Oboljelima od PTSP-a

U bolničkoj sobi

Danima je odbijao hranu,

oči su mu bile mutne i daleke,

negdje na bojištu, ili tko zna gdje.

Nije govorio, samo je nepomično ležao.

Čekao je, uporno, možda je molio u sebi?

Onda jedne noći tijelo mu se izvilo,

neprirodno, kao da je od gume.

Otišao je, strahote koje je proživio u ratu

bile su jače od jedne čiste ljudske duše.

Robert Tomšić