Komponenta “prava na dijete” proizašla je iz konteksta prisilnih kontracepcijskih i sterilizacijskih kampanja protiv siromašnih i crnih žena u SAD-u
Novi politički dokument Fonda Ujedinjenih naroda za stanovništvo sugerira da bi se gestacijsko surogat majčinstvo – uključujući komercijalno zamjensko majčinstvo – trebalo smatrati dijelom “sveobuhvatnog planiranja obitelji” – a potencijalno i ljudskim pravom.
Rad nudi novu definiciju “sveobuhvatnog planiranja obitelji” kao “holističkog pristupa planiranju i formiranju obitelji. Obuhvaća usluge planiranja obitelji, razne metode kontracepcije, tretmane plodnosti, usvajanje, udomljavanje i surogat majčinstvo.”
Surogat majčinstvo je kontroverzna tema na međunarodnoj razini, što izaziva zabrinutost zbog iskorištavanja žena, posebno siromašnih žena u zemljama u razvoju koje pojedinci i parovi iz bogatih zemalja zapošljavaju kao surogat majke. Papa Franjo uputio je poziv na globalnu zabranu zamjenskog majčinstva, a Sveta Stolica bila je domaćin događaja u UN-u u kojima je objašnjavala kako iskorištava i ugrožava zdravlje i živote žena te komodira djecu.
Druge potpomognute reproduktivne tehnologije izazivaju povezanu zabrinutost u vezi s etikom doniranja jajašaca i sperme te načinima na koje njihova uporaba može ugroziti prava djece. Konkretno, Konvencija o pravima djeteta navodi da dijete ima, “koliko je to moguće, pravo znati i brinuti se o njegovim roditeljima”.
UNFPA je u prethodnim publikacijama upotrebljavala izraz “sveobuhvatno planiranje obitelji”, uključujući okvir za planiranje obitelji iz 2023. u kontekstu ljudskih prava, ali agencija je bila usredotočena na pružanje usluga za ograničavanje ili svemirska rođenja, ne spominjući potpomognute reproduktivne tehnologije.
U tom okviru UNFPA povezuje pravo na planiranje obitelji s Međunarodnom konferencijom o stanovništvu i razvoju (ICPD) iz 1994. godine, koja se odnosi na “pravo na slobodno i odgovorno odlučivanje o broju, razmaku i vremenu svoje djece te pravo na informacije, obrazovanje i sredstva za to”. ICPD također navodi da se pobačaj nikada ne smije promicati kao metoda planiranja obitelji.
Novo izvješće UNFPA-e, koje se fokusira na ulogu privatnog sektora u unapređenju “seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava”, inzistira na tome da “ne razmatra ili promiče pobačaj kao metodu planiranja obitelji”, nadalje da “ne financira niti obavlja pobačaje”, te “poštuje suvereno pravo zemalja da odluče u kojoj je mjeri pobačaj legalan”. Unatoč tome, UNFPA je jedna od najagresivnijih agencija UN-a u promicanju pobačaja diljem svijeta.
Ne sadrži takva odricanja od odgovornosti u vezi sa zamjenskim majčinstvom, čiji se pravni status uvelike razlikuje među zemljama, i ne spominje etička pitanja. Međutim, izvješće ukazuje na surogat majčinstvo, zajedno s posvajanjem i udomljavanjem, kao način na koji bi usluge mogle biti “prilagođene različitim spolovima, spolovima, … seksualne orijentacije i izražavanje” među ostalim kategorijama. Također kaže da “[f]inancialna podrška liječenju plodnosti, zamjenskom majčinstvu, posvojenju i zamrzavanju jaja može proširiti izbor žena i pomoći im da napreduju na radnom mjestu.”
U rječnik je uključena i “reproduktivna pravda”, čije tri temeljne vrijednosti uključuju “pravo na dijete, pravo na nepostojanje djeteta i pravo na roditeljstvo djeteta ili djece u sigurnom i zdravom okruženju”. Komponenta “prava na dijete” proizašla je iz konteksta prisilnih kontracepcijskih i sterilizacijskih kampanja protiv siromašnih i crnih žena u SAD-u. Smještena uz unfpa-inu novu definiciju “sveobuhvatnog planiranja obitelji”, ukazuje na putivno pravo na dijete na bilo koji način – s djecom i siromašnim ženama koje trpe kolateralnu štetu.
