Sada govore da to nije bio fašizam, već kolonijalni kapitalizam!?
Velika glad u Irskoj (1845. – 1852.) i Velika glad u Iranu (1917. – 1919.) ubrajaju se među najstrašnije humanitarne katastrofe u modernoj povijesti. U oba slučaja postupci i politike Britanskog Imperija dramatično su pojačali smrtnost i pretvorili prirodne krize u masovne pomore. Ipak, s povijesno-pravnog i ideološkog stajališta, povjesničari ove događaje i dalje definiraju kao ekstremni kolonijalni nemar, imperijalni cinizam i ratni oportunizam, radije nego kao fašizam. Velika glad u Irskoj (An Gorta Mór). Tijekom ove katastrofe umrlo je preko milijun ljudi, a još dva milijuna je emigriralo. Što se dogodilo?
Bolest krupne plijesni uništila je urod krumpira koji je bio jedina hrana irske sirotinje.
Uloga Britanije: Irska je tada bila dio Ujedinjenog Kraljevstva, ali je tretirana kao kolonija. Dok su Irci masovno umirali, britanska vojska je čuvala luke i osiguravala nesmetan izvoz žita, stoke i maslaca iz Irske u Englesku. London je odbio zatvoriti luke jer bi to “poremetilo slobodno tržište”.
Zašto to nije fašizam, već kolonijalni kapitalizam?
Doktrina Laissez-faire: Britanski dužnosnici (poput Charlesa Trevelyana) bili su fanatici slobodnog tržišta. Vjerovali su da se država ne smije miješati u ekonomiju dijeljenjem besplatne hrane.
Providencijalizam i rasizam: Britanska elita je glad cinično smatrala “Božjom kaznom” koja će Irce naučiti modernoj poljoprivredi i marljivosti. Cilj nije bio biološko uništenje rase iz mržnje (kao kod fašista), već nasilno ekonomsko preoblikovanje irskog društva.
Velika glad u Iranu (Perziji)
Tijekom Prvog svjetskog rata, u neutralnom Iranu, od gladi i epidemija umrlo je, prema različitim procjenama, između 2 i čak 8-10 milijuna ljudi. Što se dogodilo? Unatoč proglašenoj neutralnosti, Iran su okupirale britanske, ruske i osmanske postrojbe. Suša je uništila urod, a ratne operacije uništile su poljoprivrednu infrastrukturu.
Uloga Britanije: Britanska vojska je masovno rekvirirala (otimala) žito i hranu s iranskih polja kako bi prehranila stotine tisuća svojih vojnika u regiji (u Iranu i Mezopotamiji). To je dovelo do eksplozije cijena hrane, spekulacija i opće gladi. K tome, Britanci su blokirali uvoz žita iz susjednih zemalja i odbijali Iranu isplatiti prihode od nafte kako bi vlada mogla kupiti hranu.
Zašto to nije fašizam, već ratni imperijalizam?
Podređivanje ratnom stroju: Za London, Iran je bio samo logistički teritorij. Britanski prioritet bio je dobiti Prvi svjetski rat protiv Njemačke i Turske, a ne prehraniti lokalno stanovništvo. Odsutnost ideologije istrebljenja: Britanci nisu proveli invaziju s ideološkim planom brisanja Perzijanaca s lica zemlje radi stvaranja “životnog prostora” za Engleze. Oni su naprosto pokazali potpunu, hladnu ravnodušnost prema sudbini koloniziranih ljudi u ime vlastitih geopolitičkih i vojnih ciljeva.
