Hrvatsko-ukrajinsko društvo čestita 35. obljetnicu obnove ukrajinske neovisnosti uz jasnu poruku da mir mora sačuvati suverenitet Ukrajine, vratiti sigurnost njezinim građanima i spriječiti da Rusija bude nagrađena za agresiju
Hrvatsko-ukrajinsko društvo čestita 35. obljetnicu obnove ukrajinske neovisnosti uz jasnu poruku da mir mora sačuvati suverenitet Ukrajine, vratiti sigurnost njezinim građanima i spriječiti da Rusija bude nagrađena za agresiju.
Danas, 24. kolovoza 2026., Ukrajina obilježava 35 godina od proglašenja neovisnosti. U ime Hrvatsko-ukrajinskog društva čestitam svim građanima Ukrajine, ukrajinskim braniteljima i obiteljima koje još čekaju povratak svojih najbližih. Čestitam i ljudima koji su morali napustiti svoje domove te Ukrajincima koji danas žive u Hrvatskoj.
Prema podatku koji je hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova objavilo u svibnju ove godine, Hrvatska je od početka sveobuhvatne ruske agresije prihvatila više od 30.000 izbjeglica iz Ukrajine. Njihova djeca pohađaju hrvatske škole, roditelji rade u našim gradovima, a mnoge obitelji još ne znaju kada će se moći vratiti kući. Dan neovisnosti za njih je povezan sa životom koji su morali ostaviti, ljudima koji su ostali u Ukrajini i nadom da će se vratiti u slobodnu i sigurnu zemlju.
Čestitati Ukrajini neovisnost, a već sutra joj savjetovati predaju teritorija, političko je licemjerje.
Dana 24. kolovoza 1991. za proglašenje neovisnosti glasao je 321 zastupnik tadašnje Vrhovne Rade. U Aktu o proglašenju neovisnosti zapisano je da je teritorij Ukrajine nedjeljiv i nepovrediv. Građani su tu odluku potvrdili 1. prosinca 1991. godine. Za neovisnost je glasalo 28.804.071 ljudi, odnosno 90,32 posto sudionika referenduma.
Važno je podsjetiti na rezultate u krajevima koje ruska propaganda danas pokušava prikazati kao prirodni dio Rusije. Neovisnost Ukrajine podržalo je 54,19 posto birača na Krimu, 83,90 posto u Donjeckoj oblasti i 83,86 posto u Luhanskoj oblasti. Ti su ljudi glasali unutar međunarodno priznatih granica Ukrajine i potvrdili državu kojoj žele pripadati.
Ukrajinska neovisnost nastala je jasno izraženom voljom stanovnika cijele zemlje. Rusija je tu volju pogazila. Godine 2014. okupirala je i nezakonito anektirala Krim te pokrenula rat u Donbasu. U veljači 2022. započela je sveobuhvatnu invaziju.
Zato danas moramo biti potpuno jasni. Ruska Federacija je agresor. Ruska vojska napala je suverenu državu, okupirala dijelove njezina teritorija, razorila gradove i protjerala milijune ljudi. Odgovornost za ovaj rat leži na ruskom političkom i vojnom vodstvu.
Svaki europski političar koji Ukrajincima savjetuje da se odreknu svoje zemlje radi bržeg mira trebao bi javno reći koji bi dio vlastite države bio spreman prepustiti agresoru. Lako je crtati granice po tuđoj zemlji. Ljudi koji ondje žive takve crte plaćaju životima, domovima i budućnošću svoje djece.
Upravo smo zbog potrebe za pravednim i održivim mirom 21. ožujka ove godine usvojili Deklaraciju Hrvatsko-ukrajinskog društva o mirotvornom rješavanju odnosa i otvorili je za javno potpisivanje. Deklaracijom smo željeli okupiti građane, stručnjake, javne osobe i ustanove koje razumiju da prekid pucanja može spasiti živote, dok trajni mir zahtijeva uklanjanje uzroka rata i sigurnost koja će spriječiti novi ruski napad.
Pravedan mir zahtijeva povlačenje ruske vojske s cijelog međunarodno priznatog državnog područja Ukrajine, uključujući Krim. Teritorijalna osvajanja ostvarena prijetnjom ili uporabom sile ne smiju dobiti međunarodno priznanje. Mir kojim bi Rusija zadržala okupirana područja pretvorio bi agresiju u isplativ model ponašanja. Takav bi ishod drugim autoritarnim režimima pokazao da dovoljno duga uporaba sile na kraju donosi teritorij i političke ustupke.
