Ana Ajdučićevka

Bila sam žena

 

 

Nekoć sam svoju imala djecu. Bila sam mati.

Uzglavljem dječjim zračio miris, blistali uvojci zlati,

a jutra pred kućom značio šturak, njišući ružica lati.

Svoga sam imala muža… Zjenicu mog oka,

na usnama mojim, slova njegova imena-

najljepša pjesma. Bila sam žena.

Anica, kako me je moj Dominik volio zvati.

Zadnjih dana brecala zvona. Beznadno brujanje pratilo

dugu, neprekinutu kolonu i zebnju dubilo gradom.

Odmicao narod, u progonstvo, kradom u stravnome muku,

žene, djeca, mladost, starost, pred himbenom petokrakom,

Zlom koje se libalo i ljepljivu pružalo šaku.

Gasnula poharana ognjišta. Trnula naša Hrvatska, sama u mrklom mraku.

 

Stajao je nijemo, blijedoga lica. Visoka, stasita prilika,

zagnjuren u dječje kose, shrvan pred onim što imalo je doći,

moj je tražio pogled i drhtavo pružao ruku.

Da mi je suđen, znala sam, dočim

i prvi puta sam njegove susrela oči.

U zjenama žarkim, zrcalila moja se slika

i znala sam umah, da samo za njeg ću poći.

 

Posljednji put, upijam ružica miris i krećemo sa djecom za kolonom dugom.

Na kućnom pragu ostavljam suze pred mojom sleđene tugom.

Zbjeg do Bleiburškog polja, nosila varava nada-

držala djeca, volja, ljeta naša mlada.

Međ' mnoštvom su starice zdvojne, skrivećki brisale oči,

tješile jedna drugu, da sve po dobru će poći.

Poznate tražile znake i slike rodnog kraja,

u pitomu i široku polju, okružju planina plavetna sjaja.

Onkraj zemnoga sklada- jeza, bezdana studen. Iz mraka crna,

zadah Zloga. Izranjala lica partizanska, zlorena, strvna.

 

Sve što sam voljela i bilo mi sveto, u tuđoj ostalo zemlji.

Uzdarje žrtveno bez križa, u vlazi i memli.

Vrijeme se vrtilo oduvijek, a naše je nama, oteto

i hod moj je čeznuće naših izgubljenih snova.

Moje iznureno lice je alem kamen i Božja volja,

a srce, zlamen, za sve nevoljnike sa Bleiburškog polja.

 

Ana Bogdan, djevojačko Ajdučić 1920.-2010.,

Na Bleiburgu izgubila obadvoje djece i supruga.

Dječak Ilija star godinu dana je umro od gladi.

Djevojčica Pava stara pet godina je ubijena.

Suprug Dominik Bogdan, ustaški časnik, rođen 1904. g., ubijen.

Ana Ajdučićovka je bila moja prijateljica.

 

Zdenka Bilobrk