Duboko gađenje ruskih vojnika prema boljševičkoj simbolici, koja je imala nedvosmisleno masonske korijene, u kojoj je petokraka zvijezda igrala primarnu ulogu
“Hej, tko tamo podiže rusku zastavu?
Srp je naoštren na kumachu.
A zvijezde čuvaju kupole,
sigurno kontroliraju ruku krvnika…”
Igor Talkov. “CPSU”.
“Želimo vas zamoliti da brzo zamijenite
srp i čekić koji ljudi mrze domaćim grbom.
Prestani!
Srp i čekić – dosta!”
Igor Talkov. “Gospodine predsjedniče.”
“Kada istočni i zapadni polumjesec formiraju jedan krug, u središtu se pojavljuje točka paklenog zlata, crna zvijezda Saturn.”
Iz “Hermetičkog postulata” Ireneja Philalethesa.
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga, amen.
Na samom kraju krvave 1918. godine, kada je vojska Crvene zvijezde i Crvene zastave Lenjina i Trockog, doslovno izluđena sviješću o “svjetskoj revoluciji” koja im se činila tako blizu, žurila u Rigu, rusko-njemačka bijela milicija, koja je ušla u povijest građanskog rata kao “Garda baltičke regije” ili “Baltički landeswehr”, stajala joj je na putu. Oznake ruskih, baltičkih (“Baltičko more”) i njemačkih redova ove bijele milicije sastojale su se od srebrnih zvijezda i galonskih pruga koje su se nosile na ovratniku. Zvijezde na ovratnicima časnika baltičkog Landeswehra bile su četverokutne (kao što je bio običaj u njemačkoj vojsci).
Vjerojatno su se bivši časnici ruske vojske koji su se pridružili redovima Landeswehra složili da u njemu usvojene petokrake zvijezde zamijene četverokutnim, ne samo iz osjećaja dubokog gađenja prema boljševičkoj simbolici, koja je imala nedvosmisleno masonske korijene, u kojoj je petokraka (u heraldici: “petonožna”) zvijezda (koju su slobodni zidari nazvali “Salomonova zvijezda”, “plamteća zvijezda” ili “zvijezda plamenog uma”) igrala primarnu ulogu.
Ovo je možda najstariji (pronađen na sumersko-akadskim glinenim pločama koje datiraju iz III tisućljeća prije Krista, kao i na poganskom runskom kamenju koje je do danas preživjelo u Skandinaviji) vještičarski znak, koji su sljedbenici tajnog društva pitagorejaca nazvali “pentalfa”, a “pentagram” gnostici i mađioničari antike, srednjeg vijeka i renesanse (s dodatkom srpa i pluga, a zatim srpa i čekića u središtu zvijezde) predstavljen je kao amblem “radničko-seljačke Crvene armije” 1918. godine od strane narodnog povjerenika za vojna pitanja (ministar rata i mornarice) Sovjetskog Saveza, druga L.D. Trockog (Bronstein), koji je ušao u krvavu povijest ruskog vremena nevolja pod nadimkom “demon revolucije”.
Var Kokhba
Zanimljivo je da se drug Trocki pozvao na sljedeći povijesni presedan: 132.-136. godine, crvena petokraka zvijezda bila je prikazana na zastavi palestinskih revolucionara Simona Bar Kokhbe, ili, u pravoslavnoj tradiciji, Var Kokhba (čiji je nadimak na aramejskom, zapravo, značio “Sin zvijezde”), koji se pobunio protiv Rimskog Carstva. Simon Bar Kokhba (ili, kako su ga još zvali, Ben Kosiba), okrutni progonitelj kršćana u Palestini, pobunio se protiv Židova protiv rimske vlasti, proglasivši se “Mesijom” (to jest, sa stajališta svakog kršćanina koji vjeruje, Antikrist, jer je pravi Mesija, naš Gospodin i Spasitelj Isus Krist, već došao) i pokušao obnoviti Jeruzalem hram, u kojem, međutim, nije uspio, prema riječima “Mudraca sionskog” rabina Akibe (Akiva): “Trava će imati vremena da izraste kroz vaše čeljusti prije nego što se pojavi Mesija.”