Svi ukrajinski ratni zarobljenici i zatočeni civili moraju se vratiti kući. Moraju se vratiti i djeca koju su ruske vlasti prisilno odvele s okupiranih područja. Odgovorni za ratne zločine moraju biti procesuirani, bez obzira na njihov položaj ili vrijeme koje će proteći do suđenja.
Rusija mora snositi troškove štete koju je prouzročila. Europske države trebaju dovršiti pravno održiv mehanizam kojim bi se zamrznuta ruska državna imovina koristila za obnovu Ukrajine. Ukrajinske obitelji već su platile previsoku cijenu. Obnova njihovih domova ne smije postati još jedan dug koji će desetljećima otplaćivati žrtva agresije.
Ukrajini su potrebna stvarna sigurnosna jamstva. Njihova vrijednost ovisit će o oružju, političkoj volji država jamaca i unaprijed dogovorenom odgovoru na mogući novi napad. Svaki dogovor o teritoriju, sigurnosti i političkoj budućnosti Ukrajine mora biti donesen uz punu suglasnost Ukrajine.
Hrvatska dobro razumije dio tog iskustva. Hrvatska i Ukrajina imaju različite povijesti, drukčije odnose snaga i drukčije međunarodne okolnosti. Ipak, znamo što znači okupirani teritorij. Znamo koliko traje potraga za nestalima i koliko je teško vratiti povjerenje nakon rata. Sjećamo se razorenih gradova, prognanih obitelji i godina u kojima se od Hrvatske očekivalo strpljenje prema stanju stvorenom nasiljem.
Hrvatska je svoj mir izgradila obranom, diplomacijom, međunarodnom potporom i mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja. To iskustvo obvezuje nas da u slučaju Ukrajine jasno razlikujemo agresora od žrtve. Gubi svaki smisao ako ga spominjemo samo tijekom vlastitih obljetnica, a zanemarimo kada drugi narod brani pravo na vlastitu državu.
Hrvatska je dosad pružila političku i humanitarnu pomoć Ukrajini. Prihvatila je izbjeglice, sudjelovala u rehabilitaciji ukrajinskih branitelja i organizirala boravak djece čiji roditelji brane zemlju. Hrvatska iskustva razminiranja, skrbi o veteranima i obnove ratom pogođenih područja mogu biti korisna u ukrajinskom oporavku.
Tu suradnju treba proširiti. Hrvatska mora zadržati jasan stav o nepriznavanju ruske okupacije i nastaviti pomagati ukrajinskoj obrani u skladu s hrvatskim Ustavom i preuzetim međunarodnim obvezama. Na razini Europske unije trebamo podupirati odgovornost Rusije, obnovu Ukrajine i korištenje zamrznute ruske državne imovine za naknadu počinjene štete.
Imamo stručnjake koji poznaju razminiranje, obnovu i dugoročnu skrb o braniteljima. Njihovo znanje može pomoći ljudima koji će se vraćati u razorene gradove i sela.
Moramo biti ozbiljniji i prema ruskoj ratnoj propagandi. Ona djeluje kroz medije, društvene mreže, kulturne programe i sport. Pokušava zamagliti odgovornost Rusije, prikazati okupaciju kao gotovu činjenicu i uvjeriti europsku javnost da ukrajinski otpor stoji na putu miru. Umor europske javnosti postao je dio ruske ratne strategije.
Na Dan neovisnosti Ukrajine odgovor mora biti jednostavan. Ukrajinci imaju pravo živjeti u svojoj zemlji, govoriti svojim jezikom, birati vlast i odlučivati o vlastitim savezništvima. O njihovoj zemlji ne može se pregovarati kao o imovini velikih sila.
Ukrajinskim prijateljima ne možemo obećati da će njihov put biti kratak. Možemo obećati da ćemo govoriti jasno i da njihovu neovisnost ne ćemo promatrati kao temu koja traje samo dok privlači naslovnice.
Neovisnost Ukrajine čuva pravilo na kojem počiva i hrvatska sigurnost: granice se ne mijenjaju silom, a veliki susjed nema pravo odlučivati o budućnosti “manjega” naroda.
U ime Hrvatsko-ukrajinskog društva čestitam ukrajinskom narodu Dan neovisnosti. Želim da sljedeću obljetnicu dočekaju sigurniji, bliže svojim obiteljima i bliže pravednom miru koji će sačuvati njihovu slobodu.
Sretan Dan neovisnosti, Ukrajino.
З Днем Незалежності, Україно!
Cijela poruka Hrvatsko-ukrajinskog društva dostupna je na: https://hrvatsko-ukrajinsko-drustvo.hr/dan-neovisnosti-ukrajine-2026-poruka-hud-a/
Deklaracija Hrvatsko-ukrajinskog društva: https://hrvatsko-ukrajinsko-drustvo.hr/deklaracija/
