Je li koji komunist prosvjedovao zbog Golog otoka, izgona Nijemaca i Talijana i ratnih zločina 1945. nad zarobljenicima?
U lijevom jugonostalgičarskom časopisu "Peščanik" izašao je iznimno zanimljiv tekst autorice M.B.; zanimljiv je po tome što je autorica otišla par koraka predaleko i učinila svoju konstrukciju smiješnom i prozirnom. Naime moguće je na istinitima (ili kako autorica veli djelomice istinitima) premisama graditi neistinitu ili djelomice istinitu konkluziju, ali pretjerivanje odaje prave namjere, želje i snove propagandista. Ova njezina rečenica zaslužuje biti uokvirena:
"Zagrebu u rujnu 1946. godine. Suđenje Stepincu često se jednostavno naziva montiranim procesom od strane komunista i time ga se skida s dnevnog reda diskusije: sve što je montirano, automatski je neautentično, lažno, i kao takvo neinteresantno za dublju analizu. Kao istraživač smatram da je takav postupak pogrešan. Niti u najcrnjim totalitarističkim vremenima nije moguće nekoga osuditi na sudu, a da se pri tome ne zadovolje određene pravne norme koje uvijek izrastaju iz konteksta društva koje ih promovira."
Znači da je po autorici istina nešto što može skrojiti neki sustav, Politbiro ili shizoidni diktator, pa čak i laž ako je to društveno nametnuto ili dogovoreno. Ovakvo shvaćanje pravnoga sustava imali smo u milijunima montiranih političkih procesa u staljinističkoj Rusiji i njenim satelitima; Jugoslavija do okretanja prema Zapadu nije bila izuzetak, obračun sa Crkvom, drugačije mislećima (ne nužno i protivnicima), nacionalnim manjinama, teror je sustavno pravilo a ne slučajna grješka, hir pojedinca ili nešto uvjetovano trenutačnom političkom situacijom.
Mislim da bi ovakve autoričine stavove (tako je to kada se brani nebranjivo, tj. politički boljševici) prigrlili i talibani, ISIL, pa i NDH u kojoj je službovao izvjesni Eugen Pusić. Gospodin Eugen je kao časnik i sudac NDH nastavio po "oslobođenju" karijeru. Na Pravnome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu predavao je Znanost o upravi. Izabran je za izvanrednoga člana JAZU-a 1975. godine, a za redovitoga 1983. godine. Jedan je od zaslužnih za osnivanje Studijskoga centra za socijalni rad, gdje se obrazuju socijalni radnici. Nekoliko je puta bio ekspertom Ujedinjenih naroda za socijalna pitanja, te savjetnikom glavnoga tajnika OUN-a za ustroj tehničke pomoći u socijalnim službama (1964. – 1965.). Bio je članom Izvršnoga odbora (1956. – 1960.), dopredsjednikom (1960. – 1964.) i predsjednikom (1964. – 1968.) Međunarodnoga vijeća za socijalnu skrb (engl. International Council on Social Welfare).
Danas bi bilo prigodno ime Eu – gen, što na starogrčkome znači plemenitoga roda, i Eu-genij bi zvučalo patriotski proeuropski.
Vratimo se na temu: Tako je Josip Broz Tito u vrijeme suđenja izjavio: “Mi smo uhapsili Stepinca i uhapsićemo svakog onog tko se odupre sadašnjem stanju” (podcrtala M. B.). I sam tužilac Blažević u svojoj završnoj riječi kaže da nije cilj suđenja individualno utvrđivanje stvarne krivice optuženih, već da je svrha suđenja “raskrinkati pred svijetom urotu zapadnih i imperijalističkih snaga protiv nove Jugoslavije”.
