Tihomir Orešković je promašaj

Tomislav Karamarko mora zaustaviti ovu agoniju

Koalicijski trijumvirat na vlasti u Hrvatskoj pokazuje se ne samo disfunkcionalnim nego sada već pomalo i farsičnim. Iako je HDZ s Karamarkom na čelu najjači član tog trijumvirata, on doživljava velika poniženja od ostalih dvaju: Mosta i predsjednika Vlade Tihomira Oreškovića. Slučaj s povlačenjem nesuđenoga ministra branitelja Milijana Brkića uvjerljivo to ilustrira. Tomu je najviše pridonijelo uporno odbijanje Tihomira Oreškovića da potpiše smjenu ravnatelja SOA-e Dragana Lozančića. Postavlja se pitanje čiju Orešković politiku zapravo provodi. Očito, više je pod utjecajem Mosta, nego HDZ-a, a pazi da se ne zamjeri previše SDP-u. Uostalom, zadržao je ili uzeo dvojicu savjetnika, jednog bivšeg Josipovićeva, Stjepu Bartulicu i drugoga bivšeg Grčićeva iz Milanovićeve vlade, Joška Puljiza, a također inzistira da za ravnatelja SOA-e bude imenovan Daniel Markić koji je bio „desna ruka“ Lozančiću (HT 17. ožujka 2016. str. 5,).

Zašto još Hrvatskom politikom vladaju recidivi velikosrpsko-komunističkog režima? Sve što se u Hrvatskoj događalo prije, a i poslije parlamentarnih izbora, potvrđuje da je Hrvatska pobijedila u Domovinskom ratu, ali nikako da se oslobodi recidiva jugo-komunističkog režima. To su oni koji su bili protiv rušenja Jugoslavije i protiv osamostaljenja Hrvatske. To su ideološki slijednici antihrvatskog jugokomunističkog režima koji je vladao Hrvatskom od 1945. na dalje. Taj režim iza sebe je ostavio preko 1700 masovnih stratišta i grobišta u kojima su kosti hrvatskih domoljuba. Od tih stratišta, po zvjerstvima tog režima, izdvaja se Huda jama u koju je natjerano oko tri tisuće ljudi, među kojima je veći broj žena i djece  koji su ubijeni bez ikakve istrage i suđenja. Prema procjenama u taj rudnik je natjerano oko 3.000 zarobljenika, od kojih su oko 2.000 Hrvati, 700 Slovenaca i 300 Nijemaca (Austrijanci). Ljudi su bacani živi u duboku jamu, a veći broj su živi natjerani u okno rudnika, a potom zazidani izlazi gdje su umirali u najstrašnijim mukama. Ta jama, kao i ostala stratišta, bila su četiri i pol desetljeća  najbrižnije čuvan tajna jugoslavenske komunističke vlasti. Zvjerstva tog režima jednaka su strahotama Auschwitza.

U pravu su oni koji kažu da je Udba naša sudba

Kako je taj zločinački režim vladao četiri i pol desetljeća pa su ideološki slijednici tog režima toliko brojni da su u pravu oni koji kažu da je Udba naša sudba. Naime, to je obavještajno-zločinačka mašinerija koja je vladala na jugoslavenskim prostorima, pa tako i nad Hrvatskim, od 1945. godine na dalje. To je vrijeme velikosrpsko-komunističke tiranije, progona, likvidacija hrvatskih domoljuba i sistematske pljačke Hrvatske. Dakle, unatoč veličanstvenoj pobjedi u Domovinskom ratu, Udba je ostavila svoje ideološke slijednike u svim segmentima hrvatskoga društva. To su razlozi koji sputavaju svaki napredak hrvatskog gospodarstva i društva u cjelini.

I prije Udbe, od 1918. do 1941., jugoslavenskim prostorima vladala je velikosrpska tiranija, punih 22 godine, do raspada Kraljevine Jugoslavije 1941. godine. Prvi pokolj hrvatskoga naroda započeo je 5. prosinca 1918. i od tada do danas Hrvati su potpuno obespravljeni po nacionalnom, kulturnom i gospodarskom pitanju, a Hrvatska sustavno pljačkana. Od tada, Hrvati, kao većinski narod u svojoj Hrvatskoj, po pitanju nacionalnih i gospodarskih prava svedeni su na razinu nacionalne manjine. Od tog vremena, Hrvati nisu pisali svoju stvarnu povijest već su je pisali velikosrpsko-komunistički vlastodršci. I današnje školske udžbenike i povijest napisani su po diktatu velikosrpskog ideologa, merzitelja svega što je vezano za hrvatski nacionalni identitet, Milanovićevog ministra Željka Jovanovića.

Tragovi stogodišnje velikosrpsko-komunističke indoktrinacija su hrvatskog naroda. Rezultate stoljetne velikosrpsko-komunističke indoktrinacije Hrvata vidimo na parlamentarnim izborima. Naime, danas u Hrvatskoj živi oko 87 posto katolika, a doskora smo imali jugokomunističku vladu u kojoj je, uz ortodoksne jugokomuniste, bilo 47 posto velikosrpskih ideologa. Protekli parlamentarni izbori nisu bitno promijenili političko stanje u Hrvatskoj. Tomu su, uz povijesno politički nepismene katolike, pridonijeli i hrvatski branitelji, njih preko 500 tisuća.

