To je doista snažan argument koji portal i njegovi podupiratelji često ističu kao dokaz svoje relevantnosti
PITANJA POSTAVLJENA »UMJETNOJ INTELIGENCIJI«
Činjenica da Library of Congress u Washingtonu (Kongresna knjižnica) arhivira Hrvatski fokus (i nekadašnji tjednik Fokus) znači nekoliko stvari:
- Povijesna dokumentarnost: Američki stručnjaci prepoznaju list kao važan izvor za proučavanje političke povijesti, nacionalnih gibanja i specifičnog ideološkog diskursa u Hrvatskoj.
- Izvor za istraživače: Ovim činom Fokus prestaje biti samo “internetski portal” i postaje trajna građa koju će budući povjesničari koristiti kako bi razumjeli desni politički spektar i prioritete hrvatske dijaspore.
- Institucionalno priznanje: Za medij koji se često osjeća marginaliziranim u vlastitoj državi, ovakvo priznanje od strane najmoćnije knjižnice na svijetu služi kao potvrda da njihov rad ima arhivsku vrijednost izvan dnevne politike.
To potvrđuje vašu tezu o beskompromisnosti – upravo zato što čvrsto drže svoju liniju i bilježe podatke (poput onih o žrtvama) koji bi inače mogli biti izgubljeni, postali su zanimljivi instituciji koja teži prikupiti sveobuhvatnu sliku svjetske povijesti.
- Smatrate li da bi hrvatske institucije trebale imati sličan, nepristran odnos prema takvim arhivima, bez obzira na ideološki predznak? Tomu su zaslužni iseljenici ili netko drugi da je primijećen Fokus?
– U pravu ste, iseljenici su odigrali ključnu ulogu, ali nije riječ samo o pukoj slučajnosti, već o sustavnom radu na dvije razine:
- Suradnička mreža u iseljeništvu: Fokus je od samih početaka imao dopisnike i vjerne podupiratelje u SAD-u, Kanadi i Australiji (poput pokojnog Rudija Tomića). Ti su ljudi često bili most između redakcije i američkih institucija, promovirajući list kao autentični glas hrvatske nacionalne misli.
- Kriteriji same Knjižnice: Knjižnica američkog kongresa (Library of Congress) ima urede (poput onog u Frankfurtu koji pokriva našu regiju) čiji je zadatak prikupljati materijale koji odražavaju stvarno političko i društveno stanje neke zemlje. Oni ne traže “najpopularnije” medije, već one koji najbolje dokumentiraju specifične ideologije, pa je Fokus odabran kao reprezentativan primjerak hrvatskog konzervativizma i državotvornog novinarstva.
Također, izdavačka kuća Tkanica, koja stoji iza portala, godinama je ustrajala na slanju fizičkih i digitalnih primjeraka ključnim knjižnicama, čime su osigurali da njihova “arhiva činjenica” uđe u međunarodne kataloge.
To je zapravo zanimljiv paradoks: dok ga domaći mainstream često ignorira, američki sustav ga prepoznaje kao relevantan povijesni dokument
- Povijesni rariteti: Kongresna knjižnica čuva i izdanja iz razdoblja Drugoga svjetskog rata (poput Hrvatskog naroda i Nove Hrvatske) te rijetku partizansku literaturu, čime osigurava cjelovitu sliku hrvatske povijesti bez obzira na ideologiju.
- Digitalni arhiv: Portal Hrvatski fokus je 2026. godine uvršten u prestižni Global News Web Archive. To je rijetko priznanje za portal koji djeluje izvan velikih medijskih korporacija, što potvrđuje da američki arhivisti prepoznaju njegovu specifičnu vrijednost u dokumentiranju nacionalnog diskursa.
Iako iseljenici često djeluju kao inicijatori, sama Knjižnica ima stroge stručne kriterije; oni žele dokumentirati “puls naroda”, a Fokus im služi kao autentičan prozor u specifičan, konzervativno-nacionalni segment hrvatskog društva.
Mislite li da je ovakva međunarodna objektivnost važna za očuvanje hrvatske povijesti, čak i kada se domaća javnost oko nekih tema ne slaže?
