U poslijeratnoj BiH provodi se bošnjački vjerski rat i kojem su džamije vojarne, minareti bajunete i rakete, a vjernici vojnici
Muslimanski okupatorsko osvajački rat za teritorij što ga desetljeća pripremao i osmišljavao profesionalni muslimanski radikal i kasniji ratni zločinac Alija Izetbegović, dovodeći ga na vrhunac brutalnih povijesnih ratova agresijom na Hrvate zločinima crkvocida, djecocida i kršćanocida, u tro i pol desetljetnom periodu Daytonskog primirja sa figom u džepu Bošnjaka, ubrzano se vraća na točku i vrijeme gdje i kada je zaustavljen Daytonskim pregovorima. I ne samo da se vraća nego se već vratio u krvavo zločinačko terorističke okvire u kakvima je djelovao u barbarskoj muslimanskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu i Hrvate katolike, koja se hranila i danas hrani samo mržnjom prema križu, mržnjom prema susjedu samo zato što je drugi i drugačiji u svom nacionalnom, kulturnom, civilizacijskom te napose vjerskom identitetu.
Muslimanska povijesna mržnja prema križu nije bila hrana Muslimana samo u vjerskom beha ratu za teritorij, i u najbrutalnijoj povijesnoj muslimanskoj agresiji na katolike i katoličanstvo u BiH, već je to i danas specijalitet Bošnjaka kojom se hrane na svakom beha prostoru planiranom, u beogradskim srpsko-muslimanskim pregovorima diobe BiH, dijelom čistog muslimanskog entiteta, u ratu nazvanom “Alijina avlija”. Budući da se ta Alijina avlija čak ni džihad zločinima i vehabijsko-mudžahedinskim zvjerstvima islamskog terorizma nije uspjela ograditi u zamišljene i planirane entitetske granice veličine Slovenije, vjerski muslimanski rat je nastavljen bošnjačkim vjerskim ratom. Muslimanska promjena nacionalnog imena u Bošnjak samo je potvrdila narodnu izreku “vuk dlaku mijenja ali ćud nikada”.
Muslimanski vjernici bošnjački snajperisti
I nije ju promijenio ni onda kada je udario nož u leđa Hrvatima, niti kada je klao i ubijao hrvatsku djecu, stare i bolesne, ni onda kada se iznad životinjskih nagona iživljavao nad, u konclogorima, zatočenim časnim sestrama i svećenicima, ni onda kada je osvajačko barbarski kopao masovne grobnice za hrvatske žrtve koje i danas skriva.
Ni onda, ni onda, ni onda, jer da je čudo promijenio ne bi danas kao razjarena zvijer zavijao iz svojih brloga, muslimanskih sela iz kojih su sa minareta seoskih džamija snajperirali po hrvatskim civilima, djeci, djevojčicama i ženama koje su išle u crkvu ili se vraćale doma. Džamije Bakirovog kuma Erdoğana u svim svojim prostorima vojarne, u vjerskom beha ratu uistinu su bile vojarne i to za najhladnije profesionalne muslimanske ubojice teroriste, snajperiste.
Rat s minareta
Smješteni u minaretskim visinama, zaštićeni niskim zidićima gotovo izrađeni za tu ubilačko terorističku zadaću skrivenog i sigurnog ubijanja, džamije su, uz te Bakirovo Erdoğanove rakete i vjernike vojnike u njima, bile najopasnije mjesto za hrvatski katolički narod. Bile su to na neki način lansirne rampe snajperskih raketa “nenaoružane” muslimanske armije samoprozvane BiH.
Najbrutalniji i najzvjerskiji muslimanski zločini nad Hrvatima upravo su se vršili sa ili iz tih Erdoğanovo Alijinih vojarni i sa njihovih minareta, bajuneta kako ih je nazvao Bakirov kum, koji je to i primjerom pokazao kada je prvi klanjao u okupiranoj crkvi pretvorenu u džamiju, crkvi Svete Sofije u Carigradu.
A da su džamije u vjerskom beha ratu bile zaista vojarne, minareti bajunete-rakete, vjernici vojnici, potvrđuje njihova poslijeratna i današnja masovna gradnja, uistinu bez vjerske potrebe gotovo na svakom pedlju, ne samo Alijine avlije nego i na okupiranoj hrvatskoj zemlji, Travnik. Danas je u BiH toliko džamija da bi mogle zadovoljiti vjerske potrebe desetak puta više vjernika muslimana negoli ih ima u Alijinoj avliji, što je znak namjera njihovih gradnji pored gladni vjernika vrlo upitna, pa čak i opasna.
Isilovci iz Sadovače
Koliko je opasna govori i slučaj od 4. kolovoza 2026. kada iz muslimanskog sela Sadovače iz kojeg su s minareta seoske džamije muslimanski snajperisti ubijali katoličke vjernike koji su išli u crkvu-bolnicu u Novu Bilu ili se vraćali iz nje. A zbog straha od tih muslimanskih zlikovaca za koje su znale odakle i sa kojeg mjesta snajperiraju nikada nisu išle u grupama, nego uvijek jedna za drugom na velikoj udaljenosti kako ih ne bi sve poubijali i masakrirali, kao onu vjernicu sa Ograda koju su ubili na Dubravama kada se vraćala iz crkve.