Razlika između hrvatskih katolika i hrvatskih branitelja je u tome, što su katolici proganjani od 1918. na dalje, a hrvatski branitelji od 2000. godine. Naime, Račanova velikosrpsko-komunistička koalicija, 14. travnja 2000. godine, donijela je zakon o progonu hrvatskih branitelja. Taj zakon pisali su ideološki jugokomunisti, pravni stručnjaci Ivo Josipović i Ivan Šimonović, a donijet je pod nazivom Deklaracija o suradnji sa Sudom u Den Haagu. Rezultate te Deklaracije osobno su upoznali progonjeni hrvatski branitelji, a posredno i hrvatski narod. Unatoč tomu što u Hrvatskoj imamo oko 87 posto katolika i preko 500 tisuća hrvatskih branitelja Domoljubna koalicija nije uspjela dobiti 51 posto potrebnih glasova u Saboru. To je razlog da je Domoljubna koalicija morala sklopiti ugovor s grupom ljudi iz Mosta. Pokazalo se da je to grupa pojedinaca koja nema nikakve veze s hrvatskim nacionalnim interesima, a ideološki vrlo je bliska Milanovićevom SDP-u.

Može li se dokazati da Most nije Milanovićeva peta kolona

Danas vidimo da se s članovima Mosta ne može voditi prohrvatska politika. Njima je bilo svejedno hoće li surađivati s ideološki jugokomunističkom Milanovićevom koalicijom „Hrvatska raste“ ili s prohrvatskom Karamarkovom „Domoljubnom koalicijom“. Naime, Mostovci su tražili partnerstvo, a ne koaliciju, što znači da su tražili samo hrvatske fotelje. To potvrđuje da ideološki ne pripadaju hrvatskoj Domoljubnoj koaliciji i da ih ne zanimaju hrvatski nacionalni interesi, što su dokazali u više slučajeva. Ono što je posebno zabrinjavajuće kada je predsjednik „Mosta“ Božo Petrov inzistirao na vladi od članova koalicije „Hrvatska raste“ te od „Domoljubne koalicije“ i od članova „Mosta“. To je politika koju podržavaju i Velika Britanije i agresorska Srbija. To znači zanemariti srbočetničke zločine u agresiji, zaboraviti sve posljedice agresije i idemo zajednički naprijed kao da se ništa nije ni dogodilo. 

Jedan broj članova „Mosta“ je, suprotno stavovima „Domoljubne koalicije“, dao glas Ranku Ostojiću za predsjednika Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. U današnjoj političkoj situaciji posebno je važno mjesto ministra unutarnjih poslova. Uz ostalo,  „Most“ je inzistirao (ucjenjivao) da oni predlože svog člana za ministra unutarnjih poslova, a predsjednik Vlade Orešković ih je podržao i imenovao Vlahu Orepića na tu dužnost. Kako je inače „Most“ parolaški inzistirao na nestranačkim ljudima, a obadvje navedene funkcije su itekako stranačke. Sve to potvrđuje da se radi o jednom zajedničkom programu Zorana Milanovića i Bože Petrova s ciljem da se Most, kao peta kolona, priključi Karamarku i Domoljubnoj koaliciji i da ju iznutra ruši, u čemu su do sada potpuno uspijevali. Koliko je u tome svemu izravno uključen predsjednik Vlade Orešković, ocijenite sami.

Kako pobjediti udbašku guju?

Samo zajednički, hrvatski branitelji i ostali domoljubi mogu pobijediti tu, okom nevidljivu velikosrpsko-komunističku guju, koja ruši sve što simbolizira hrvatski nacionalni identitet i što je stvoreno u Domovinskom ratu. Prilikom slijedećih parlamentarnih izbora, hrvatski branitelji po vodstvom i koordinacijom generala Tome Medveda trebaju biti nositelji predizborne propagande i sjetiti se protiv kakve nemani su se borili u Domovinskom ratu. Lako je prepoznati tu neman. Trebaju se sjetiti zakona o progonu hrvatskih branitelja koju je ta jugokomunistička neman, 14. travnja 2000. godine, donijela pod vodstvom jugokomunističke koalicije Ivice Račana. Radi prepoznavanja antihrvatske koalicije, treba se sjetiti da u Hrvatskoj imamo dvije političke ideologije. Jedno je nacionalna prohrvatska stvorena u Domovinskom ratu, koju predvodi Domoljubna koalicije na čelu sa stožernom nacionalnom strankom HDZ-om. Druga je antihrvatska, anacionalna, jugokomunistička, koja je bila protiv rušenja Jugoslavije i protiv osamostaljenja Hrvatske, a predvodi ju jugokomunistička SDP-ova koalicija „Hrvatska raste“. Sve ostalo svodi se na parolaštvo ili svjesno razbijanje hrvatskoga nacionalnog zajedništva.

Danas, nakon dugo vremena, u hrvatskim rukama je HRT kao glavno sredstvo javnog informiranja građana te prilika da na površinu isplivaju istine o povijesti hrvatskog naroda, o zločinima velikosrpsko-komunističkog režima i da konačno pobijedi Domoljubna koalicija, bez ubačenih udbaških recidiva. U realizaciji takvog programa očekuje se posebna aktivnost hrvatskih branitelja da postignu ono za što su se borili u Domovinskom ratu, a to je samostalna Hrvatska pod vodstvom hrvatskih domoljuba koji vole Tuđmanovu Hrvatsku.

Ivan Runje