Talibanski protivnici nacionalno vjerskog bosansko i hercegovačkog mozaika
Proces islamizacije federalnog dijela zbirnog beha entiteta i vjerske radikalizacije bošnjačkog naroda, kao potomaka Osmanlija kako se nostalgično sami nazivaju, iransko afganistanskih susjeda za koje kažu da su im bliži i od Srba i od Hrvata, i od Europe i od Europljana, sve se više neometano ubrzava, postajući svakim danom radikalniji, ratoborniji i isključiviji. Svake godine poratni bošnjački uspjesi u namjenskoj industriji proizvedenih tenkova, haubica, dronova, te sve ispunjenije džamije klanjačima, koje Bakirov kum Erdogan naziva vojnicima, i sve veći broj krvnih muslimanskih zrnaca koje nabroji Bakir, sin ratnog zločinca Alije Izezbegovića, motiv je ratnom pohodu na kršćane i kršćanstvo sve većeg broja bošnjačkih džihadista.
Muslimanska spirala vjerskog fanatizma se ubrzano širi na ratno osvajačkom putu izlaska na federalne granice zacrtane buduće, početne male, Džamahirije, epicentra muslimanskog terorizma u Europi. Stalnim dolaskom novih džihadista iz islamskih zemalja i povratka iz Sirije i Afganistana bošnjačkih militanata, federalni beha dio sve je zeleniji, islamiziraniji i otuđeniji od kršćana i kršćanstva, danas od katolika a sutra i od pravoslavnih, i od Europe.
Osvajački vjerski rat u Europi što ga započeo nekažnjeni ratni zločinac Alija Izetbegović sa desetinama tisuća najekstremnijih i najradikalnijih mudžahedina i vehabija koji su došli na njegov poziv u Bosnu i Hercegovinu, nije uspio zaustaviti ni Dayton, a još manje uspijevaju Visoki predstavnici. Ta crna činjenica potvrđuje da je vjerski sukob u Bosni i Hercegovini bio, a danas to još više jest, globalni svjetski rat između agresivnog i osvajačkog islama i obrambenog miroljubivog kršćanstva.
Zasigurno, u Europi strašne ratne prošlosti do sada se nije vodio tako brutalan religijski rat vjera, kakav danas vode muslimani u Bosni i Hercegovini sa svojim saveznicima iz islamskih zemalja, pod parolom, koju Alijin sin Bakir stalno ponavlja “mi ili oni”. Tim ratno terorističkim sloganom koji izvire iz muslimanske vjerske mržnje prema kršćanima Bakir potvrđuje ono za što se borio, i zbog čega je vjerski osvajački rat započeo njegov otac Alija, Bosna i Hercegovina može opstati samo muslimanska ili kršćanska, a nikako i muslimanska i kršćanska.
Čista muslimanska Bosna i Hercegovina je bošnjački cilj kojem najagresivnije, najrušilačkije, najubojitije idu muslimansko-bošnjački vjerski ekstremisti svim a napose nedozvoljenim sredstvima, pred i za vrijeme veliki katoličkih blagdana, Božića i Uskrsa. Nedjeljno muslimansko agresiranje na Hrvate katolike i njihove vjerske obrede na taj dan, dovoljno je prisjetiti se muslimansko talibanskog pohoda nedjeljom na Katedralu u Sarajevu, kardinala Puljića i vjernike okupljene na Svetoj misi, gotovo je uobičajena praksa.
Pred Božić i na Božić muslimanski džihadisti, jednako unutarnji i na Alijin poziv pridošli strani, počinili su najstrašnije, najgnusnije i najbarbarskije zločine nad katolicima i njihovim svetinjama. Zločine genocida, konfesiocida i crkvocida, koji su i danas vidljivi u nekim pustim hrvatskim selima u koja Bošnjaci brane povratak, Križanćevu selu, Buhinim kućama, na igralištu u Vitezu, u Miletićima, na gučogorskom samostanu i kipu Svetog Frane, izrešetanoj Bibliji, na crkvi u Dolcu, Vitezu, Putičevu, Novoj Biloj…
Te slike muslimanskog genocida i konfesiocida nad Hrvatima katolicima počinjenog u vjerskom muslimansko osvajačkom i hrvatsko obrambenom ratu, motiv su današnjim Bošnjacima za ponavljanje isti, opet pred Božić. Bošnjačka zabrana Djeda Mraza, Djeda Božićnjaka, da podijeli darove djeci pred Božić 2022., zločin je kršćanofobista prema najosjetljivijoj kategoriji svakog društva, napose kršćanskog kojem je Djed Božićnjak dio duge i kulturne, i civilizacijske, a dakako i vjerničke tradicije, budući da ta bijela Starina označava dolazak Božića i božićno darivanje.
Muslimanska zabrana posjeta Djeda Mraza i Djeda Božićnjaka svoj djeci u zbirnom beha entitetu, zapravo u Federaciji, odgovor je i na pitanje tko je protiv multinacionalne i multireligijske Bosne i Hercegovine, i njenog europejstva. Odgovaraju na to Muslimani Bošnjaci koji su talibanski protivnici nacionalno vjerskog bosansko i hercegovačkog mozaika, odnosno ratnički protivnici i protiv hrvatske i srpske djece i njihovih roditelja u BiH. Bošnjacima, kako sami potvrđuju svojim vjerskim muslimanskim ekstremizmom i mržnjom iz vjere prema kršćanima daleko više u Bosni i Hercegovini smetaju hrvatska i katolička djeca negoli sâm Djed Mraz i Djed Božićnjak. Jer kad nema kršćanske i europske djece u beha zajednici ne će biti ni potrebe za Djedom Mrazom i Djedom Božićnjakom.
Dio je to terorističke politike kršćanofobije kada je svoje džihadiste slao u ubijanje, progone, silovanja i etnička čišćenja Hrvata katolika riječima, “ne rušite crkve da svijet ne bi vidio, ali učinite sve da nema tko u njih dolaziti” govorio je ratni zločinac Izetbegović I. te dodao “zvona crkvena zvone za hajvan”, pa onda nekažnjeno ubijajte i fratre i sve što nije naše muslimansko.
Na tom tragu je i muslimanski zločin protiv djece, zabranjujući im i paketiće od Djeda Mraza ili Djeda Božićnjaka. I to je način obuke budućih Askera, džihadista i muslimanske djece kojima će neki od roditelja opasivati eksploziv oko tijela i slati ga u samoubilačke terorističke akcije bilo po ulicama beha gradova ili europskim, kao što u Afganistanu otac opasuje eksplozivom svoju maloljetnu kćerku i šalje je u grad da ubija svoje vršnjake i druge građane. Takvom Djedu Mraza i Djedu Božićnjaku muslimani Bošnjaci prave teroristički teren u beha zajednici. Napose onom njenom federalnom dijelu koji je svakim danom kroz Komšićevo-Turkovićkino-Izetbegovićevo-Kavazovićevo građaniziranje islamskiji, sa slikama mudžahedina i vehabija kratkih hlača i dugi neurednih brada, u društvu pokrivenih žena na način kako je to demonstrirala pred iranskim ministrom Bisera Turković, dijete iz miješanog braka, kao suvremeni janjičar.
