Sljedbenici zločinačkog komunističkog antifašizma nastavljaju neprestanu medijsku agresiju i hibridni rat
Upravo to se dogodi kada se ne provede lustracija pri prelasku s jednog društvenog i državnog uređenja u drugo – apsurd, poništavanje jednog praznika drugim. Dana 25. lipnja obilježava se Dan neovisnosti kao spomendan u Republici Hrvatskoj, a 30. svibnja je Dan državnosti (u spomen na konstituiranje prvoga demokratski izabranog višestranačkog Sabora 30. svibnja 1990.). Dan 22. lipanj je Dan antifašističke borbe, koji je bio obilježen nazočnošću najviših predstavnika vlasti države Hrvatske i sada dolazimo do apsurda toga praznika? Hrvatska raskida sve državno-pravne sveze sa SFRJ, a slavi Dan antifašističke borbe!? Hrvatski sabor je 25. lipnja 1991. donio Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske pa je time Republika Hrvatska proglašena samostalnom i neovisnom državom.
Odluka Hrvatskog sabora bila je u skladu s voljom naroda koja je izražena na referendumu 19. svibnja 1991. godine. Moram naglasiti da su reformirani komunisti (SDP) pod vodstvom Ivice Račana bili protiv izglasavanja Deklaracije o samostalnosti pa su napustili dvoranu Sabora. Oni su bili za novo udruživanje, za novu Jugoslaviju, ali je njihov amandman odbijen. Dio SDP-ovaca je demonstrativno napustio Sabor, a od 49 preostalih SDP-ovaca njih 48 je glasovalo protiv Odluke. Za Odluku o neovisnosti glasovao je samo jedan zastupnik reformiranih komunista (SDP-a), a to je bio Marko Vlašić Ćiće iz Čare na Korčuli! „Poštujući na slobodnim izborima odlučno izraženu volju hrvatskoga naroda i svih građana, Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljanina, te promiče njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje“, piše u Ustavu RH. Međutim, taj put nije nimalo jednosmjeran i lagan. Osnovni problem je u zaostaloj yugokomunističkoj i velikosrpskoj ideologiji, koju nam vladajuće političke elite i dan danas nameću i ne dopuštaju da se Hrvatska razvija na demokratski način, u smjeru ravnopravnosti svih njenih građana! Po njima Hrvati nikada ne bi smjeli imati svoju državu zbog fašističkog karaktera NDH! Taj zloduh NDH, potenciraju yugokomunisti, yugonostalgičari i srpska nacionalna manjina u RH, i naravno država Srbija, kojoj ta manjina u Hrvatskoj služi kao poveznica i most u ostvarivanja plana Velike Srbije. Nikome ne smeta Italija, koja je sljedbenica u kontinuitetu fašističke Italije, ili nacistička Njemačka! Samo je u Hrvatskoj to problem gdje se Dan antifašističke borbe pretvara svake godine i sve više u veličanje NOB-a. Na Dan Antifašističke borbe obilježava se događaj koji je povijesno sporan, kojeg je nametnula Komunistička partija Jugoslavije, a Hrvatska je raskinula 8. listopada 1991. sve državno-pravne sveze s Jugoslavijom. Događaj od 22. lipnja 1941., koji nema u kontinuitetu nikakvu povezanosti sa sadašnjom Hrvatskom!
Narodno oslobodilačka borba bila je prije svega socijalističko-komunistička revolucija, kojom se stvarala nova Jugoslavija s novim komunističkim društvenim uređenjem u kojem je vladao jednopartijski sistem predvođen KPJ i Titom kao predsjednikom, glavnim zapovjednikom nad Jugoslavenskom narodnom armijom i diktatorom u tom totalitarnom društvenom i državnom uređenju. Zašto se skandiralo: Tito partija! Za to postoje dokumenti koji jasno dokazuju cilj i karakter NOB-a, što se vidi iz priložene Deklaracije SK u kojoj je najzastupljenija riječ –likvidirati! Komunistička partija Jugoslavije (KPJ) koja je organizirala Narodno oslobodilačku vojsku – partizane, na početku rata je okupljala oko 12.000 članova i 30.000 članova SKOJ-a diljem Jugoslavije. Do kraja Drugog svjetskog rata partizani ili Narodnooslobodilački pokret (NOP) narastao je do oko 750.000 boraca različitih nacionalnosti u četiri jugoslavenske armije, kojima je izvršeno konačno oslobođenje Jugoslavije. To znači da su se partizani u NOP-u borili za komunističko društveno uređenje – novi društveni sustav, Jugoslaviju od 1941. do 1945. godine. JNA je bila garant očuvanja Jugoslavije i poretka koji je u njoj vladao. Dovoljno je pogledati sadržaj i ciljeve dokumenata ZAVNOH-a, AVNOJ-a, pa da se vidi da su se partizani borili za obnovu Jugoslavije, za federativnu Jugoslaviju. Nigdje nisu u svom programu imali samostalnu, neovisnu državu Hrvatsku. Skandiralo se TITO PARTIJA, OMLADINA AKCIJA, a ne Hrvatska!
