Prvi posvjedočeni naš čovjek u Peruu je dubrovački plemić i konkvistador Basilio Bassegli koji je tu stigao 1537.
Knjiga Marka Burina (1941. – 2022., umro dan nakon feste svetoga Vlaha) “Hrvatska obitelj u Peruu” (Matica hrvatska, Dubrovnik 2010.) pruža značajan uvid u povijest malobrojne Hrvatske zajednice u Peruu.
Marko Burin rođen je na Osojniku 1941. godine. Sa samo šesnaest godina napustio je svoj rodni kraj i otišao trbuhom za kruhom u daleki svijet. Djelatnost u kojoj se obogatio je peradarstvo. Zaslužan je i za izgradnju mosta preko rijeke Chillón (vlastitim novcem!) kojem je dao ime po rodnom mjestu. Posebno se istaknula njegova uloga za vrijeme Domovinskog rata na kojoj su mu najviše zahvalni njegovi sumještani kojima je pomogao za vrijeme ratne obnove Osojnika i okolice. Njegova uloga bila je presudna i u dovođenju pitke vode na Osojnik, gdje je udružujući vlastita financijska sredstva s gradskim, vodovodna cijev došla do svake kuće na Osojniku 2009. godine.
Njegova plemenitost vidjela se i u potpori Kulturno umjetničkog društva Osojnik, a najviše se očitovala u obnovi brojnih narodnih nošnji. Gospar Marko Burin bio je i umjetnička duša; pisao je pjesme te je objavio nekoliko knjiga iz zapisa svoga oca te iz vlastitih sjećanja, koje su uglavnom posvećene običajima i tradiciji Dubrovačkog kraja. U srcima Sočana i Salački (ljudi iz Osojnika) zauvijek će ostat upamćen kao veliki dobrotvor, koji je znao reći: „Što ja više drugima dajem, to mi Bog više vraća“.
Prvi posvjedočeni naš čovjek u Peruu je dubrovački plemić i konkvistador Basilio Bassegli koji je tu stigao 1537. U Cuzcu na temeljima indijanskog hrama nalazi se crkva San Blas (Blaž, Vlaho).
Marin Pisetić (?) s otoka Lopuda piše 1589. u Potosiju oporuku. Ime je promijenio u Juan Garcia, kako se zvao i jedan od osvajača Perua iz 1495. koji nosi isto prezime kao i Francisco Pizarro (1478.-1541.). Upravitelj Perua je 1564. – 1569. Lope Garcia de Castro. U Peruu su u doba baroka boravili svećenici iz Rijeke Ivan Krstitelj Marchesetti i Nikola Sušić, te Ivan Ratkaj, Ferdinand Konšćak koji je izradio vrijedne karte Kalifornije, Varaždinac Franjo Ksaver Haller i Međimurac Ignacio Szentmartony.
Ne znam jesu li članovi obitelji Radulović koji su se u XVII. stoljeću obogatili prijevozom američkoga srebra i postali grofovi i kardinali u Italiji, doticali Perua. Radulović su iz Hercegovine (Kalađurđevići poviše Mokošice) došli u Gruž i na Lopud, pa iselili u Italiji, Marche.
Autor često koristi španjolsku transkripciju hrvatskih prezimena, što je ispravno, ali za potrebe članka koji pišem nepotrebno.
Miho Bakula Yugovich (iselio 1874.) obogatio se trgujući vinom i kaučukom, nastavio je sa trgovinom i tramvajskim dionicama.
Njegov sin Juan sa 24 godine je gradonačelnik Huachoa. Juan Miguel Bakula Patinom (Lima, 17. II. 1914. – Miraflores, 18. X. 2010.) bio je dekan diplomatskoga zbora i ugledni povjesničar. Cecilia Bakula Budge je ravnateljica Peruanskog a nacionalnoga kulturnog instituta.
Brašani iz Žukovica na Pelješcu pišu se Bresani.
Sinovi obogaćenog Ivana su Federico Bresani se Villar (1836.-1910.), ministar financija, te Jose, gradonačelnik Lime.
Alberto Bresani Rosel bio je veleposlanik u Japanu, a Raul Bresani Zavala je ministar savjetnik.
Manuel Ćurlica Bjelovučić dolazi u Peru 1834. kao konzularni dužnosnik Austrijskog carstva, te dovlači rođake u Peru. Rano je došla i obitelj Puh.
Godine 1876. u Peruu bilo je 479 državljana austrijskog carstva od čega samo 32 žene. Većinom primorskih Hrvata, najviše iz Dubrovnika i okolice.
Drugi val iseljavanja Hrvata je bio iza Prvoga svjetskog rata, treći naravno iza Drugoga svjetskoga rata.
Većina Hrvata bavila se rudarstvom i trgovinom, manje poljoprivredom, obrtom i hotelijerstvom. Kada bi došao neki brod iz Dubrovnika ljudi bi putovali i 60 km da čuju novitade i materinsku riječ. Imena rudnika hrvatskih iseljenika do 1911. govore i o političkoj orijentaciji. Balkan i Zrinski od Kuničića, Zagreb od Galjufa, Velebit od Grlića, Slavonia od Lale, Zadar od Zinića, San Blaz, Epidauro i Montenegro od P.
U planinskom Cerro de Pascu 1887. imamo po mjestu rođenja 19 iz Rijeke Dubrovačke, 8 iz Župe Dubrovačke, 5 iz Boke, 4 iz Banovine, 3 iz Osojnika (vrlo blizu Rijeke Dubrovačke), 3 iz Dubrovnika, 8 sa Pelješca, 2 iz Konavala, po jedan iz Brača, Zadra i Trstenoga.
(Nastavak slijedi)
