Suđenje nesretniku
Tajkunmen, kakva vještina pusta
(kad se ne razlikuje od obraza tur!)
gladnome oteti zalogaj iz usta
svinjski roknuti u luksuz i glamur.
O moje pjesme, besplatna robo
kaznio me Višnji, ništa drugo
da od vas živim, ne bih dugo
zato sam ovčje blejanje oprobo.
Kraljica žita – na ljulju
Veliki Trgovac napisao.
Sada umiruje prevarenu rulju
– Po vreći pisah, ne po ljulju!
Kroz ogledalo bi muha, pa tresne i stane
psujući, ne staklo, nego onu pravu
onu što je tresnu sa suprotne strane –
Moraš li, kozo, baš kroz moju glavu?
Nemoj me braniti, dobri svijete
pusti neka mi se tvrđave ruše
samo neka mi se tamo usred duše
stručak bosiljka krhkog ne zamete.
Ubi se! Ima sad smrti koliko želi
neka Bog danas nesretniku sudi.
Tužno je što smo se pod suncem sreli
strašno je što smo obojica – ljudi.
