Prema Londonskom ugovoru od 26. travnja 1915. godine, Hrvatska bi bila svedena na dio oko Zagreba, Liku i primorje od Rijeke do sjeverne granice Dalmacije
Gledam i slušam o Ukrajini. Dolaskom Trumpa na vlast u SAD, svijet se mijenja. Odlučivati će se o njenoj sudbini bez da se Ukrajince pita! Tako poznato u povijesti! Ni Hrvate nitko nije ništa pitao kada su velike sile po Londonskom ugovoru potpisanom 26. travnja 1915. godine (tajni sporazum između zemalja Antante: Engleske, Francuske i Rusije i Italije) dijelile teritorij još postojeće Austrougarske Monarhije i dijelove zemlje Hrvata, dali Italiji kao dar za prelazak na njihovu stranu u ratu! Prema tom ugovoru, Hrvatska bi bila svedena na dio oko Zagreba, Liku i primorje od Rijeke do sjeverne granice Dalmacije: preostali dijelovi Hrvatske bili bi podijeljeni između Italije i Srbije. Za taj ostatak Hrvatske tek je trebalo odlučiti hoće li pripasti Mađarskoj.
Hrvatski politički krugovi su za sadržaj Londonskog ugovora saznali vrlo brzo i tu spoznaju što se Hrvatskoj sprema bilo je presudno za njihovu odluku da podrže stvaranja jugoslavenske državne zajednice, u kojoj će pretežni dio hrvatskog narodnog područja ipak ostati na okupu. E tako i sada bi SAD i Rusija (kao agresor) odlučivali bez sudjelovanja Ukrajine!?
Koliko god neki tvrdili da nema sličnosti između Ukrajine i Hrvatske, definitivno ima. Ima i razlike, ali način i metode velikih sila su slične, po istoj špranci odlučivanja o sudbini jednog naroda. Njega nitko ne pita. On nema pravo glasa! Uzalud izgubljeni ljudski životi, uzalud silna razaranja, iseljavanje i mijenjanje strukture stanovništva.
Odnos Rusije prema Ukrajini identičan je odnosu Srbije prema Hrvatskoj.
Sličnost u dominaciji, negiranju posebnog identiteta i jezika, kao i postojanja kao naroda koju Rusi nameću Ukrajincima, kao što Srbi nameći Hrvatima.
Mnogo su u toj dominaciji Rusi zla nanijeli Ukrajincima, kao što su Srbi Hrvatima, premda i Rusi i Srbi prijetvorno tvrde da su oni žrtve!
Sam spomen Holodomora (hrv. Gladomor) 1932. i 1933. godine, kada su Rusi oduzimanjem uroda, glađu umorili 7 milijuna Ukrajinaca dovoljno govori o njihovu odnosu prema Ukrajini.
Temeljitost progona i uništavanja Ukrajinaca išla je toliko u dubinu da su rusko-sovjetske vlasti sustavno ubijale ukrajinsku inteligenciju i svećenstvo radi zaustavljanja i uništavanja razvitka Ukrajine unutar SSSR-a. Ovaj je zločin desetljećima bio prikrivan. Tek 1988.godine prepoznat je kao genocid.
Tako su Srbi -Jugoslaveni ubijali hrvatsku inteligenciju i Katoličko svećenstvo (664 svećenika i 30 časnih sestara) da bi oslabili i uništili hrvatski narod.
Rusi i Ukrajinci dva su različita naroda, dvije kulture i dva slična, ali u biti različita jezika, kao kod Hrvata i Srba.
Od početka ruske agresije na Ukrajinu tvrdim da Ukrajinci kao narod imaju pravo na svoju državu. Prevarili su ih sa oduzetim nuklearnim naoružanjem, kao i nas kada je političkom odlukom JNA oduzela naoružanje Teritorijalne obrane i ostavili nas bez oružja za obranu.
Međutim mi smo imali dr. Franje Tuđmana, koji se kao povjesničar po pitanju hrvatske samostalnosti nije dao prevariti! Kako će se sve dalje odvijati i koje će posljedice imati po Hrvatsku pokazati će vrijeme!
Hoće li se u pregovorima rukovoditi temeljnim načelima međunarodnih odnosa i Povelje UN-a (načela ravnopravnosti i samoodređenja naroda, suverene jednakosti i nezavisnosti svih država, nemiješanja u unutrašnje poslove država, zabrane prijetnje silom ili upotrebe sile te općeg i stvarnog poštovanja prava čovjeka i temeljnih sloboda za sve)?
Posezanja za hrvatskim teritorijima iskazuju Italija ( Istra, Primorje i Dalmacija) Mađarska (Istra, Gorski kotar, Rijeka, Zagreb, Slavonija i Baranja) i Srbija (Velika Srbija na crti Virovitica-Karlovac-Karlobag)! I tu se prelamaju njihovi interesi, jer pretendiraju na isti teritorij, pa bi u slučaju sukoba nastao sveopći kaos. Mislim da se ne treba uzdati u ničiju pomoć, već se spremati za obranu. Točna je izreka koja je nastala kao spoj učenosti i iskustva običnih ljudi kada je obrana u pitanju:
„Uzdaj se u se i u svoje Kljuse“ ili
“Ako si ne pomogneš sam, nitko ti pomoći ne će!”
Hrvatska se u Domovinskom ratu uvjerila u točnost tih izreka!
