Propala “multi-kulti” ideja

Nametanje silom naziva Bošnjak

Dvoličnost svjetskih političara, napose oni moćni koji oblikuju sliku čovječanstva i njegov put u budućnost, najuobijitije je oružje ljudske budućnosti. Sve dok jedna pravila ponašanja važe za jedne, one moćnije i jače, a druga za slabije i nejače, nemoguće je očekivati bolji i pravedniji, mirniji i sigurniji svijet, za sve njegove narode. Licemjerno je govoriti o pravdi i jednakosti, slobodi i miru, a biti zagovornik i graditelj nepravde, ratova i progona, što je slika suvremenog svijeta.

Bosanske muslimanke postaju druge, treće… žene bogatih Arapa

Kako vjerovati tim suvremenim moćnicima kad govore o dvojakoj pravdi i pravednosti, pravu i slobodi za svoje narode, i za one tamo druge, izvan granica njihovih carstava. A ti drugi, za one prve moćne i „svemoćne“ kako se vole isticati, su uvijek narodi ne drugog reda, već narodi bez ikojeg reda, narodi koji služe kao sredstvo, roblje za ciljeve i crne namjere tih moćnika, koje kroz prostor i vrijeme vode samo njihovi nacionalni, i osobni, interesi. A oni su kod tih suvremenih vladara daleko vrijedniji od života slabi i mali naroda, zbog ćega u kontinuitetu vladavine nepravde u svijetu, nestaju cijeli jedni  narodi sa svim svojim  nacionalnim i vjerskim povijesnim bogatstvima.

Naime, ono što je nemoguće u jednoj svemoćnoj europskoj Njemačkoj, to isto se silom nameće, i bez bilo kakvih valjanih argumenata zagovara, u nemoćnoj Bosni i Hercegovini. Za Njemačku, koja politikom otvorenih granica urušava temelje Europe, multi je propala i apsolutno neodrživa ideja njemačkog društva. no, tu istu  neodrživu multičnost nameće Bosni i Hercegovini, u kojoj je upravo i dokazana i potvrđena neodrživost tog neprirodno posloženog, i u prošlosti silom održavanog, šarenila nacija i vjera, kultura i civilizacija, i sve to danas još deblje podijeljeno novim jezikom koji brojniji, bošnjački, narod uvodi, zapravo nameće u bosanskohercegovačko društvo.

Brojnijem muslimansko-bošnjačkom narodu u prošlosti i sadašnjosti bilo je malo zidova i provalija u politički preoranoj i ratom izrovanoj Bosni i Hercegovini, pa su se potrudili uvesti, milom ili silom, neki novi, za beha prostor i vrijeme, neprihvatljivi bošnjačko-tursko-arapski jezik, s namjerom potpunog negiranja i neprihvaćanja hrvatskog i srpskog. Time su muslimani Bošnjaci potvrdili ono što je svemoćna njemačka kancelarka Angela Merkel kazala, „multi je propala ideja“. I Bošnjaci su uvođenjem, s elementima prisile, novog jezika rekli svijetu, ali i nemuslimanima u toj zemlji, Bosna i Hercegovina kao multi zajednica je propala i neodrživa ideja. Ne priznaju to oni sad, već oduvijek od kada Bosnu i Hercegovinu ne doživljavaju i neprihvaćaju slobodnom i demokratskom, europskom i neovisnom domovinom zbog čega su je i ostavili Turskoj u amanet, a „Turska im je bila mati, tako je bilo i tako će ostati“.

Umjesto da Bošnjaci kao danas najbrojniji beha narod ruše sve postojeće zidove i one koji se planiraju negdje i od nekoga graditi, i ravnaju provalije preko kojih se vodio krvavi i brutalni građansko-vjerski rat za teritorij, oni grade nove jezične zidove, i kopaju dublje nerazumljivije komunikacijske provalije. Uvođenjem tog novog jezika, koji je za neBošnjake sve nerazumljiviji, s podsjećanjem na najtragićniji period Turske okupacije zemlje, Bosna i Hercegovina dobiva trajni i nepremostivi zid diobe sa čijih strana se narodi više ne će moći, i već sada ne mogu, razumjeti i sporazumjevati. A kada je nemogućnost komuniciranja, međusobno nerazumijevanje jezika naroda unutar neke državne zajednice, bez obzira kako se ona zvala i kako je svijet ustrojio,  onda je zaista napravljen teren za sva druga nerazumjevanja i podjele. Muslimanima je bilo malo diobe zemlje, nisu se zadovoljili u diobi Bosne i Hercegovine ni novoizabranom nacijom – Bošnjak, koju također silom nameću nebošnjacima, već uvode i novi jezik, koji je daleko više arapiziran i turciziran negoli bošnjačiziran. Ono što još više  zabrinjava u ovom muslimansko-bošnjačkom arapiziranju i turciziranju Bosne i Hercegovine je, više i neskrivana, činjenica lažnog govora o cjelovitosti i održivosti multi beha zajednice.

Jedno se govori, a suprotno tome radi. Govori se o održivosti cjelovite multi Bosne i Hercegovine, a ćine sve da je što više podijele, po svim mogućim i nemogućim zidovima. Bošnjaci osjećajući se na beha prostoru, u Bosni i Hercegovini kao svijetu u malom,  velikim i jakim narodom, vode dvoličnu politiku poput svih „moćnih“ i „velikih“  naroda svijeta. No, mora se priznati da je gradnja zidova i dioba u Bosni i Hercegovini iskustvenost koja se sabire sve od turske okupacije zemlje, kada se provodila prisilna islamizacija porobljenih kršćana, što je bio prvi početak diobe zemlje po vjerskim zidovima. I taj proces traje sve do danas.

Dayton je proces diobe Bosne i Hercegovine i ubrzao i brutalizirao, u prvom redu priznanjem  genocidne tvorevine Republike srpske, koju je Alija Izetbegović prvi priznao još za vrijeme boravka u Turskoj. Priznanje srpske genocidne tvorevine bilo je i odobrenje Muslimanima da takvu tvorevinu izgrade na ostatku zemlje. Sve su to politički potezi izgradnje čisti nacionalni i vjerski entiteta, odnosno nepriznavanja održivosti beha multi društva.

Kao što su velikosrbi na genocidno osvojenom beha teritoriju uveli ćirilično pismo i čisti srpski jezik, današnji Bošnjaci na ostatku Bosne i Hercegovine, u Daytonu nazvanom Federacija, uvode arapsko-turski jezik. Znak je to da nema nikakve razlike između načertanijski velikosrba i islamo-deklaracijski velikobošnjaka, po pitanju razbijanja i komadanja, etničkog čišćenja i gradnje, dioba u Bosni i Hercegovini. Tragedija nekadašnje euro Bosne i Hercegovine je još veća budući da Srbi i Bošnjaci osvojene i odijeljene teritorije nastoje prijediniti onima čije jezike i uvode, Velikosrbi Velikoj Srbiji a Velikobošnjaci Turskoj. Multi kulti je zaista propala i neodrživa ideja.

Vinko Đotlo