Ipak, zanimljivo je da je upravo neuspješni kandidat za Antikrista, Simon Bar Kokhba, kojeg je “tvorac Crvene armije i organizator svih njezinih pobjeda” narodni komesar za vojna pitanja, drug Trocki, smatrao svojim izravnim prethodnikom, a uz njega i drugi dostojni predstavnici lenjinističke garde – “čelična kohorta boljševika – nesebični i nepokolebljivi borci za sreću radnog naroda cijelog svijeta”.
Općenito govoreći, pitanje masonske geneze simbolike boljševizma i svjetskog komunizma – Znakova zvijeri – još uvijek čeka svoje istraživače. Ovdje ćemo se ograničiti na ukazivanje na neke točke koje se ne mogu zanemariti, samo ako to stvarno ne želite.
Crvena petokraka zvijezda uistinu je hermafroditska, androgina kombinacija muškog i ženskog principa – kao, usput rečeno, još jedan temeljni simbol boljševizma i komunizma općenito: zloglasna kombinacija srpa i čekića. Srp se, kao što znate, od pamtivijeka smatrao simbolom i ritualnim atributom Kronos-Saturna (poput revolucije koja proždire vlastitu djecu), kao i istoimeni planet i olovo – metal kojem planet Saturn odgovara u alkemiji i astrologiji. Saturn astrolozi smatraju tmurnim, štetnim planetom, povezanim s najtjelesnijim, materijalnim aspektima postojanja (i u tom smislu najprikladniji kao simbol materijalističkih lažnih učenja marksizma-lenjinizma). Olovo se u alkemiji pak smatra simbolom tijela, odnosno najgrubljom i najmaterijalnijom komponentom ljudskog bića.
Osim toga, poznato je da su na drevnim rimskim festivalima posvećenim Saturnu – Saturnalijama – robovi privremeno zauzeli mjesto gospodara tijekom ritualnih radnji. U razdoblju Saturnalija činilo se da je sva normalna logika života privremeno ukinuta. U igru su stupili obrnuti zakoni – zakoni kaosa, apsurda, šašave okrutnosti i opscenosti. Slične saturnalije bila su početna razdoblja svih revolucija (uključujući i onu koja je izbila 1917. u Rusiji), u kojima su “tko je bio nitko, postali sve!”, činilo se da su bivši gospodari i sluge neko vrijeme mijenjali mjesta, sve dok se nije formirala nova hijerarhija, još krutija od predrevolucionarne, u vatri i krvi.
Saturni
Usput, jedno od imena Sotone (kao utjelovljenje principa beskonačne djeljivosti i odlučnosti), koji, uništavajući Božji svijet, nastoji izgraditi sve više i više novih neodređenih konglomerata sablasnih prostora – “Saturnov sektor” (“Saturn ubojica”, “Saturn sjekač”, “Saturn strigač”, “Saturn rezač”, “Saturn ubojica”).
A najvažniji simbol i atribut Saturna, kao što smo već istaknuli gore, je srp. Ovim ritualom srp, Saturn-Kronos (a Kronos, ne samo u suglasju, već i u biti, stari Grci su povezivali s Kronosom, odnosno vremenom) odsijeca cvijet ljudskog života kada dođe kraj ljudskog životnog ciklusa. Zato smrt, ubojstvo i nasilje ni na koji način ne treba smatrati slučajnim ili nepotrebnim epizodama u komunističkoj povijesti, ne kao “troškovima”, “ekscesima” ili “iskrivljavanjem ideje koja je sama po sebi pozitivna”, već kao logičnom manifestacijom samog “duha” boljševičke partije, nemudrelimuzina, koja je izvorno djelovala pod znakom Smrt-Olovo-Saturn.
Još jedna komponenta boljševičkog amblema – zloglasni “proleterski” Čekić – nije lišena bliske veze sa smrću. Simbolika čekića najviše je povezana s njegovim oblikom – oblikom slova “T” (“Tau” ili “Tav”).
Hammer-T znači Smrt i Kraj pravilno, jer je to takozvani “Tau-križ”, odnosno križ bez vertikale usmjerene prema gore u odnosu na vodoravnu liniju. Ako u običnom križu vertikalni prijelaz horizontale utjelovljuje duhovne utjecaje koji dolaze s neba (odozgo) u horizontalu ljudskog (i kozmičkog) života, tada odsutnost gornjeg dijela križa ukazuje na sljedeće. Nebeska, duhovna perspektiva uspona je izgubljena, a ostaje samo mogućnost spuštanja u “podljudska”, paklena, paklena područja postojanja.
