Sedmo izdanje kulturno-edukativnog programa koji kroz različite umjetničke i kulturne sadržaje otvara prostor za promišljanje aktualnih društvenih tema
Udruga Sinjski kulturni urbani pokret i ove godine, u suradnji s Gradskom galerijom Sikirica, organizira program „Jesenjarenje”, sedmo izdanje kulturno-edukativnog programa koji kroz različite umjetničke i kulturne sadržaje otvara prostor za promišljanje aktualnih društvenih tema.
Ovogodišnje izdanje okupljeno je oko teme „Otpor“, koju istražuju kroz različite povijesne, društvene, političke i osobne perspektive. Što znači pružiti otpor, kome ili čemu se opiremo i na koje sve načine otpor može biti izražen? Može se očitovati kroz umjetnost, glazbu, književnost, film, osobni izbor, građanski angažman ili svakodnevno odbijanje nametnutih pravila i očekivanja.
Kroz izložbu, razgovore, glazbeni program, filmske projekcije i predstavljanja knjiga, ovogodišnje Jesenjarenje donosi priče o pojedincima i zajednicama koje su se, svaka na svoj način, suprotstavljale dominantnim obrascima, nepravdi, represiji i ograničenjima. Od umjetničkog i kulturnog djelovanja do političkog i društvenog angažmana, program istražuje različite oblike otpora, njihove motive i posljedice, ali i njihovu važnost u oblikovanju slobodnijeg i pravednijeg društva. Jesenjarenje tako postaje poziv na promišljanje otpora ne samo kao čina pobune nego i kao načina očuvanja vlastitog integriteta, slobode i prava na drugačije.
Kao uvod u ovogodišnji program Jesenjarenja na temu „otpora“ u srijedu 4. studenog 2026. u Gradskoj galeriji Sikirica u Sinju otvorena je izložba suvremenog hrvatskog kipara Hrvoja Urumovića naziva „Humor kao otpor“.
Gang Bang, Baby
Na izložbi je predstavljen izbor najpoznatijih Urumovićevih radova – Gang Bang, Baby, Na kupanju sa ženom i njenom sestrom ili Ralje II., Lice nacije – kao i ostali radovi kojima Urumović, služeći se humorom, karikaturom, ironijom, groteskom i karikiranjem, podriva i provocira općeprihvaćeni sustav vrijednosti i društvene zbilje koju živimo. Kako ističe kustosica izložbe, Ana Žanko – njegovi prostorni prizori, nastanjeni običnim, a začudnim likovima u bliskim, svima prepoznatljivim situacijama, otvaraju mogućnost istodobnog uživanja u duhovitosti prikazanog i propitivanja odnosa koji se u pozadini naziru.
Humor, karikatura, ironija, groteska…
Hrvoje Urumović suvremeni je hrvatski kipar koji se u svom umjetničkom radu kontinuirano služi humorom, karikaturom, ironijom, groteskom i karikiranjem s ciljem podrivanja i subverzije, u prvom redu određenih umjetničkih konvencija i hijerarhija, a zatim i općeprihvaćenog sustava vrijednosti i društvene zbilje koju živimo. Njegovi prostorni prizori, nastanjeni običnim, a začudnim likovima u bliskim, svima prepoznatljivim situacijama, otvaraju mogućnost istodobnog uživanja u duhovitosti prikazanog i propitivanja odnosa koji se u pozadini naziru. Urumovićevo kiparsko profiliranje i formativne godine na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti krajem devedesetih godina prošlog stoljeća bile su obilježene pitanjem „statusa“ figuracije u suvremenoj umjetnosti, ali i odnosa prema naslijeđenim vrijednosnim sudovima prema kojima prepoznatljivost motiva i dopadljivost rada često otvaraju sumnju u njegovu umjetničku relevantnost. U opreci takvoj isključivosti, Hrvoje Urumović od samih početaka inzistira na slobodi vlastitog kiparskog jezika, služeći se figuracijom, istančanim smislom za humor i ironiju, te u najboljoj maniri postmodernizma, poigravajući se citatnošću i referentnošću društveno kulturnog-konteksta koji ga je oblikovao i iz kojeg njegova umjetnička praksa izrasta. Odrastajući na pop kulturi osamdesetih i devedesetih, brojne referentne točke filmske, stripovske i opće kulture ugrađuje u svoj umjetnički svijet, ne prezajući pred mogućnošću da rad bude razumljiv, komunikativan i dopadljiv široj publici.