Kakva urota kada te podržava SSSR, SAD i VB? Pogledajmo što nadalje umuje cijenjena autorica, kao i stanoviti Jakov Blažević: S jedne strane šačica izdajnika, ljudi koji su na strani daleko do svog naroda, i s druge strane ogromna većina naroda, čitav narod koji je pošao svojim putem "Na onom drugom putu Stepinac je mogao biti samo izdajnik, bez obzira na moguću drugačiju interpretaciju nekih njegovih pojedinačnih djela. Kad su branioci pokušali Stepinčevu djelatnost izbaciti iz konteksta koji je konstruirao tužilac Blažević, optužba je prosvjedovala. Štoviše, Blažević je sam potvrdio da takve nove (individualizirane i dekontekstualizirane) interpretacije nisu nužno neistinite. [Takve je slučajeve nazvao “djelomična istina”. No, pored te “djelomične”, postojala je još jedna, “materijalna istina” – “to je ona istina koja objašnjava kako su se ostaci reakcije i kako su se napredne snage naroda borile ne samo kroz četiri godine nego i 1945. godine, poslije oslobođenja, kako je uvijek pobjeđivao narod i kako je uvijek stradala i bila uništena reakcija”.
Stoga je Jakov Blažević sasvim u pravu kad piše o presudi Stepincu u svojim memoarima mnogo godina nakon suđenja: “Obrazloženje ove presude nije prosto formalno pravno dokazivanje krivičnih djela presuđenog. Ono je i svojevrstan akt političke obrane mladog društva, revolucije i njenih plodova, nove narodne revolucionarne vlasti
Ako su tužiočevi i braniteljevi argumenti možda “nečije verzije” događaja, konačna presuda je oslobođena takvih propitivanja. Ona je bazirana na pravnim dokazima, a oni vrijede mnogo više od povijesnih (?! op. T. T.). Presuda je glas onoga koji je proučio sve strane i donio konačan, objektivan sud. Presuda ima miris, okus i izgled istine – zato ima moć dati posljednju autoritativnu riječ."
Dakle država je po autorici vrhovni autoritet po pitanju istine, tako "lijepe" teze nismo čuli od vremena izvjesnoga Goebbelsa. Odgovorimo za kraj zašto Vučiću i Nikoliću koji su bili dio četničkoga pokreta, pa ni SPC i političkim jugoslavenima i eksomunistima Stepinac ne odgovara. Zato jer im ne odgovara postojanje Hrvatske u bilo kojem obliku, zato jer bez Hrvatske ni BiH, Crna Gora, Makedonija, Kosovo ne bi utekle ispod Beograda, zato jer Hrvate treba mitomanskim lažima držati u strahu,pokornosti i vječitoj krivici. Po autorici ispada da su komunističke vlasti zapravo tetošile kardinala. Imao je pravo čitati knjige po svom izboru, imao je ležaj i ormar, i slične gluposti navodi.
Stepincu koji je u vrijeme pakta Staljina i Hitlera otvoreno kritizirao Pavelića i vodstvo NDH, navodeći konkretne primjere kršenja ljudskih prava zamjera se početna podrška stvaranju hrvatske države. Izvodi se i nekakva pasivna podrška Erihu Lisaku koji je kao bivši šef ustaškoga redarstva suludo pokušavao podići gerilski ustanak 1946. godine. Pa je li koji komunist prosvjedovao zbog Golog otoka, izgona jugoslavenskih Nijemaca i Talijana, ratnih zločina 1945. nad zarobljenicima? Krležina šutnja dosta govori. Po toj logici da je Goli otok bio potreban da se izbjegne ruska okupacija mogli bismo pravdati i Jasenovac i brojne druge stvari koje se ne mogu i ne smiju pravdati. Mogli bismo pravdati i akcije totalitarnih režima prema oporbi i nelojalnim manjinama. Zato su teze M. B. vrlo opasne, nedemokratske i nisu u skladu s temeljima na kojima počiva europska civilizacija; one su antidemokratske, nečovječne i proturječne – jer istodobno se osuđuje protivnike za iste metode koje su prvi koristili komunisti.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više