Hrvatska po Ustavu nije antifašistička, nego demokratska i socijalna država

Hrvati-Jugoslaveni i Srbi ne mogu prihvatiti Hrvatsku kao samostalnu državu, pa mantraju o tomu što je temelj na kojem je stvorena država Hrvatska

 

Hrvati-Jugoslaveni i Srbi ne mogu prihvatiti Hrvatsku kao samostalnu državu, pa mantraju o tomu što je temelj na kojem je stvorena država Hrvatska.

Članak 3 jasno definira što je temelj za tumačenje Ustava

„Članak 3.

Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrjednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.“

Tako manipuliraju i Ustavom RH tumačeći ga kako njima odgovara.

Bivši predsjednik Ivo Josipović neprestano mantra „da je Hrvatska, kako piše u Ustavu, bila, je i biti će antifašistička.“

Žalosno je takvo obmanjivane javnosti od jednog pravnika po struci , doktora znanosti i redovnog profesora u trajnom zvanju Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

U Ustavu RH, ni jednom riječi ne piše da je Hrvatska -antifašistička!

To je manipuliranje Ustavom RH, po njegovoj interpretaciji.

U svom znanstvenom radu I. Josipović: Prekršajna odgovornost za promicanje ideologija suprotnih Ustavu Republike Hrvatske

Hrvatski ljetopis za kaznene znanosti i praksu (Zagreb), vol. 27, broj 2/2020, str. 637-680

https://www.academia.edu/86100985/Misdemeanor_Liability_for_Promoting_Ideologies_Contrary_to_the_Constitution_of_the_Republic_of_Croatia

razvija tezu da je Hrvatska, antifašistička preko pozdrava „za dom spremni“ kojega u Ustavu uopće nema, imputirajući svakome tko  mu  suprotstavi svoje mišljenje da je ustašoid, iako u ovom slučaju politička podjela nije bitna. Nitko ne tvrdi da je Hrvatska slijednica NDH. To je i povijesno nemoguće zbog razdoblja totalitarne Jugoslavije

U tu svrhu naravno dr. Ivo manipulira i Preambulom Ustava!

Moram je citirati u cijelosti;

„I. IZVORIŠNE OSNOVE

Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, potvrđenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo:

– u stvaranju hrvatskih kneževina u VII. stoljeću;

– u srednjovjekovnoj samostalnoj državi Hrvatskoj utemeljenoj u IX. stoljeću;

– u Kraljevstvu Hrvata uspostavljenome u X. stoljeću;

– u održanju hrvatskoga državnog subjektiviteta u hrvatsko-ugarskoj personalnoj uniji;

– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora godine 1527. o izboru kralja iz Habsburške dinastije;

– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora o pragmatičnoj sankciji iz godine 1712.;

– u zaključcima Hrvatskoga sabora godine 1848. o obnovi cjelovitosti Trojedne Kraljevine Hrvatske pod banskom vlašću, na temelju povijesnoga, državnoga i prirodnoga prava hrvatskog naroda;

– u Hrvatsko-ugarskoj nagodbi 1868. godine o uređenju odnosa između Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i Kraljevine Ugarske na temelju pravnih tradicija obiju država i Pragmatičke sankcije iz godine 1712.;

– u odluci Hrvatskoga sabora 29. listopada godine 1918. o raskidanju državnopravnih odnosa Hrvatske s Austro-Ugarskom te o istodobnu pristupanju samostalne Hrvatske, s pozivom na povijesno i prirodno nacionalno pravo, Državi Slovenaca, Hrvata i Srba, proglašenoj na dotadašnjem teritoriju Habsburške Monarhije;

– u činjenici da odluku Narodnoga vijeća Države SHS o ujedinjenju sa Srbijom i Crnom Gorom u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (1. prosinca 1918. godine), poslije (3. listopada 1929. godine) proglašenoj Kraljevinom Jugoslavijom, Hrvatski sabor nikada nije sankcionirao;

– u osnutku Banovine Hrvatske godine 1939. kojom je obnovljena hrvatska državna samobitnost u Kraljevini Jugoslaviji;

– u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.), na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.

– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države….“

U Preambuli, odnosno izvorišnim osnovama povijesni je slijed borbe Hrvata za svoju državu.  U tom je slijedu i kneževina, i kraljevina Hrvatska, pa danas nikome ne padne na pamet da Hrvatsku svrstava u kraljevine.

Zlonamjerno vrijeđanja hrvatskih svetinja

U tom je povijesnom slijedu i Banovina Hrvatska, pa nitko Hrvatsku ne naziva banovinom!

U tom slijedu je i otklon od NDH, pa zlonamjerno Hrvatsku nazivaju ustaškom, naročito Milorad Pupovac, njegova SNV-ova glasila sa srpsko-četničkim novinarima i SPC sa svojim pročetničkim svećenstvom.

U tom slijedu je i ZAVNOH i Ustavi iz Jugoslavije, pa Hrvatska nije sljednik Jugoslavije. Baš naprotiv, Hrvatski Sabor 8. listopada 1991. izglasao je Ustavnu Odluku o raskidu svih sveza sa SFRJ. NN 53/1991

1. Republika Hrvatska od dana 8. listopada 1991. godine raskida državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ,
2. Republika Hrvatska odriče legitimitet i legalitet svim tijelima dosadašnje federacije – SFRJ,
3. Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije – SFRJ…

Prema toj Ustavnoj Odluci ne može Hrvatska biti slijednica, ni ZAVNOH-a, ni SR Hrvatske, ni bilo kojeg tijela koje nastupa u ime SFRJ! (članak 3 Ustavne Odluke)

I na kraju izvorišnih osnova piše: .), na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.

– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.

Hrvatska je samostalna, nezavisna, suverena i demokratska država.

U članku 1 Temeljnih odredbi;

Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.

Bez fašizma, komunizma i antifašizma!

To piše u USTAVU RH, profesore, doktore znanosti, Ivo Josipoviću!

Lili Benčik