Humor, ironija, karikiranje i groteska u suvremenim umjetničkim praksama otvaraju mogućnost odmaka od ustaljenih načina gledanja i razumijevanja svijeta, pri čemu smijeh može biti prvi korak prema prepoznavanju onoga što nam je u svakodnevnici postalo toliko uobičajeno da to više i ne dovodimo u pitanje. Izmještajem poznatog motiva u neočekivanu situaciju, pretjerivanjem ili izvrtanjem odnosa među akterima, umjetnik razotkriva proturječja društvene zbilje, ali i ustaljena pravila umjetničkog sustava, njegova autoriteta i prešutne dogovore o tome što zaslužuje biti prikazano i na koji način. Ironija pritom uspostavlja odmak između onoga što vidimo i značenja koje prizoru pripisujemo, karikiranje izdvaja i prenaglašava određenu osobinu ili ponašanje, dok groteska, spajajući smiješno s nelagodnim, privlačno s odbojnim, otežava mogućnost da se pred prizorom udobno smjestimo isključivo u sigurnu poziciju promatrača. Hrvoje Urumović se tim postupcima služi stvarajući djela koja često otvaraju mogućnost višestrukog čitanja. Pitanja umjetničkog jezika, odnosa medija ili društvenih hijerarhija isprepliću se s narativnošću prizora i s asocijacijama koje oni izazivaju, ostavljajući publici prostor za vlastito iskustvo i doživljaj rada. Poznavanje pojedinog filmskog citata ili umjetničkog prijepora pritom može proširiti njegovo razumijevanje i upisati nova značenja, ali izostanak takvog predznanja ne isključuje mogućnost komunikacije.
Dopadljivost
Dopadljivost se u tom smislu može razumjeti kao otvorenost prema gledatelju, kojemu je dopušteno nasmijati se, uživati u prikazanom i u prizoru prepoznati ono što mu je blisko, bez obzira da razazna svu slojevitost referenci i značenja. Upravo nas ta prepoznatljivost može uvući u odnose koje rad dovodi u pitanje, pri čemu se način i smjer čitanja oblikuju i iz vlastitog iskustva promatrača. Prizori koje Urumović inscenira mogu nas privući poznatim motivom, zabaviti neočekivanim obratom ili zadržati nelagodom koja se pojavljuje nakon početnog smijeha. Humor u njima poprima snagu otpora onda kada poljulja sigurnost našeg pogleda, kada se iza smiješne situacije ukaže odnos koji smo navikli prihvaćati ili kada su karikiranom liku prepoznajemo nešto od sebe. A umjetnik sa svojom sklonošću igri i citatima, ostavlja prostor da do takvog prepoznavanja i interpretacije dođemo vlastitim putem, iz vlastita iskustva i sustava vrijednosti. U toj se otvorenosti može prepoznati i prostor demokratičnosti umjetničkog rada u kojem svaki promatrač ima slobodu prepoznati „nešto svoje“ i dati vlastito viđenje. Značenja se pritom ne iscrpljuju u jednom tumačenju nego se otvaraju novim susretima, asocijacijama i čitanjima. Sloboda koju Hrvoje Urumović traži za vlastiti umjetnički jezik tako se nastavlja i u slobodi koju ostavlja onome koji njegov rad promatra.
Hrvoje Urumović rođen je 1976. godine u Sarajevu. Završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, diplomirao kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2000., a magistrirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani 2003. godine. Od 2005. nastavno je angažiran na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, gdje je 2022. izabran u zvanje redovitog profesora, a od 2022. do 2025. obnašao je dužnost dekana. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama, među ostalim u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Muzeju suvremene umjetnosti Istre u Puli i zagrebačkoj Laubi. Autor je brojnih javnih skulptura, među kojima su spomenik papi Ivanu Pavlu II. u Sarajevu i spomenik Slavi Strieglu u Sisku. Kontinuirano sudjeluje u rekonstrukciji i restauraciji kiparske baštine, uključujući radove na crkvi sv. Marka i katedrali u Zagrebu te rekonstrukciju riječkog dvoglavog orla. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja za umjetnički rad.
Izložba ostaje otvorena do 10. prosinca 2026.
