Mimara je 1930-ih živio u Zimdinovom dvorcu Schloss Enzesfeld pokraj Beča, gdje se družio s europskom aristokracijom
PITANJA POSTAVLJENA »UMJETNOJ INTELIGENCIJI«
Poput knjiga Guya Gavriela Keya (1954.) ili Tisućuijedne noći djeluju odgovori AI-ja. Hvala AI-ju na odgovorima, bili oni točni ili ne, razveselili su me.
Evo što mi je AI odgovorio na moguće sveze Ante Topića Mimare i Williama Zimdina
Odlukom da 1930-ih uđe u krugove visoke međunarodne financije, Ante Topić Mimara ostvario je ključnu životnu poveznicu s Williamom Zimdinom, koja mu je omogućila uspon od sumnjivog trgovca umjetninama do svjetski poznatog kolekcionara.
Njihov odnos definiran je sljedećim činjenicama:
- Pokroviteljstvo i zaštita: William Zimdin, nevjerojatno bogat židovski financijaš podrijetlom iz Estonije (posjedovao banke, rudnike i brojne nekretnine), postao je Mimarina “ulaznica” u najviše krugove. Mimara je 1930-ih živio u Zimdinovom dvorcu Schloss Enzesfeld pokraj Beča, gdje se družio s europskom aristokracijom (uključujući vojvodu od Windsora nakon njegove abdikacije). [1]
- Dubrovnik i Argentina: Kada je Zimdin bježao pred nacistima zbog svog židovskog podrijetla, Mimara mu je pomogao oko logistike i skrivanja imovine. Zimdin je posjedovao luksuznu Vilu Argentinu
- (zapravo Vili Šeherezadu op T.T) u Dubrovniku, koju je Mimara kasnije koristio. (?, T.T.) Također, Mimara je bio ključan u organizaciji Zimdinova bijega u Južnu Ameriku (Argentinu), gdje je Zimdin nastavio svoje poslovanje. (?, T.T.)
- Vila na Pantovčaku: Jedan od najopipljivijih dokaza njihove veze je današnja Vila Prekrižje (dio kompleksa predsjedničkih dvora u Zagrebu). Tu je vilu (poznatu kao Vila Zimdin) za Williama Zimdina projektirao arhitekt Stjepan Planić 1940. godine. Mimara je kasnije preuzeo brigu o toj nekretnini i koristio Zimdinove resurse za vlastito pozicioniranje u poratnoj Jugoslaviji.[3]
- Trgovina umjetninama: Vjeruje se da je Zimdin financirao mnoge Mimarine rane kupnje i “akvizicije” umjetnina. U krugovima oko njih dvojice kretali su se i Simanoviči (potomci)
- tajnika Rasputinova Arona Simanoviča, Semjon i Joshua, T.T.), koji su bili involvirani u pranje novca i sumnjive transakcije u Parizu, što sugerira da je Mimara bio operativac u širem sustavu koji je Zimdin financirao.[1, 2]
Mimara je od Zimdina naučio kako se kretati u svijetu u kojem su granice između legalnog poslovanja, špijunaže i trgovine dragocjenostima vrlo mutne. Upravo su Zimdinov kapital i veze omogućili Mimari da se nakon Drugog svjetskog rata pojavi u Münchenu kao “savjetnik” za povrat umjetnina, gdje je pod sumnjivim okolnostima stekao jezgru svoje današnje kolekcije.[3]
Na upit o odnosu Mimare i čovjeka koji je sebe zvao Tito AI odgovara:
Odnos između Josipa Broza Tita (? – 1980.)i Ante Topića Mimare (1898. – 1987.) jedna je od najintrigantnijih i najtajnovitijih veza u povijesti socijalističke Jugoslavije. Iako su dolazili iz potpuno različitih miljea, njihova je suradnja nakon Drugog svjetskog rata bila od obostrane koristi.
Evo ključnih aspekata njihova odnosa:
- Mimara kao Titov “povjerenik za specijalne zadatke”
Nakon 1945. godine, Mimara se pojavljuje u okupiranoj Njemačkoj (Münchenu) kao član jugoslavenske misije za reparaciju i povrat umjetnina. Zahvaljujući svom poznavanju umjetnosti, ali i vještinama stečenim u krugu Williama Zimdina (1880.-1951.) i pariškog podzemlja, Mimara je uspio za Jugoslaviju (ali i za Tita osobno) izvući ogromne količine umjetnina. Postoje opravdane sumnje da je tom prilikom Mimara dobar dio predmeta prisvojio, ali mu je Tito to tolerirao jer je opskrbljivao jugoslavenske muzeje i državne rezidencije vrhunskim djelima.
- Pitanje obavještajnog rada
Mnogi povjesničari i istraživači (poput onih koji su se bavili arhivima Udbe) vjeruju da je Mimara bio dugogodišnji agent jugoslavenske obavještajne službe.
- Vjeruje se da je Mimara, kao čovjek s vrhunskim vezama na Zapadu (zahvaljujući Zimdinu i bogatoj supruzi Wiltrud Mersmann), služio kao Titov “prozor” u svijet međunarodnih financija i visokog društva.
- Njegova sposobnost da se infiltrira u zapadne krugove bila je neprocjenjiva za režim koji je balansirao između Istoka i Zapada.
- Darovnica i Muzej Mimara
Vrhunac njihova odnosa bila je Mimarina odluka da svoju golemu kolekciju (čija je autentičnost i danas predmet spora među stručnjacima) pokloni Hrvatskoj i Jugoslaviji.
- Tito je osobno podržavao Mimaru i osigurao mu status povlaštenog građanina.
- Iako je Mimara većinu vremena živio u svom dvorcu u Austriji, u Zagrebu je uživao zaštitu najvišeg vrha. Čak i nakon Titove smrti, projekt otvaranja Muzeja Mimara 1987. godine bio je realizacija plana koji je započet uz Titov blagoslov.
- Poveznica preko “Vile Zimdin”
Kao što je ranije spomenuto, Mimara je koristio resurse svog mentora Williama Zimdina. Činjenica da je Tito preuzeo Zimdinovu vilu na Pantovčaku za svoje potrebe (Vila Prekrižje), dok je Mimara ostao njezinim “neslužbenim čuvarom” i savjetnikom za njezino opremanje, pokazuje koliko su njihovi interesi bili isprepleteni.
- Je li Mimara bio “Pravi Tito”?
Zanimljivo je spomenuti i jednu od bizarnijih teorija zavjere (koja nema povijesno uporište, ali je dio urbane legende) prema kojoj su Tito i Mimara bili u tako bliskom odnosu jer su bili dio iste tajne organizacije, ili čak da je Mimara znao “pravi identitet” Josipa Broza iz dana bečkog i pariškog ilegalnog rada.
Zaključak:
Tito je u Mimari vidio čovjeka koji može obaviti poslove koje službena diplomacija nije mogla – od nabave dragocjenosti do diskretnih veza sa zapadnim kapitalom. Mimara je zauzvrat dobio neometan pristup Jugoslaviji, zaštitu od istraga o podrijetlu svojih umjetnina i mogućnost da se u domovini pretvori u velikog mecenu i nacionalnog heroja. Njihov je odnos bio klasičan primjer simbioze politike i sumnjivog kapitala.
