Lepi Rade voli sve hrvatsko: Brijune, kune…

Glumac koji Hrvatsku nije htio, a Hrvatska mu je sve dala!

O Radi Šerbedžiji napisano je mnogo tekstova, kritika i pohvala! Ne ulazeći u njegov privatni život, pitanje je je li zaslužio da ga Hrvatska toliko časti? Čime je to Rade Šerbedžija zadužio hrvatsku državu da mu ona daje besplatno na korištenje dio otočja Brijuni za njegovo kazalište? Čime je zadužio državu Hrvatsku za 20 godina kazališta Ulysses na Brijunima? Čime je zadužio hrvatski narod da mu iz proračuna sve bude plaćeno? Naime, godine 2001. Mali Brijun i tvrđava Minor dati su na korištenje kazalištu Ulysses koje je osnovao Rade Šerbedžija. Postavljam pitanje čime je to Rade Šerbedžija zadužio hrvatsku državu da mu ona daje besplatno na korištenje taj dio otočja za njegovo kazalište?

Šerbedžija Hrvatsku nije želio, njemu je bila draga Jugoslavija. Tadašnja je Jugoslavija njemu bila i država i domovina. Kada je počelo stvaranje Hrvatske, Rade Šerbedžija se kao velikan hrvatskoga glumišta i kao hrvatski Srbin našao pred sudbinskom, hamletovskom dvojbom: „Morao sam napustiti Hrvatsku jer je ona napala moju državu Jugoslaviju. Strašno je da ovdje ima toliko talentiranih i vrijednih ljudi, vrhunskih športaša i umjetnika, a da smo mi ipak uspjeli zaratiti s vlastitom braćom. Uz sve te naše divne talente mi smo ostali nekako zaostali, čim smo se mogli krvavo pobiti na kraju XX. stoljeća”, rekao je Šerbedžija za srpski Mondo.

Rade Šerbedžija je hrvatski filmski, televizijski i kazališni glumac, pjesnik i glazbenik srpskog podrijetla. Pamtim ga kao vrsnog glumca, a najupečatljiviju ulogu odigrao je u seriji Prosjaci i sinovi. Međutim, početkom velikosrpske agresije, pobjegao je u Beograd i jasno odabrao stranu. Opredijelio se sam, znao je što radi. Pored Malog Brijuna koji je dobio na korištenje bez naknade, 21. travnja 2011.  glumac Rade Šerbedžija “Odlukom Senata riječkoga Sveučilišta” izabran je na radno mjesto redovitog profesora (glumačke akademije.) u trajnom zvanju Na nezakonitost ovoga imenovanja javno je upozorio Enes Midžić, dekan Akademije dramske umjetnosti i predsjednik Matičnoga odbora za umjetničko područje” na istoj Akademiji u Rijeci. Dekan je “iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je Šerbedžija izabran, te je svoju funkciju predsjednika stavio na raspolaganje”. Ostavke dekana nisu česte i ne daju se bez razloga. U Rijeci je, očito, na djelu izigravanje zakona RH. Dekan Midžić je obrazloženje ostavke napisao vrlo oprezno, što ukazuje na političku pozadinu cijele priče.

Međutim, nije gospon Rade bio zadovoljan tretmanom u Rijeci, pa je u veljači ove godine napustio Studij glume i medija u Rijeci, zajedno sa suprugom Lenkom. „Valja reći da nismo dobili pravu podršku ni od gradske uprave. Iako ne mogu reći da nam je gradonačelnik Vojko Obersnel bio nesklon, ali bilo je očito da nismo na listi njegovih prioriteta. Upućivao nas je na pročelnika Odjela za kulturu Ivana Šarara, koji baš i nije imao razumijevanja za naše probleme, a ni pravog interesa da nam pomogne. Njegovi prijedlozi za eventualne prostore gdje bi se mogla odvijati nastava glume – bili su potpuno neadekvatni. Jedinu konkretnu pomoć dobili smo od župana Zlatka Komadine, koji je zajedno sa suradnicima uspio iz fonda Županije izdvojiti za Studij glume 200.000 kuna godišnje, bez kojih bi on već odavno bio ugašen. Ali ono što je glavno pitanje Studija glume u Rijeci nije moje i Lenkino odustajanje od toga projekta, nego pitanje treba li Rijeci kao gradu profesionalna škola za kazališnu umjetnost”, izjavio je Šerbedžija uz tvrdnju da Rijeka mora konačno dobiti pravu kazališnu dvoranu za suvremene predstave.

Ističe da od silnog novca koji će se utrošiti na Rijeku kao Europsku prijestolnicu kulture u 2020. godini nije predviđeno izdvajanje za jednu suvremenu kazališnu dvoranu, prostor za akademski teatar, kazalište koje će mladi ljudi praviti za mlade “. Sav novac s kojim oni u gradu raspolažu za kazališne aktivnosti odlazi u HNK Ivana pl. Zajca, koje je velika rupa bez dna. A neke mrvice se daju alternativnoj riječkoj sceni i amaterskim udrugama”. I tako je Rade Šerbedžija napustio Rijeku, jer nisu njegovoj glumačkoj veličini izgradili novo kazalište!