Naravno, u ezoteričnoj Tradiciji, simbol “Tau-križa” imao je, zajedno s gore opisanim negativnim, i pozitivno značenje – kao nužan inicijatski test, kao inicijacijski “silazak u Had (a to znači – u pakao)”, ali izvan tradicionalnog konteksta, sva “pragmatična” pozitivnost takvog koncepta, naravno, nestaje. Osim toga, u hebrejskom alefbetu, slovo “Tau” (“Tav”), koje odgovara zvuku “t”, posljednje je, označavajući kraj svega, pa je stoga simbolično povezano s grčkom “Omego” (kao posljednje slovo grčke abecede).
Pored “skladne” kombinacije ova dva jednako zlokobna i smrtonosna simbola u amblemu boljševizma, postoji i hijerarhijski odnos između njih (odnosno odnos dominacije i podređenosti). Dakle, srp je usko povezan sa ženskim principom. Stoga je srp taj koji služi kao atribut mnogih poganskih božica antike – prije svega, htonskih ili telurskih božica (odnosno povezanih sa Zemljom). U biti, božice Zemlje u poganstvu (čiji je “duhovni” arsenal usvojilo masonstvo) imale su svete (svete) funkcije bliske funkcijama Saturna, predstavljajući, takoreći, materijalnu, tjelesnu, suštinsku potporu Očitovanog Stvaranja.
Saturn-Kronos
No, osim toga, kult Božice-Majke-Zemlje bio je povezan s ritualnom kastracijom čovjeka, s čovjekovim gubitkom njegove simboličke “olimpijske” kvalitete, njegove duhovne prirode i rastvaranjem oblika u kaosu materijalnih potencijala. Ovo okruživanje izvedeno je upravo ritualom srp (nije li ovdje izraz “srp u jaja” sačuvan u dubini sjećanja ljudi, iako, naravno, u krajnje vulgariziranom obliku?). Stoga ne čudi da se srp nalazi i u mitu o Saturnu-Kronosu, koji je kastrirao Otac koji se pobunio protiv njega! – sin, Zeus-Jupiter. S druge strane, Čekić je čovjekovo oruđe, jer ima definitivno falički karakter i povezan je sa slikama kovačkih bogova (posebno s Kabirima, Telhinima i Hefestom-Vulkancem), a time i s vječnom, podzemnom “Paklenom vatrom”, na kojoj kovači bogovi kuju oblike stvorenja i stvari. Iako je atribut čovjeka kao nositelja Duha, Svjetla i Reda, Čekić je još uvijek neraskidivo povezan s nižim, paklenim sferama postojanja, s podzemnim svijetom Podzemlja.
Inače, rodna specifičnost ovog paklenog para alata, srpa i čekića, koji čini amblem komunizma, sjajno se odražava u poznatom spomeniku kipara Mukhina “Radnica i Kolhozna žena”. I radnica i Kolhoz žena naoružani simbolima koji točno odgovaraju njihovom mitološkom kontekstu. Naoružan čekićem, “Radnik”, “Proleter”, “Gospodar Novog svijeta”, doista je aktivan, muški princip komunističke pseudo-teorije, glavni nositelj marksističko-lenjinističke ideje u praksi.
U odnosu na “radnicu”, “Seljanka” (tj. Seljanka) naoružana srpom uvijek ostaje podređeni, sekundarni, pasivni, a time i istinski ženski element u okviru njihovih međusobnih odnosa, kako simboličkih tako i stvarnih, klasnih.
Vatra
Radnik čekića simbolizira princip Paklene vatre, Topline Podzemlja. Kolhozna žena sa srpom, pak, personificira princip kastracije, kastracije, hladnoće, inercije i pasivne (mokre, ženske) materije.
Hermafroditski, androgino, kombinirajući oba ova principa, crvena petokraka zvijezda boljševika svojom bojom pokazuje na Vatru (to jest, na aktivni muški princip), a svojim oblikom povezana je sa ženskim principom i idejom kastracije (jer, za razliku od šestokrake zvijezde-heksagrama – simbola Univerzalnog Čovjeka! – zvijezdi petokraka nedostaje šesta, niža – “falična” – zraka!).
