Mit o izjednačavanju robota s ljudskim bićem i njegovom prirodnom inteligencijom duboko je u suprotnosti s kršćanskim svjetonazorom, kršćanskom antropologijom i dogmatskim naukom o jednom Bogu i Isusu Kristu kao Spasitelju ljudi, kao i s istinskom znanošću – koja se sastoji od dviju temeljnih sastavnica: duhovne i iskustvene – a koja nadilazi tehnička svojstva robota i suvremenu robotizaciju
Mit o istoznačnici robota s ljudskim bićem i njegovom naravnom inteligencijom, duboko se kosi s kršćanskim svjetonazorom, kršćanskom antropologijom i dogmatskim učenjem o jednom Bogu i Isusu Kristu kao ljudskom spasitelju kao i istinskoj znanosti koja ima dva osnovna dijela, duhovni ili izvan-iskustveni i iskustveni, što nadilazi tehnička svojstva robota i moderne robotizacije.
Osnovno svojstvo moderne ljudske civilizacije su brze tehničke promjene koje su duboko protuslovne ljudskoj naravi: brzina tehničkih promjena kosi se s prirodom ljudskih odnosa prema svijetu, koji predmnijevaju postupne, a ne skokovite promjene. U revolucijama se izvode nagle promjene u strukturi društvene organizacije, položaju čovjeka, razaranjem postojećih, ne uvodeći primjereno razvijene nove odnose. Čovjek kao ljudsko biće sklon je postupnim promjenama kojima se prilagođava novim odnosima: to je jedan od razloga zašto starije osobe nerado prihvaćaju nagle tehničke promjene i zbog čega istima treba više vremena da se prilagode. Na ovome se temelji tradicionalizam koji predmnijeva postupne promjene sukladno ljudskoj naravi i liberalizam koji brzim, naglim i učestalim novotarijama radi na uništavanju ljudske prirode.
Nisu sve novotarije valjane
Bitno svojstvo čovjeka je sposobnost kritičkog odnosa prema duhovnom i iskustvenom svijetu hoteći reći da nisu sve novotarije valjane, opravdane, u ljudsku korist. Brzina i dubina tehničkih promjena različito utječe kako na čovjeka tako i na društvenu organizaciju. Narav čovjeka se tiče sposobnosti kritičkog propitivanja postojećih stanja i odnosa. Iz takvog propitivanja nastale su najstarija teologija i mudroslovna disciplina poznate po tome što propituju izvor i smisao života, zbog čega su odbačene od strane moderne empirijske znanosti koja nije u stanju odgovoriti na zadano pitanje zastupajući tezu da ne postoje dokazi o postojanju Boga premda istovremeno ne postoje valjani dokazi o nepostojanju.
Brzina tehničkih promjena negativno utječe na propitivanje i kritički odnos razloga i smisla tehnoloških promjena: jesu li one isključivo usmjerene prema unaprjeđenju boljitka čovjeka ili one služe njegovom pokoravanju. Učestalost i nametanje tehničkih promjena ne dozvoljava uspostavu kritičkog odnosa zbog čega je moderni čovjek izložen procesima nekritičkog preuzimanja nametnutih naziva i pojmova. U mojim knjigama dokazao sam smislenost kritičkog propitivanja naziva balkanskog područja, jugoslavenske historiografije i svih ideoloških naziva koji su nekritički prisutni u javnom životu i znanstvenoj zajednici jer se iz ove kritike pojavila istina da širi dinarsko-hrvatski krajobraz ne predstavlja dio balkanskog, već čini zasebnu cjelinu koja je rijekom Drinom odvojena od balkanskog zemljovida. Google se smatra oblikom tzv. umjetne inteligencije premda se radi o djelomičnom znanju i podacima koji su ljudi unijeli u program. Kada se postavi pitanje o prirodi NDH dobije se odgovor pobjednika u Drugomu svjetskom ratu, što je oblik krivotvorene povijesti. Većina ljudi se oslanja na podatke koje prenosi ovo sredstvo javnog priopćavanja premda su vijesti poluistinite, neistinite, jednostrane, ideološke i napisane od predstavnika službenih historiografija. Dakle, Goggle ne predstavlja oblik tzv. umjetne inteligencije već zbirku djelomično jednostranih vijesti i podataka koje su određene osobe i krugovi unijeli a ostali oponašaju i nekritički prenose.