Jedini su se istarski rodoljubi u svom Proglasu Istarski narode, od 13. rujna 1943., izjasnili za Hrvatsku: »Duh Istre ostao je nepokoren. Mi nismo htjeli postati poslušno roblje. U ovim odlučnim časovima naš narod pokazao je visoku nacionalnu svijest. Dokazao je svima i svakome da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati…
Istra se priključuje matici zemlji i proglašuje ujedinjenje sa ostalom našom hrvatskom braćom.
ISTRANI!
Držimo čvrsto oružje u našim rukama! Stanimo na branik naše slobode. Ne dajmo je više nikome za živu glavu! Moramo da ostanemo svoji na svome.«
Međutim, nakon ovog proglasa i masovnog samoorganiziranog ustanka naroda Istre, Josip Broz Tito je saznavši za to, donio odluku da se taj pokret stavi pod nadzor i zapovjedništvo Narodnooslobodilačke vojske, odnosno NOB-a, i do kraja rata sve je te narodnjake koji nisu prihvatili komunističku ideologiju i Jugoslaviju, dao likvidirati, a među njima i visoko rangiranog Hrvata Andriju Hebranga Današnja, moderna hrvatska država nastala je odbacivanjem komunističkog sustava, pobjedom nad agresorom Srbijom i JNA i uspostavom samostalne, nezavisne , suverene i demokratske države! Nastala je nasuprot stečevina NOB-a! Hrvatski branitelji borili su se protiv tekovina NOB-a, za samostalnu državu Hrvatsku, a ne za Jugoslaviju. Hrvatski partizani nisu se borili za samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu, već za federalnu… Dovoljno je pogledati programske i zakonske dokumente iz onog vremena (AVNOJ, ZAVNOH i KPJ). Iz njih je vidljivo da su se partizani borili za obnovu Jugoslavije… ali ne rojalističke (četničke), nego federativne… poslijeratno uređenje ipak je bilo manje zlo no što bi bilo po četničkom programu. Prema tome, antifašisti nisu zaslužni za hrvatsku samostalnost, nego upravo suprotno, a gori od njihovog bio je tek „četnički program“. Nisu stvorili niti su u svom programu imali samostalnu Hrvatsku, već Jugoslaviju. Poznato je da su se uz izričitu naredbu Engleza, četnici Draže Mihailovića preobukli i prešli u partizanske postrojbe pred sam kraj rata 1944. godine, ne bi li obnovili monarhiju, jer je kralj Aleksandar izbjegao u London i bio pod zaštitom Engleza. Kada se usporede ciljevi NOB-a i ciljevi Domovinskog rata vidi se da je Domovinski rat ustvari bio borba protiv stečevina NOB-a, jer je JNA nastojala sačuvati granice Jugoslavije (to joj je bila zadaća), a Srbija je u agresiji na Hrvatsku vidjela priliku da uz pomoć JNA ostvari svoj mit o Velikoj Srbiji.
Hrvatska je u sjajnoj vojnoj operaciji Oluja, porazila pobunjene Srbe, srbočetnike i JNA i oslobodila veliki dio svog teritorija. Međutim, poražene snage yugokomunista, koji su se preobukli u antifašiste i socijaldemokrate, nikako ne prihvaćaju neovisnu Hrvatsku kao stvarnost, a kada je već tu onda je treba urediti po njihovom jugoslavenskom, a ne hrvatskom vrijednosnom sustavu. Time neprestano guše i poništavaju identitet hrvatskog naroda. Cijeli sustav hrvatskog državnog ustroja osmišljen je od strane jugokomunista. Od onih koji hrvatstvo izjednačuju s ustaštvom. Ti, kako ih je Franjo Tuđman nazvao crni, zeleni i žuti vragovi stvorili su predodžbu o ustašoidnoj Hrvatskoj, raširili su stigmu ustaštva po cijelom svijetu: „Ne ćemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim i žutim vragovima”, izjavio je 1996. godine Tuđman na zagrebačkom aerodromu Pleso, po povratku iz SAD-a.
Velika i nepopravljiva grješka počinjena je nakon Oluje od strane hrvatskih vlasti, što nije provedena lustracija upravo ovih preobučenih antifašista ili kako ih je nazvao dr. Tuđman crni, žuti i zeleni vragovi, jer su baš ti i njihovi sljedbenici dok su Hrvati ratovali i ginuli zauzeli skoro sav medijski prostor, preuzeli kontrolu nad udrugama civilnog društva i uhljebili se u državne institucije i žive kao paraziti na teret proračuna države koju nisu željeli, ni htjeli. Ti sljedbenici zločinačkog komunističkog antifašizma nastavljaju neprestanu medijsku agresiju i hibridni rat na sve što predstavlja hrvatski identitet.
