Da bi nam bila topli ogrtač
Nadživjeti svoje tijelo
kad nas zatrpaju zemljom
duša
neuhvatljiva mitska ptica
iz njega se iseli
ne ugasiti se
osvetiti lakomoj smrti
koja tisućama zavidnih očiju
netremice vreba
uhodi nas i presreće
podmuklo nogu podmeće
konja i junaka obara
zaboraviti na ruke
kožu i kosti
zanemariti sve strahove i poniženja
ne plakati
ne kajati se
što bili smo često gluhi i slijepi
zaluđeni i zabludjeli
dopustili da nam
strune duha zahrđaju
nadali se da će nam netko
stisnuti ruku
pogledom prosuti po nama nježnost
poput sunčeva toplog slapa
a ono munje nas sijeku
gnjevni gromovi ognjem
tijelo i krv spale
udara krupna tuča
koja nam rascopa glavu
navali voda
koja nas sa sobom povuče
cvokoću nam zubi
to malo strasti i to malo nade
bijaše premalo
da bismo se othrvali
premalo ljubavi
da bi nam bila topli ogrtač
