Hvalospjevi bez pokrića
Kada nekoliko Bunjevaca i jedna Bunjevka iz Đurđina te neizbježni Mirko iz Vinkovaca (koji se dobro „nafatirao“ za mandata Tomislava Žigmanova i Katarine Čeliković u subotičkom Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, pa nastavlja s time i dalje) pričaju pred sedmero Srijemaca u Srijemskoj Mitrovici i sedmero Beograđana u Beogradu o znamenitim Hrvatima iz Srijema i čuvanju baštine Hrvata sa ovih prostora, to se zove Znanstveni kolokviji Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice!
Kada se sve to hvalospjevno objavi na facebook portalima krovnih hrvatskih institucija u Subotici, u hvalospjevnim člancima „Hrvatske riječi“ iz Subotice, te u hvalospjevnim tv emisijama „Dnevnik“, „IzrAVvno“ i „Svjetionik“ na hrvatskom jeziku (u Matici u Subotici je za to nedavno otvoren i „TV Studio“ sa najsuvrmenijom opremom) uz „znanstveno“ bombastičnu formulaciju o brizi za Hrvate u Srijemu i Beogradu i njihovoj baštini, dobija se utisak o fenomenalnom položaju srijemskih i beogradskih Hrvata, a što isti mogu zahvaliti jedino Bunjevcima iz Subotice!
Kada šidski Hrvati još od HNV-a iz Subotice dobiju mali drveni mlin (i ključ) za „malu maticu“, a hrtkovačkim Hrvatima se od CroFonda iz Subotice obečaju tamburice, nema sretnijeg puka od srijemskih Hrvata: Il’ se ženi, il’ tamburu kupi, u nešto se udarati mora!
Sve ove grandiozne i znanstvene stvari sprovodi ista mala skupina Bunjevaca iz Subotice (i poneki Mirko) koja ima ogromne materijalne i druge koristi od toga jer se za ovakav uspješan rad u Suboticu slijevaju milijuni eura od poreskih obveznika iz Republike Hrvatske i milijuni dinara od poreskih obveznika iz Republike Srbije!
Zato rodna kuća bana Jelačića još nije otkupljena u cijelosti i zvrji prazna, a Biografski leksikon Hrvata istočnog Srijema je zapeo u prvom tomu na desetom slovu abecede još 2011. godine zbog nedostatka sredstava!!!
