KAKVA SMO MI TO DRŽAVA – Glavni državni inspektor s lisicama na rukama

Nalazimo se u nezavidnom položaju. Za to nije kriv samo Andrija Mikulić. Kriv je onaj koji ga je postavio na tu dužnost

Uhićen je glavni državni inspektor pod sumnjom da je primao mito i zataškavao određene nepravilnosti u državi. Bilo bi smiješno da nije žalosno. Osoba koja je po svojoj funkciji dužna štititi pravni poredak, boriti se protiv korupcije i kriminala, ogrezla je u teški kriminal. Samo uvaženi, arogantni, oholi, neodgovorni i nesposobni dr. sci Andrija Mikulić, bivši glavni državni inspektor je doveden, s lisicama pred suca. Tereti ga se  da je primio mito kako bi zažmirio pred  kriminalom.

Tuđem se zlu ne treba veseliti. To nije lijepo i nije kršćanski. Međutim kad se nešto takvo dogodi svaki pošten čovjek i pravi domoljub osjeća se ugodno i  ne gubi vjeru u pravdu i pravednost. Počinje opet vjerovati u institucije. U HDZ-u sad kažu da je ovo uhićenje dokaz kako nema nedodirljivih. Svim lopovima i prevarantima, koji su uhvaćeni, u svojim nedjelima će se suditi i privesti ih pravdi. Bivši premijer je svoje odslužio. Neki ministri su u zatvoru. Nekima se sudi. Sve to ide nekako presporo. Stranka koja je osuđena za korupciju i kriminala još uvijek vedri i oblači. Podupire je oko 30 posto birača. To je svojevrsni apsurd. Te osumnjičene i osuđene likove je upravo HDZ, odnosno njezin predsjednik, premijer Andrej Plenković doveo na vlast i omogućio im da se raspomame u svojem resoru. Branio ih je i umanjivao njihove krimene, ističući kako su bili sjajni i fenomenalni u obavljanju svojeg posla. Prema pisanju medija to se za bivšeg državnog inspektora baš i ne bi moglo reći. Znalci kažu da je bio nesposoban i neodgovoran. Suradnici govore da je bio drzak, ohol, nadmen, pun sebe… Bojali su ga se. Oko sebe je stvorio atmosferu straha i dojam kako je zaštićen. Štitila ga stranka kojoj pripada. To traje još od Mikulićeve uloge u gradu Zagrebu i suradnje s pokojnim gradonačelnikom Bandićem.

Bilo je tu puno mračnoga i mutnoga. Unatoč toga, premijer Plenković ga je postavio na čelo Državnog inspektorata. To je ustanova koja bi trebala biti časna, odgovorna i ugledna. S Mikulićem na čelu to se srozalo. Za vjerovati je kako tamo postoje sposobni i odgovorni ljudi koji znaju svoj posao i koji će vratiti ugled toj državnoj ustanovi. Ti i takvi ljudi su dosad bili u sjeni bahatog i arogantnog šefa, koji je samo naređivao i pravio se važan. Dovoljno ga je bili pogledati i pratiti neke njegove javne nastupe. Htio se raspucati od veličine i važnosti. Uz sveto enormno se obogatio. Ljubitelj oružja i strastveni lovac se tako dokazivao. Napumpavao je svoj ego.

Inspekcija inspektora

Za očekivati je da će ga potpuno raskrinkati. Po zakonu bi mu trebalo oduzeti sve što je nezakonito stekao. Državi treba vratiti ukradeno. Vratiti se ne može ono što je trajno oštećeno i opustošeno. Bio je pokrovitelj nezakonitosti. Dopustio je da se pojedinci koriste nedopustivim radnjama kojima su se bogatili. Šutio je i žmirio. Oni su mu za to plaćali, što u eurima, što u naturi (meso, mesne prerađevine…). To se događalo u samom vrhu državne inspekcije. Ništa nije bolje niti u niže rangiranim inspekcijskim institucijama. Što li samo rade, županijski i općinski inspektori. Bi li se tako raspojasali i obogatili lokalni šerifi da njihove inspekcije ne šute. Ne šute one badava. Šutnja se plaća.

Bilo bi dobro zaviriti u te ustanove, napose u pojedinim regijama. U svemu tomu imaju svoje prste i pojedini saborski zastupnici, načelnici i gradonačelnici.

Nikoga nije briga za to. Dok većina, uslijed inflacije jedva proživljava, pojedinci se bogate, na račun države, odnosno naroda. Nadzora nad tim nema. Inspekcije žmire i šute. Zoran i indikativan primjer je uhićeni glavni državni inspektor.

Kakva farsa i tragikomedija?

Kako uopće još funkcioniramo kao država ? Kako uopće još živimo i preživljavamo? U nezavidnom smo položaju. Za to nije kriv samo Andrija Mikulić. Kriv je onaj koji ga je postavio glavnim državnim odvjetnikom.

Ankica Benček