Ne AI (UI), nego robotizacija
Odsutnost kritičkog promišljanja pronalazi se u mnogim oblastima društvenog života ali su one najizraženije u oblastima tehničkog razvoja. Naziv i pojam umjetna inteligencija preuzeta iz engleskog jezika kao Artificial Intelligence (AI), koji se učestalo uporablja u govornom izričaju, pismenom i javnom prostoru. Većina govornika i pisaca nekritički prihvaća i piše ovaj pojam premda on nije točan: on se treba pisati kao robotizacija.
Prvo, jedino čovjek, za razliku od drugih živih bića, posjeduje dvije međusobno povezane strane: duhovnost odnosno izvan-iskustveno i drugo, materijalno ili činjenično. Jedinstvo duhovnog i materijalizma se predstavlja pod nazivom i pojmom inteligencija (svojstvo stvaranja), također anglizam koji se na službenom hrvatskom jeziku kaže i piše stvaralaštvo. Različito od drugih bića, jedino čovjek ima svojstvo rasprave, promišljanja smisla života i stvaranja novih nematerijalnih i materijalnih vrijednosti. Inteligencija odnosno proces stvaranja, jedino je svojstvena čovjeku i pod njom se podrazumijeva još uvijek znanstveno nedovoljno istražen odnos čovjeka i stvaranja novih ideja i predmeta. Životinje su sklone oponašanju a čovjek stvaranju.
Drugo, strojevi su predmeti ljudskog stvaralaštva a nikako bića koja posjeduju inteligenciju. Čovjek je napravio stroj (robot) tako što je u njega ugradio potrebne podatke koje omogućavaju njegov rad. Uporaba unesenih podataka omogućava da stroj odnosno robot ostvaruje očekivane operacije. Strojevi ili roboti su proizvod ljudskog stvaralaštva i brzina tehničkih promjena vodi sve učestalijim i tehnički razvijenim robotima koji su sposobni oponašati radnje temeljem podataka koje je čovjek unio. Bez unesenih podataka, on predstavlja običan predmet. Robot predmnijeva čovjeka koji ga stvara i u njega unosi potrebne podatke. S druge strane, čovjek je biće koje krasi sposobnost stvaranja novih ideja i predmeta, jer posjeduje inteligenciju.
Treće, stroj (robot) ne posjeduje inteligenciju, odnosno, nije u stanju stvarati nove ideje i koncepte već jedino oponašati predmete na osnovi unaprijed unesenih podataka.
Četvrto, stvaralaštvo odnosno inteligencija predstavlja složeno stanje odnosa u ljudskoj glavi, vrstu elektroničnog nereda, kaosa u kojem se u glavama (mozgu) stvaraju do tada nepoznate ideje i koncepti, koje je svojstveno jedino ljudskoj vrsti unutar koje postoje osobe koje su u stanju stvarati novo. Znanost poznaje razinu inteligencije: jedino pripadnici ljudske vrste čija inteligencija je iznad razine prosječne, imaju sposobnost stvaranja novih ideja i predmeta. Ostali pripadnici uglavnom oponašaju nove ideje i modele, uglavnom nekritički. Dakako su neki pripadnici ljudske vrste iz oblasti tehničkog razvoja osmislili pojam tzv. umjetne inteligencije koji ostali nekritički oponašaju.
Inteligencija predmnijeva a) sposobnost stvaranja i b) sposobnost kritičkog odnosa prema postojećem. Novo znači do tada nepoznato – koje je nastalo u umovima izabranih osoba koje se odlikuju višom inteligencijom a velika većina prosječnom. Prosječni su u stanju oponašati novo a nadareni su u stanju stvarati nešto novo: u oblasti teologije, filozofije, društvenih, tehničkih i prirodnih znanosti. Većina ljudi posjeduje talente (sposobnosti) koje uglavnom ne prepoznaju i ne primjenjuju.
Peto, stvaranje se opisuje kao stanje nastanka novih ideja i misli koje su bitno drugačije od postojećih, za razliku od oponašanja i ponavljanja postojećih stanja, modela, koncepcija. Ante Starčević se smatra ocem koncepta hrvatske domovine zato što je izumio model nezavisne unutarnje i samostalne vanjske politike, dotad nepoznat, model društvene i državne organizacije koji najviše odgovara hrvatskoj naciji. Drugi nekritički oponašaju ovaj model, a manjina kritički prosuđuje. Ta svojstva su primjerena jedino čovjeku. Dakle, robot i robotizacija je sredstvo kojim se koristi čovjek a ne samostalno biće koje posjeduje inteligenciju.