Ne smeta meni njegovo kazalište, ni njegova umjetnost, smeta me što je na Brijunima! Znam da će mnogi njegovi idokopoklonici reći da ne razumijem umjetnika i njegovu umjetnost, razumijem i to veoma dobro, ali ne na Brijunima, Neka si nađe sponzore koji će ga financirati, a ne da mu Hrvatska za koju nije učinio ništa u jeku rata, iz proračuna plaća njegovo bahaćenje na Brijunskom otočju. Ničim nije to zaslužio! Da rečeno je u jednom intervju, da je na Brijune doveo eminentne umjetnike iz svijeta, a koja je korist od njih? Opće je poznato da je u vrijeme bivše juge Brijunsko otočje bila zatvorena Titova rezidencija. Oko samog otočja ophodili su vojni brodovi, osiguranje je bilo nevjerojatno jako. Osim zaposlenih i pozvanih nitko drugi nije imao pristup na otoke. Kažem na otoke, jer je Brijunsko otočje skupina od 16 otoka i otočića. Ono što me izrazito smeta i smatram nepravednim je ljetovanje političke elite i to pretežno lijeve za bagatelu. Poznato je ljetovanje saborskog zastupnika SDP-a Nenada Stazića po 7 kn dnevno. Doista tako obezvrijediti Otočje je izvan svake pameti. Umjesto da se naplati puna cijena ovisno o kategoriji objekta, političari kao povlaštena kasta plaćaju smiješno malu cijenu boravka na Otočju.

Rade Šerbedžija može biti vrstan glumac i umjetnik, ali to ne znači da može imati takve privilegije koje niti jedan hrvatski umjetnik nema. A da još bolje pojasnim kazalište Ulysses ima na raspolaganju bez naknade i brod HRM-a kojim se prevoze glumci, osoblje i gledatelji na Brijune i natrag. I još nešto: da se ne bi mučili tražiti parking za vozila koja ostave u Fažani, općina Fažana im je besplatno ustupila 20 parkirnih mjesta na parkingu bivše tvornice Badel. Da vidimo čime je nas Hrvate zadužio Rade Šerbedžija, da smo mu se na takav način odužili i odužujemo se već 20 godina. Rade Šerbedžija je u jeku agresije na Hrvatsku pobjegao u Beograd, pa u Sloveniju, London i SAD. Nikada se nije izjasnio tko je agresor na Hrvatsku ni tko se branio. U emisiji Tihomira Ladišića na N1 TV u studenom 2016., ni nakon direktnog pitanja nije odgovorio, već je zaprijetio da će napustiti studio ukoliko mu se budu postavljala takva pitanja. „Ne želim govoriti o tome uopće. Ono što radim cijeli život jest da pokušavam činiti ovaj svijet boljim, i to svojim djelima, predstavama, pjesmama koje pišem i pjevam, nastojim doprinijeti pozitivnoj energiji. Jedina budućnost svih ovih naroda je suradnja”. Ne želi o tome govoriti, on je za mir, a što je učinio za taj mir u Hrvatskoj? Pobjegao dok su drugi stvorili taj mir, da nakon povratka u Hrvatsku, on mirno može  u njemu uživati. Je li to moralno, ljudski, etično da on kao umjetnik izjavi da pokušava svojim umjetničkim izričajem svijet učiniti boljim!

Sukobio se Rade i sa Stožerom za obranu Vukovara. Ma kakvi, ne srami se Rade! Što bi se sramio kada mu je sve omogućeno besplatno!

„Doveo je i Miru Furlan, koja je isto kao i on napustila Hrvatsku. Tada sam naišla na članak o gostovanju Mire Furlan u predstavi Medeja, koji je u dvotjedniku Zarez napisala Andreja Dragojević: „Umjesto da Grad Zagreb Miri Furlan vrati stan, da je nekadašnja matična kuća HNK vrati na posao, današnja vlast se odlučuje za bezbolniju – kulturnu soluciju”. Mira Furlan na ovaj zaobilazni, kompenzatorni način naplaćuju svoje duševne boli, a da na isplatu, ma kolika ona bila, današnji vlastodršci lako pristaju. Njima su Brijuni pak neka vrsta ispovjedaonice, tamo misle da nalaze mjesto za svoj otkup grijeha“, piše dalje Andreja Dragojević.

Eto ti i takvi, koji nisu željeli Hrvatsku, vladaju Hrvatskom. Ti i takvi gaze hrvatske žrtve, izjednačavaju ih s agresorskima i donose ovakve odluke da se nagrade dodijele onima koji slobodnu Hrvatsku nisu htjeli, koji za tu slobodu nisu ničim doprinijeli! I to će mi neki zamjeriti, ali mi imamo već reputaciju u svijetu, kao samostalna država, pa je Šerbedžija trebao promovirati Hrvatsku u vrijeme dok smo se borili za priznanje neovisnosti! No, tada Hrvatska nije bila njegova domovina! A sada nakon svega on je za mir i ljubav među narodima! Po meni licemjerno i beskrupulozno! Jer i Šerbedžiji i njemu sličnima svako hrvatsko obilježje smeta, tada su Hrvati nacionalisti, fašisti, ustaše i koješta još, ali hrvatske kune i hrvatsko otočje Brijuni im ne smetaju, hrvatsko bogatstvo koje oni koriste im ne smeta, ono oni prisvajaju , oni na njega polažu pravo, kao da su se oni za Hrvatsku borili i izborili. Na žalost, ovakva politička rješenja, ovakvo sprdanje s demokracijom, ovakvo ruganje hrvatskom narodu, ovakvo omalovažavanje hrvatskih žrtava ne vode pomirbi, već u nove sukobe. Pomirbe bez pravde nema! Zbog toga i jesmo zabrinuti i ogorčeni. Udara se na same temelje Republike Hrvatske, a to je Domovinski rat, kojega sve više pretvaraju u građanski rat, da bi se izjednačili agresor i žrtva!

Lili Benčik