S druge strane, sama crvena boja nije samo boja paklene vatre i krvi, već i boja te gline (na hebrejskom se glina naziva “adamA”, odnosno “crvena”, o čemu će biti riječi u nastavku), od čega je polovica nogu kolosa koju je babilonski kralj Nabukodonozor vidio u snu, što je ispričano u poznatoj starozavjetnoj knjizi proroka Daniela.
Slika “idola (kolosa) na glinenim stopalima” koja se tamo pojavljuje prilično je živopisan izraz cikličkog koncepta četiri “doba” (“eona”) ljudske povijesti – zlata, srebra, bakra i željeza. Glava kipa je od zlata, prsa i ramena od srebra, bedra od mjedi, a noge su napola željezne, a napola glinene. Zahvaljujući prisutnosti ove gline kolos je osuđen na pad s “kamena otkinutog bez pomoći ljudskih ruku”, odnosno zbog gline je svijet osuđen na neizbježan kraj.
Kolos povijesti
Razlika između željeza, jednostavnog, osnovnog metala (prva baza od sva četiri metala, baš kao što je kapitalizam prva nereligiozna, nekršćanska formacija), i gline, koja je općenito element stran svijetu metala, logično suprotstavljen metalima kao takvim (jer ako je temeljna ideja metala njegova tvrdoća, temeljna ideja gline, naprotiv, njegova savitljivost), simbolizira najdublju razliku između “metafizika” kapitalizma i “metafizika” socijalizma, koje su ipak osuđene na koegzistu dovoljno dugo vremena.
Štoviše, posebno je zanimljivo da je “glina” materijalna osnova čovječanstva u perspektivi biblijskog koncepta stvaranja. Za “glinu”, ponavljamo, na hebrejskom je “adamA” (iz koje potječe riječ “Adam”, odnosno čovjek kojeg je Bog stvorio od gline – ili, kako je rečeno u ruskom prijevodu Biblije, od “praha zemaljskog”, odnosno od prstohvata prašine ili zemlje). Ali istodobno, riječ “adamA” znači i “crvena”, što simbol čini još točnijim i uznemirujuće prepoznatljivim.
Baš kao što je “glina” u tijelu “Kolosa povijesti” imanentni (tj. izvorno joj svojstveni) uzrok pada “slike” (unatoč činjenici da pravi uzrok njezina pada ostaje u Božjoj volji – u “kamenu koji je otrgnut bez pomoći ljudskih ruku”!), a dolazak “u njihovo ime” Crvenih, logično (barem prema idejama pristaša tradicionalnih kršćanskih gledišta, na koje se usuđujemo ponizno računati) trebao bi logično (barem prema idejama pristaša tradicionalnih kršćanskih gledišta, na koje se usuđujemo ponizno računati) dovesti do kraja cijelog ciklusa povijesti, služeći kao izgovor i provodnik posljednjih vremena (koji je prethodio Preobraženju svijeta u Drugom strašnom i slavnom dolasku Gospodina našega Isusa Krista).
Uz gore spomenute podudarnosti “proleterskog” komunističkog simbolizma s dovoljno univerzalnim simbolima, može se naći i druga vrsta iznenađujućih slučajnosti, koje su još određenijeg karaktera. Govorimo o čisto masonskom tumačenju nekih svetih doktrina od strane komunizma. Naravno, dokumentacija koja potvrđuje povijesne kontakte između slobodnih zidara i boljševika krajnje je fragmentarna.
No, kako god bilo, na razini upotrebe sasvim određenih simbola, to se stalno osjećalo, čak i u implicitnom, neizgovorenom obliku, kao da se veza “visi u zraku” može, ako se želi, pratiti sasvim jasno. Iako treba naglasiti da u ovom slučaju govorimo o posebnoj, vrlo “nepravilnoj” (u terminologiji samih “slobodnih zidara”) varijanti masonske teorije.
Prvo, podudarnost komunističke simbolike sa simbolikom masonskog stupnja “šegrta” (“suputnika”) – drugog, srednjeg stupnja između “šegrta” i “majstora” – odmah je upečatljiva.
Usput, izraz “suputnik” također se prevodi na ruski kao “drug”, postajući ne samo obraćanje partijskom drugu, već i sinonim za “osobu” u bilo kojoj zemlji s komunističkim režimom i među komunistima u državama s drugačijim društvenim sustavom (“ovdje je došao jedan drug”, “skupina drugova” itd.).
