Da je Zoran Milanović pravi hrvatski predsjednik, naredio ni reviziju pravosudnog procesa Branimiru Glavašu

U Zagrebu se protiv Hrvatske govori isto što i u Beogradu. Zagreb prednjači u mržnji prema NDH i lažima o Jasenovcu

Današnji “predsjednik Hrvatske”, dezerter Domovinskog rata – Zoran Milanović oduzeo odličja branitelju Osijeka, zbog “zbog ratnog zločina”. Što ne iznenađuje. Jer je kontekst i kontinuitet veleizdaje i kolaboracije sa srpskom genocidnom politikom. Dezerter Domovinskog rata ne može biti “predsjednik Hrvatske” bez Brezovice, Srba i Jasenovca. Zbog čega bi se morali sramiti neki branitelji, Sinjani, Imoćani i cijeli HGZ (Hrvatski Generalski Zbor).

Pokrovitelj Sinjske Alke – dezerter Domovinskog rata koji potvrđuje presudu hrvatskom generalu Glavašu, koji veliča 1. antifašistički ustanak u Europi (u Brezovici)” i koji ide sam ili šalje svog izaslanika u Srb i Jasenovac.

Svašta. Sve veleizdaja i kolaboracija sa srpskom genocidnom politikom… Bleiburg, odnos prema Bleiburgu, odnos prema Jasenovcu, pisanje za strane medije iz Hrvatske (danas i prije 1990.), ubijanje Hrvata na zapadu, i na koncu slučaj Zvonko Bušić. 

Pisanje za strane medije iz Hrvatske i odnos “Zagreba” prema Jasenovcu, i više od veleizdaje i kolaboracije sa srpskom genocidnom politikom? Jest! Jer da je Beograd (SANU) tužitelj, Zagreb bi se morao braniti. Ali Zagreb, ne samo da se ne brani, Zagreb govori isto što Beograd. Zagreb, ne samo da se ne brani i da govori isto što govori Beograd, Zagreb prednjači u mržnji prema NDH i lažima o Jasenovcu. SANU plagira Zagreb?

Psihološko ratovanje protiv Hrvatske

Kad se uzme u obzir što se piše (što se pisalo) za strane medije iz Hrvatske o NDH, može se reći da je Zagreb generator Memoranduma SANU-a. Baš onako kako pišu Davor Domazet-Lošo, Višnja Starešina i Jure Vujić. Davor Domazet-Lošo piše o “krizi pod nadzorom”, Višnja Starešina o Laboratoriju Balkan a Jure Vujić kaže da je Hrvatska poligon za psihološko ratovanje. Ja kažem, psihološko koje se pretvara u pravo ratovanje. S logičnom intervencijom Zvonka Bušića u SAD-u.

Za američke informativne političke medije iz Hrvatske, pišu oni koji pozivaju srpsku vojnu intervenciju u Hrvatskoj. A onaj koji želi upozoriti američku javnost na to, da je pisanje iz Hrvatske za američke medije – pozivanje Srbije na vojnu intervenciju u Hrvatskoj, koja se i dogodila, i zbog pisanja za strane medije iz Hrvatske – nama pravo na pristup američkim političkim informativnim medijima. Pa je otimanje putničkog zrakoplova za bacanje letaka, sasvim opravdano i humano.

Slavenka i njezini su pozivali vojnu intervenciju Srbije u Hrvatskoj

Što na ovo kažu obožavatelji pok. Slavenke Drakulić? Kad ja kažem da su Slavenkini prethodnici u medijima koji objavljuju Slavenkine radove pozivali vojnu intervenciju Srbije u Hrvatskoj. Koja se i dogodila. I zbog pisanja prethodnika Slavenke Drakulić za medije koji objavljuju radove Slavenke Drakulić? A Zvonko Bušić nije imao pravo pisati za te medije. Zbog čega je Zvonko Bušić morao biti “terorist”.

Dakle, slučaj Branimir Glavaš i slučaj Zvonko Bušić treba staviti u kontekst i u kontinuitet. Kontinuitet iz dva aspekta. Jedne neprijateljske politike prema Hrvatskoj (Hrvatima). I zbog međunarodnih konvencija? Ako postoje, međunarodna konvencija o novinarstvu i o pravosuđu za… ratni zločin.

Hedl i njegovo „istraživačko novinarstvo“

Ako postoji status “akreditirani ratni izvjestitelj”? Ako je novinar Drago Hedl bio ratni izvjestitelj za Osijek i okolicu Osijeka, valjda bi novinar “ratni izvjestitelj” morao biti objektivan u svom radu. A je li Drago Hedl bio objektivan? Lako je to utvrditi: Treba vidjeti je li novinar Drago Hedl pisao o nekim događajima koji su se dogodili, za koje je novinar znao – morao znati… paljenje živih Hrvata i vađenje očiju živim Hrvatim? Ovdje važnije ono o čemu novinar ratni izvjestitelj nije pisao od onoga o čemu je pisao. Jer on o čemu novinar nije pisao, a dogodilo se u “njegovoj zoni” dovodi pitanje istinitost onoga o čemu je pisao.

Pa ako postoji neki zakon, neka konvencija o pravosuđu za ratni zločin, ako je to državni ratni zločin, valjda bi svjedok toga morala biti živa osoba s imenom i prezimenom, podacima o godini i mjestu rođenja, zanimanju i imenima roditelja. Svjedok novinaru (Dragi Hedlu) za ratni zločin hrvatskog generala Branimira Glavaša – Srbin koji je palio žive Hrvate!? Umjesto da predsjednik Hrvatske traži reviziju pravosudnog procesa Branimiru Glavašu, da naredi da tu reviziju prenosi HRT, da se vidi tko i kako optužuje Glavaša, pokrovitelj Sinjske Alke, oduzimanjem odličja Branimiru Glavašu potvrđuje presudu Branimiru Glavašu.

A hoće li Zoran Milanović i ove godine biti pokrovitelj Sinjske Alke? To pitam Kaptol (HBK), Sinjane, Imoćane i HGZ (Hrvatski Generalski Zbor).

Jure Vukić, Tribanj