Tereza je voljela devetoga masovnog ubojicu dvadesetog stoljeća!

Kesoviju se ne može preodgojiti, zato ju treba kritizirati, i to opravdano!

Gostujući kod voditelja Aleksandra Stankovića, Tereza Kesovija se prisjetila susreta s Titom te je istaknula da ima pozitivna sjećanja na Jovanku Broz te da govori iz vlastitog iskustva. “On je volio pjesmu “NONO” i uvijek je želio da budem blizu njega. Bio je šarmantan, drag i dobar čovjek. To je bilo vrijeme moje mladosti i imam pravo reći da sam ga voljela”, kazala je.

Kesovija je iskazala neslaganje s današnjom reinterpretacijom prošlosti kazavši: Svi smo plakali kad je Tito umro, a danas se o tomu govori drukčije, ja sam ostala ista, ne dozvoljavam da me netko mijenja jer to želi. Ja sam živi svjedok vremena”. Odgovorila je na konstataciju Aleksandra Stankovića da u 26 godina koliko traje emisija Nu2 nitko nije govorio ljepše o Titu, iako je bio masovni ubojica, ljubitelj žena i trgovac drogom!

“Nijedan normalan čovjek mi ne može, niti smije uzeti za zlo moje riječi. Zato što sam ja prvo živjela tu epohu, živjela sam. Taj čovjek je želio da sam uz njega. I tu nisam bila jedina, da se razumijemo, okupljao je. Bila bih ništavno stvorenje kad bih jednostavno pljunula na sve u mom životu, pa tako i na to”, rekla je.

To je problem gospođe Kesovije, što se nije promijenila, i što ne pljune na druženje s Titom. Valjda je čula da je Tito 9. masovni ubojica XX.-og stoljeća.

Tereza je voljela 9. masovnog ubojicu X.-og stoljeća!!! A Oliver Dragojević nije htio u Beograd na koncerte i nikako. Baš zbog zločina nad Hrvatima za koje su odgovorni “Stari prijatelji” (“Prijatelji stari, gdje ste”) koje je Tito okupljao. 

Glad za slavom – nema granica? Do slave (“Starih prijatela”), i preko… Vukovarske bolnice? Tereza Kesovija i Vesna Bosanac? Percepcija, ugled i moć?

Kada Tereza Kesovija kaže da “ne dozvoljava da je netko mijenja jer to želi”, morala bi znati da je odnos važne osobe prema političkom totalitarizmu jako važan. Tu “vlastito iskustvo” (“pozitivno sjećanje prema Jovanki Broz” i “voljenje šarmantnog Tita”) prestaje biti osobno, vlastito. Pa ako ju se ne može mijenjati (vidimo da ne može), može ju se kritizirati.

Reći da je sestra Jovanke Broz bila supruga Đoke Jovanića. Čije se masovne grobnice Hrvata u Zagebu stalno otkrivaju, s ljudskim kosturima bez odjeće i sa žicom oko ruku. A tko je mogao u društvo Jovanke Broz? 

Jure Vukić, Tribanj