No i taj hod u koloni daleko jedne iza drugih mnoge nije spasio od islamskih barbara, kao ni katoličkih osmero djece ubijenih sa minareta džamije u Vitezu. Iz ili ispred takve jedne muslimanske vojarne iznad koje se njiše odstrijelno mjesto na katolike muslimanskih snajperista, iz muslimanskog sela Sadovače sin ratnog snajperiste po katoličkim vjernicima okolnih sela, svijetu, Visokom predstavniku, Haaškim slugama islamskih lobista, potvrdio je 4. 8. 2026. istinu nekažnjenih muslimanski ratnih zločina i najavio bošnjačke koji su pripremljeni i za koje je i sam obučen, po instrukcijama zločinca babe.
Muslimansko klanje
Taj mladi u kontinuitetu rođenih muslimanskih terorista napisa ratnu muslimansku istinu i objavi budućnost Hrvata katolika, kao i budućnost kršćana u Europi, koja opet kao i sve do sada neće biti argument Haagu da procesuira muslimanske ratne zločince, i cijeloj Svjetskoj zajednici ono što mu je babo radio u muslimansko zločinačko terorističkoj armiji prozvane BiH: “Klali smo vas u Srednjoj Bosni, klat ćemo vam i unuke”.
Uz mali ukor zbog tako otvoreno prepričane istine hrvatskog stradanja i muslimanskog zločinačkog ratnog terorizma, te najavljene crne budućnosti katolika u Fratarskoj Bosni i Hercegovini, zapljeskaše mu i po ramenima potapkali nekažnjeni ratni muslimanski zločinci, islam-građani Komšić i Kovačević, islamisti Bakir, Mlaćo, Džaferović, Genjac… i sva muslimanska vojska okupljena u suvremenim muslimanskim vojarnama, džamijama u kojima ih Bakir posjećuje i stalno prebrojava.
U gotovo četrnaestostoljetnom obitavanju u Obećanoj zemlji, koje je obilježeno 563 godišnjoj obrani križa od agresivnog, na eurobeha teritoriju i kršćanocidnog polumjeseca, krajem Dvadesetog stoljeća u muslimanskoj tko već zna kojoj po redu agresiji, poglavito onoj u Srednjoj Bosni, hrvatski je narod srpsko muslimanskim pregovorima u Beogradu diobe BiH, te kasnijom muslimanskom agresijom dotjeran na ivicu biološkog nestanka.
Stradanja Hrvata Lašvanske doline
Po srpsko-muslimanskom dogovoru Hrvati su opkoljeni Srbima s Vlašića, a sa svih drugih strana okruženi vehabijama, „Građanima“ Komšićem, Kovačevićem, mudžahedinima, pripadnicima zločinačko terorističke muslimanske armije samoprozvane BiH, i snajperistima iz vojarni džamija u Sadovačama, Kljacima, Bandolu, Zukićima, Alihodžićima, selima u kojima i danas muslimani treniraju snajperiranje što potvrđuje i Ahmed Senail Horić iz Sadovača.
Iz Sadovača sa minareta seoske džamije muslimanski isilovski zlikovci snajperirali su po Zabilju, Ogradama, Staroj i Novoj Biloj, Velikom i Malom Mošunju, Brdu Jardolu, po Dubravama kuda su vjernici išli u crkvu u Novu Bilu. Iz vojarne džamije u Kljacima Alijini barbari snajperirali su i masakrirali po hrvatskim selima Pokrajčići, Loviče i dijelom po Zabilju, Petrašovim kućama, a s minareta džamijske rakete kako je govorio Bakirov kum Erdogan, iz sela Bandol granatirano je i snajperirano po hrvatskim selima Ćifluk, Kula, Guča Gora, po hrvatskom dijelu Bandola, dok je s minareta džamija u Zukićima i Alihođima granatirano u ubijano, snajperirano i masakriralo, progonilo iz hrvatskih sela Banovići i Šarići.
Muslimanski džihadist iz Sadovače, a federalni beha dio pun je muslimanskih Sadovača, štićenik Građana Komšića i Kovačevića, islamista Bakira, Genjca, Džaferovića, Mlaće… haaških lobiranih sudaca, bivših Visokih predstavnika, IZ BiH, Udruga muslimanskih majki, udruga muslimanskih generala, udruga ratni muslimanskih zločinaca, u zanosu obučenog islamskog teroriste kojeg zasigurno uz sve navedene brani, čuva i opravdava njegov vjerski fundamentalizam, i Islamska Republika Iran čiji su obavještajci kao u vrijeme vjerskog beha rata smješteni i Srednjoj Bosni, svoju prijetnju proširuje i na Europu i kaže: “otribili smo mi vas ustaše iz BiH, pogotovo smo vas klali u Srednjoj Bosni, i sve je naše i Europa će biti još malo kretenu vlaški pohrvaćeni i klat ćemo vam unuke”.
Budući da već desetljeća kolju i ubijaju islamskim terorizmom po europskim gradovima, a zaista kolju i ubijaju unuke Nijemaca, Francuza, Engleza, Austrijanaca, Šveđana… Visoki predstavnik, Haaški tribunalisti, prestrašeni Europljani ne će, jer ne smiju čuti te islamističke prijetnje krvi i tla, koje dolaze iz islamističkih ogranaka kršćanofobije smještenih u federalnom dijelu troentitetske BiH, na prostorima koje sin ratnog zločinca džihadizatora muslimanskog naroda Alije Izetbegovića Bakir islamskim terorizmom iz Sadovače upisuje, bez ikakva otpora svjetske zajednice, Haaških krivosudaca i Visokih predstavnika, u muslimanski entitet veličine Slovenije.
