Nakon smrti Francisca Franca, Španjolska se vratila masonstvu i započeo povratak i reorganizacija slobodnog zidarstva
Španjolsko slobodno zidarstvo, u egzilu od 1939., na kraju je rekonstituirano u Meksiku 1943., kako u svojoj verziji Velikog Orijenta, tako i u verziji Vrhovnog španjolskog vijeća 33. stupnja. U međuvremenu su osnovane razne španjolske lože u drugim zemljama uz odobrenje njihovih masonskih sila. Međutim, na kraju su stavljeni pod pokroviteljstvo španjolskog Velikog Orijenta u egzilu. Tako je pod Velikom ložom Francuske od 1913. godine postojala još jedna loža španjolskog govornog područja pod nazivom Plus Ultra u kojoj je, upravo 1931. godine, Ramón Franco Bahamonde iniciran kao rezultat svog progonstva nakon ustanka Cuatro Vientosa.
Druge lože španjolskog govornog područja, otvorene za Francuze, bile su Toulouse iz istog grada, ovisan o Velikom Orijentu Francuske, i Prognanik Montpellier, ovisan o Velikoj loži Francuske. Točnije, španjolski, koji su pripadali španjolskom Velikom Orijentu bili su Hispanoamerička unija u Parizu, Bratstvo broj 23 u Toulouseu i Unija u Marseillesu. Na Velikom Orijentu Brazila osnovana je još jedna loža Španjolaca pod nazivom Renacer Ibérico.
Francovom smrću započeo je povratak i reorganizacija slobodnog zidarstva. Godine 1979. zakonski je priznat i upisan u registar udruga Ministarstva unutarnjih poslova, Španjolskog Velikog Orijenta i Ujedinjenog španjolskog Velikog Orijenta. Ubrzo nakon toga i druge masonske skupine slijedile su isti put: Velika loža Španjolske, Španjolska simbolička velika loža, Ljudsko pravo, Žensko slobodno zidarstvo, Univerzalno mješovito slobodno zidarstvo.
Masoni i Nobelova nagrada
Među poznatim imenima, a kao zanimljivost, mogu se spomenuti brojni slobodni zidari. U području medicine, Santiago Ramón y Cajal, dobitnik Nobelove nagrade, i Luis Simarro, koji je uveo eksperimentalnu psihologiju na španjolska sveučilišta; na polju glazbe, Tomás Bretón; u književnosti, Antonio Machado, Juan Ramón Jiménez i Vicente Blasco Ibañez; u slikarstvu, Juan Gris; u urbanističkom planiranju, Arturo Soria; u odjelu za aeronautiku, Ramón Franco Bahamonde; u politici, Juan de la Cierva; u mornarici, Ángel Rizo Bayona; u onoj slobodne misli Fernandu Lozanu i Odónu de Buenu; u pedagogiji Francisco Ferrer y Guardia; u onom anarhizma Anselmo Lorenzo; u socijalističkom sektoru, Fernando Garrido i Rodolfo Llopis; u komunizmu, Andreu Nin i Daniel Anguiano; u vojsci generalima Lópezu Ochoi, Cabanellasu, Núñezu del Pradu, Riquelmeu i Romeralesu; Luis Companys kao predsjednik Generalitara; kao predsjednici vlade Prim, Moret, Ruiz Zorrilla, Sagasta, Azaña, Lerroux, Martínez Barrio i Portela Valladares; a kao posebne predstavnike Republike možemo navesti njezina posljednjeg predsjednika i šefa vlade u egzilu: Joséa Maldonada, i Fernanda Valeru.
Što se tiče ideologije, općenito se može reći da španjolsko slobodno zidarstvo karakterizira sloboda i obrana ljudskih prava, sekularizam posebno na polju obrazovanja, briga za socijalna pitanja, borba protiv smrtne kazne i protivljenje fašizmu i svim vrstama diktatura. za njegovu opsjednutost mirom i njegovu izravnu intervenciju u stvaranju Lige naroda, za njegovu prisutnost i stvaranje Španjolske lige za ljudska prava, za njegovu potporu i obranu Sefarda, za njegovu zabrinutost za kolonijalne i sjevernoafričke probleme i za njegovu obranu tolerancije, bratstva i slobode kao bitnog uvjeta za suživot, civilizacija i temelj ljudskog dostojanstva.
Izvadak iz: José A. Ferrer Benimeli, “Los masons en la historia contemporánea española”, u José A. Ferrer Benimeli (coor.), La Masonería, Historia 16, Extra IV- Noviembre 1977, str. I José Antonio Ferrer Benimeli, La Masonería española: La Historia en sus textos, Madrid, 1996.
(Svršetak)