Loža “drugarskog” stupnja, loža “drugova” neraskidivo je povezana s brojem “pet” među masonima – pet stuba ispred stupova-stupova “Boaz” i “Jachin” u drugarskoj loži, pet svjetiljki, pet udaraca čekićem majstora stolice tijekom ritualnog tapkanja, pet simboličnih “godina života” masona itd.
Sotona-Lucifer
Osim toga, prepoznatljiva značajka drugarskih masonskih udruga – “drugova”, “čudnih momaka”, odnosno “dodatnih (neprijavljenih) šegrta” – je petokraka (a ne šesterokraka, kao u ložama drugih stupnjeva) plamteća zvijezda. Stupanj duhovne kompetentnosti “kolega” (“šegrta”) izvorno se proširio na takozvani “srednji svijet” (koji se u okultizmu naziva “astralnim svijetom”), za razliku od “šegrta” (najniži, prvi stupanj u masonskoj hijerarhiji), kompetentnog samo u pitanjima tjelesne stvarnosti, i “učitelja” (trećeg, najvišeg u Johnu slobodnom zidarstvu, stupnja), koji je dosegao najvišu duhovnu i nadindividualnu razinu. Iako “srednji svijet” masona-“drugova” sam po sebi nije nešto čisto negativno, upravo na ovoj psihološkoj razini, između tjelesnog (zemaljskog) svijeta i duhovnog (nebeskog) svijeta, prema učenju kršćanske tradicije, prebiva “knez zraka” – Pali anđeo, Sotona-Lucifer, doslovno (u prijevodu s latinskog) – “Svjetlonoša”, “Svjetlonoša”, “Svjetlonoša”, “Svjetleći”, “Svjetleći” – što nas opet dovodi do simbolike “plamteće zvijezde”. Ako osoba tijekom svog duhovnog razvoja uspješno prevlada kušnje (“naplatne kuće”) u “srednjem svijetu”, puna svih vrsta iskušenja, tada postaje “M”Astaire” (“Magister”, “Maître”), “Učitelj”, i nerazdvojno je sjedinjen s Duhom izvan iluzija “srednjeg svijeta”. Ali “srednji svijet” prepun je mnogih opasnosti.
Adon Hiram
U okviru “Velike legende o slobodnom zidarstvu” o Hiramu Abiffu (Hiram Abi, Hiram Abi ili Adoniram – “Adon Hiram”, odnosno “Gospodin Hiram”) – Velikom arhitektu jeruzalemskog hrama jedinog Boga izraelskog kralja Salomona (a ova legenda je prava paradigma, odnosno temeljna osnova za cijelu masonsku doktrinu i cijeli masonski ritual u cjelini, bez obzira na razlike između masonskih “sustava”), o izdaji Učitelja govori se tri “drugovi” – šegrti, koji iz pohlepe i želje da saznaju “riječ majstora” (tajna lozinka) koja im je nedostupna, ubijaju samog Velikog arhitekta i Velikog Majstora – Adonirama. Posebno je važno da zločin počine “drugovi” – zidari drugog stupnja, a ne “studenti” (prvi stupanj), a ne “majstori” (treći stupanj). Dakle, izvor Zla je ukorijenjen u “srednjem svijetu”!
Sama priroda izdajničkog zločina koji su počinila tri “druga” – ubojstvo njihovog Učitelja, Učitelja i Učitelja (svi ti pojmovi odgovaraju izvornom značenju latinske riječi “gospodar”, odnosno “gospodar”) – savršeno odgovara osnovnoj logici marksističke doktrine o “diktaturi proletarijata” – svojevrsnoj univerzalnoj Saturnaliji, pobuni protiv “gospodara”, “gospodara”, nositelja višeg znanja, najpopularnijem lenjinističkom sloganu “opljačkati pljačku”, elegantnije Doslovno se sve spaja – do posljednjeg detalja – smrtno ranjenog Adonirama, koji je prvi udarac – s vladarom – primio na Južnim vratima Jeruzalemskog Salomonovog hrama u izgradnji od prvog “druga”, a drugi udarac – kvadratom – u Zapadnom hramu vrata hrama od drugog “druga”, treći “drug” završava na istočnim vratima. Štoviše, on dovršava svog Gospodara i Učitelja uz pomoć čekića – istog čekića koji je sjao zlatom, zajedno sa srpom, na boljševičkim redovima i zastavama, na zastavi euroazijskog “pseudo-carstva” (ili bolje rečeno, “anti-carstva”) SSSR-a, zastavi bivšeg “Istočnog bloka” (“Socijalističkog kampa”) – jednom riječju, na onoj crvenoj zastavi, koja, usput rečeno, sama po sebi sigurno sudjeluje u masonskom ritualu, simbolizirajući krvavu plahtu, koji pokriva Adonirama, kojeg su ubili njegovi “drugovi”.
