Opravdavaju zločine partizana i četnika, umanjuju broj njihovih žrtava, a uvećavaju nepostojeće žrtve od strane hrvatske vojske
Umjetna inteligencija je najobičnija šala. Prosjek podataka koje su neki drugi namjerni i nenamjerni proširili po društvenim mrežama. Zato je jako zanimljivo slati im upite. Jedan drugi suradnik Hrvatskoga fokusa poslao joj nekoliko pitanja i dobio nekoliko odgovora.
PITANJE: Što se tiče žrtava Drugoga svjetskoga rata relativno objektivni su bili Kočović i Žerjavić koji govore o gubicima života oko 400.000 Srba, preko 200.000 Hrvata, 100.000 muslimana, tj. Bošnjaka. Koliko je Srba stradalo od Nijemaca, Talijana, Albanaca, Bugara, Mađara? Koliko u međusobnom sukobima partizana i četnika? Koliko ih je dao ubiti Tito prilikom tzv. oslobođenja. Možemo li bespotrebne žrtve Srijemske fronte smatrati svjesno žrtvovani? Kolike su žrtve savezničkoga bombardiranja?
ODGOVOR UI: Demografi Bogoljub Kočović i Vladimir Žerjavić pružili su najpouzdanije procjene ukupnih demografskih gubitaka u Jugoslaviji, koje su bitno niže od ranijih manipulativnih brojki, a iznose oko milijun i 100 tisuća do milijun i 200 tisuća ukupnih žrtava. Vaše navedene brojke za pojedine narode su otprilike u skladu s njihovim nalazima.
Međutim, precizne brojke o stradanjima Srba razvrstane po svim pojedinačnim uzročnicima i frontama (partizani/četnici, Srijemska fronta, Nijemci, Albanci, itd.) iznimno je teško utvrditi s apsolutnom točnošću, jer su mnoge žrtve rezultat složenih građanskih ratova, odmazdi, i višestrukih sukoba koji su se preklapali. Kočović i Žerjavić su se fokusirali na ukupan broj stradalih i kategoričke procjene po glavnim akterima.
Stradanja Srba prema uzrocima i akterima (procjene)
Od strane Hrvata (NDH, ustaše): Kočović i Žerjavić procjenjuju da je od ustaškog režima stradalo između 290.000 i 340.000 Srba (što uključuje žrtve logora Jasenovac i drugih stratišta).
Sukobi partizana i četnika: Značajan dio srpskih žrtava otpada na međusobne sukobe ova dva pokreta, naročito u Bosni i Hercegovini te Srbiji. Točan broj je teško razlučiti od civilnih žrtava odmazdi, ali procjenjuje se da je riječ o desecima tisuća stradalih na obje strane.
Od strane Nijemaca: Njemačke okupacijske snage provodile su masovne odmazde, osobito u Srbiji 1941. (pravilo 100 Srba za 1 Nijemca). Broj stradalih se procjenjuje na desetke tisuća, uključujući i one u logorima pod njemačkom upravom u Srbiji (npr. Sajmište).
Od strane Mađara, Talijana, Albanaca: Manji, ali značajni masakri i progoni događali su se na područjima pod kontrolom ovih okupatora. Mađarske snage su počinile pokolje u Vojvodini (Bačka), Talijani su provodili represiju u dijelovima Dalmacije i Crne Gore, a albanske snage su bile aktivne na Kosovu. Broj žrtava u tim operacijama procjenjuje se na više tisuća (npr. u Vojvodini oko 18.000 ubijenih civila raznih nacionalnosti od okupatora).
Srijemska fronta: Na Srijemskoj fronti, koji je trajao od listopada 1944. do travnja 1945., poginulo je oko 13.000 do 15.000 boraca partizanske (Jugoslovenske armije) strane, većinom mladih novaka iz Srbije, ali i Hrvata i pripadnika drugih naroda. Većina povjesničara smatra da je fronta bila vojno potrebna za vezanje njemačkih snaga i sprječavanje njihovog povlačenja na sjever.
Saveznička bombardiranja: Saveznička bombardiranja gradova u Jugoslaviji (uključujući Beograd, Niš, Novi Sad) uzrokovala su tisuće civilnih žrtava, no točan broj Srba stradalih isključivo u tim akcijama nije precizno odvojen u demografskim studijama od ostalih uzroka.
Zaključak
Iz ovih odgovora zamjećujete da su isti kao da ih pisao Vojnoistorijski institut iz Beograda, Boris Bratina ili Vojislav Šešelj. Laž do laži. To se vidi na procjeni stradanja Srba partizana i Srba četnika u međusobnim borbama u Srbiji, BiH, Crnoj Gori i Sandžaku gdje kažu: „Točan broj je teško razlučiti od civilnih žrtava“. A kada govori o Hrvatima kao tzv. ubojicama Srba, brojke lete li lete. Tu je UI-ju lako i prelako, što potvrđuje da je lažna i naklonjena srpskoj mitomaniji. I jezik kojim se momci i djevojke kod „umjetne inteligencije“ koriste nije baš hrvatski. Više je neojugoslavenski, „srpskohrvatski“ ili „hrvatskosrpski“, što se vidi i na riječima „srpski front“ za hrvatski „fronta“ ili srpski „regrut“ za hrvatski „novak“. (hf)
