de)Beus (von) Richembergh kako je i njen najpoznatiji član Stipe Mesić svoju prvu kam panju ponajviše, barem u početku, provodio upravo u najopskurnijim mjestima od navedenih, u birtijama. Kako je Ivo Josipović ovdje ustobočio pravnu praksu važenja zakona i Ustava pače, unazad, neka nam onda Stipa, jerbo je krenuo iz tako sumnjivog i opskurnog mjesta na vlast vrati mandate. Kako to ne može jedina pravna posljedica tako opskurne kampanje mogla biti oduzimanje mu predsjedničke mirovine, predsjedničke apanaže i stolovanja kao doživotnog predsjednika „u kupleraju“. Da ne bi bilo zabune, to ne predlažem ja, već to proizlazi iz siktanja zastupnika Beus Richembergha – čista fizika i matematika. Inače birtije nisu nikakvo „opskurna mjesta“, u njima sjede, jedu, piju, loću… porezni obveznci, pa građani, pa državljani, a oni su na neki način „božanstva“ suvremene države i njima mogu poduzimat različite pa i političke aktivnosti, što je , osim ostaloga i pitanje one famozne slobode.

„Hrvatski“ „narodnjak“ Beus Richembergh protiv naroda

Drugo opisati proštenja i prošteništa pridjevom „opskurni“ stvarno je em mržnja, em neznanje – skoro čisti kretenizam. Proštenja imaju svoj vjerski, „zapovijedni“ dio i svoj „narodni“, reklo bi onako, liberalno, civilni dio – od druženja uz kupnju suvenira, nabožnih predmeta i koječega do druženja uz janjetinu, odojka, na koncu i tamburaše. Ima li išta „civilnijega“ i usput još tako masovnoga, narodnoga, od toga postobrednog, postmisnog, poslije ispovijednog druženja? Nema, a član i to „viđeni“ iz „narodne“ stranke po tome, po narodu s mržnjom i sikćući pljuje. E, Čačiću, Čačiću s kakvim si sve ološem nakrcao Hrvatski sabor! Nema mogućnosti da te grijehe okaješ, pa makar se dobrovoljno vratio u zatvor na još jednu dugogodišnju golf partiju.

Peđa Grbin

I zadnja sitnica o izmjeni Zakona o referendumu. Kakve god izmjene SDP i Peđa Grbin smišljali da smišljali, a mogu ih uz pomoć većine u Hrvatskom saboru i provesti, one ne smiju biti ispod razine uvjeta i načina provođenja referenduma za ulazak u EU, jer će on onda biti – jedna obična prijevara. A kako ovdje sve, Ustav, zakoni, može vrijediti i unazad, onda taj referendum ne bi više ni vrijedio. S kim li to „Europa“ ovdje ima posla?

Mato Dretvić Filakov