“Iluminati” Adama Weishaupta
Sovjetski mladi pioniri – lenjinisti, boljševička verzija masonskih izviđača (tragača ili izviđača), koji su od potonjih usvojili mnogo toga – od trokrake kravate s masonskim čvorom do gesta: “Budi spreman!” – nisu stajali po strani ove alarmantne logike simbolike – čiji je “pionirski pozdrav” točno ponavljao (a na nekim mjestima i dalje ponavlja) tajni pozdrav bavarskog tajnog društva masonskog uvjerenja – takozvanih “Iluminata” Adama Weishaupta (nadimka “Spartak” – povezanost iluminatske tradicije s boljševizmom može se pratiti na različitim razinama, počevši od stvaranja tajnog saveza “Spartak” od strane njemačkih komunista i borbe “spartakističkih hrabrih boraca” za prisilno pripajanje Njemačke sovjetskoj “Otadžbini proletera cijelog svijeta” 1918.-1923., a završavajući gotovo doslovnom podudarnošću tekstova “himne” sovjetske mladeži”Napravite krijesove, plave noći! Mi smo pioniri – djeca radnika!” i pjeva se na istu melodiju masonske himne: “Uzdignite svoja srca iznad svih zvijezda, Ružičasti križ sjaji pred nama!”) – dlan podignut na čelo – izvorno je simbolizirao prirodnu gestu zaštite od zasljepljujuće svjetlosti koja proizlazi iz “srednjeg svijeta”, svijeta Plamteće zvijezde, svijeta Lucifera-Lucifera, o kojem je moderni ruski pjesnik Nikolaj Bogoljubov s dobrim razlogom napisao: “Zvijezda je grimizna nad crkvenim dvorištem,
otrovna poput muharice.”
Usput, poznata strofa poznate pjesme A.S. Puškina (koji je također odao počast slobodnom zidarstvu u mladosti pridruživši se Kišinjevskoj loži “Ovidije”):
“Druže, vjeruj da će ona ustati,
zvijezda zadivljujuće sreće!
Rusija će se probuditi iz sna
I na ruševinama autokracije
Naša će imena biti napisana”!, može se ispravno razumjeti samo u ovom čisto masonskom kontekstu, gdje se kombiniraju “slobodnozidarski” pojmovi “drug”, “zvijezda” i “pobuna protiv autokracije”, odnosno protiv legitimne i opravdane moći gospodara, gospodara, gospodara.
Danijelov ciklus
Usput, jedinstvenost samog datuma boljševičke “Velike oktobarske socijalističke revolucije” nije lišena interesa u tom pogledu. U knjizi proroka Daniela, u istoj priči o “kolosu s glinenim stopalima”, spominju se dimenzije slike – 60 x 60 “lakata” (ukupno 360). Ali, kao što smo vidjeli, ne govorimo o prostornom, već o vremenskom ciklusu, i, prema tome, ove brojke ne treba shvatiti kao pokazatelje veličine, već kao šifrirane podatke o trajanju određenih sveto-simboličkih razdoblja u povijesti ljudskog društva. Mnogi predstavnici Tradicije nazivaju razdoblje od 360 godina “Danielovim ciklusom” ili “Danom Danielovim”. Prema tome, “Danielov tjedan” bit će jednak 2520 godina. Ako uzmemo kao polazište sam datum Nabukodonozorovog proročkog sna, u kojem je vidio “sliku” (“Kolos povijesti”) – 603. godinu prije Krista – i dodamo joj “Danielov tjedan” (2520 godina), tada dobivamo točno 1917. (godinu)!
Kao što su stari Rimljani običavali reći, Sapienti je sjedio, to jest: “Dosta za mudre”!
Evo kraja i slave Bogu našem!