Zaključak: naziv i pojam umjetna inteligencija, predstavlja netočan jezični izričaj kojim se stroju odnosno robotu pripisuju ljudska svojstva. Robot nema svojstvo stvaranja novih ideja i koncepcija već oponašanja podataka koje je čovjek u njega unio. Otuda se pravilno piše i rabi naziv i pojam robotizacija. Ne treba nasjedati pokušajima da se čovjek izjednači s robotima jer je to antropološki, ontološki, gnoseološki i epistemološki pogrješno i predstavlja poseban oblik tehnološke ideologizacije modernog čovjeka. Dakle, primjeren je naziv i pojam robotizacija.
Inteligencija je ono što čovjeka razlikuje od drugih živih bića koja su sposobna oponašati. Robot je ljudski proizvod načinjen da pomaže čovjeku, a robotizacija tehnički pokret koji omogućava brže tehnološke promjene koje ne moraju biti pozitivne. Od velike većine nekritični prihvaćen i široko uporabljivan pojam, umjetna inteligencija predstavlja oblik umjetničkog – pravo pojedinca na osobno prosuđivanje istih pojava – nerazumijevanja osnovnih pojmova, pa se stoga ona može pejorativno prevoditi kao umjetn(ičk)a inteligencija koja se kosi s logikom. Ne smije se dopustiti izjednačavanje robota sa čovjekom jer je on proizvod ljudske kreativnosti i nije u stanju stvarati novo već jedino može vršiti kombinaciju podataka koje je čovjek unio.
Robot i robotizacija su rezultat ljudske inteligencije što vodi k zaključku da tamo gdje pretežita većina zbog neznanja, površnosti, oponašanja, nesigurnosti i odsustva kritičkog odnosa ustrajno pišu netočan pojam „umjetna inteligencija“ treba uporabljati točan pojam – robotizacija.
Čovjek nije zamjenjiv robotom
Većina osoba i krugova su više sklona oponašanju drugih modela umjesto stavljanja istih pod kritički osvrt. Tomu najviše doprinose sredstva javnog priopćavanja i prosječna osoba zdravo za gotovo prihvaća način govora i pisanja koji sadrži skrivenu poruku: čovjek je zamjenljiv robotom koji posjeduje inteligenciju. To je opasna teza kojom se dovodi u pitanje ljudska antropologija i sâm čovjek. Ako se nastavi netočna i neistinita svakodnevna uporaba pojma „umjetna inteligencija“, prijeti opasnost da se stvori još jedna mitološka predodžba koja, međutim, predstavlja iskrivljeni oblik nerazumijevanja ljudske naravi. S protokom vremena sve će biti teže iskorijeniti ovaj oblik tehničke i proizvoljne predrasude kojom se temeljno pitanje o smislu ljudskog života, dovodi u pitanje. Mit o istoznačnici robota s ljudskim bićem i njegovom naravnom inteligencijom, duboko se kosi s kršćanskim svjetonazorom, kršćanskom antropologijom i dogmatskim učenjem o jednom Bogu i Isusu Kristu kao ljudskom spasitelju kao i istinskoj znanosti koja ima dva osnovna dijela, duhovni ili izvan-iskustveni i iskustveni, što nadilazi tehnička svojstva robota i moderne robotizacije. Ovaj naziv i pojam je proizvod progresivne liberalne misli koja je već odavno raskinula vezu sa starijom teologijom i mudroslovnom znanosti i predstavlja oblik znanstvene hereze. Osobno se smatram osobom koju krasi inteligencija, a robota promatram kao predmet koji je stvorila ljudska inteligencija i predstavlja tehnički produženu ruku istog čovjeka. Vrhunac ljudskog stvaralaštva je politika budući sadržava novo, nepoznato, nepredviđeno i ta djelatnost ne može biti predmet robotizacije. Čovječe, ubuduće piši i govori o robotizaciji, a kada pišeš o tzv. umjetnoj inteligenciji, ti vrijeđaš samog sebe i ljudsku vrstu.
